Sve se dogodilo samo nekoliko tjedana nakon početka invazije, kada su ruske trupe zauzele jedno selo u blizini Kijeva. Nakon višestrukog zastrašivanja, dva ruska vojnika su upala u kuću jedne ukrajinske obitelji.

- pročitajte još: Rat u Ukrajini - "Seksualno nasilje je preraslo u epidemiju"

Najprije su ustrijelili supruga, a onda višestruko silovali njegovu ženu. Ona je uspjela pobjeći, sa sinom – u Njemačku. Njih dvoje danas ne znaju je li ruska vojska srušila njihov ukrajinski dom ili kuća možda ipak još stoji.

Nasilje kao oružje

Od početka rata učestali su izvještaji o seksualiziranom nasilju protiv ukrajinskih civila od strane pripadnika ruskih vojnih snaga – usmjerenom prema ženama, djeca, pa i muškarcima. Do siječnja 2023. ukrajinski Glavni državni odvjetnik je pokrenuo istragu u 155 slučajeva.

Pramila Patten, posebna povjerenica Ujedinjenih Naroda (UN) za seksualno nasilje u konfliktima, taj podatak je u Kijevu nazvala „vrhom ledenog brijega" po pitanju zločina koji se često uopće ni ne prijavljuje.

Gore opisani slučaj je egzemplaran – i njime se sada bavi njemačko pravosuđe.

Zajednička tužba

Odvjetnici organizacije za zaštitu ljudskih prava ECCHR (European Center for Constitutional and Human Rights) su naime, sa svojom ukrajinskom partnerskom organizacijom ULAG (Ukrainian Legal Advisory Group) podigli kaznenu prijavu njemačkom Državnom odvjetništvu. Tako pred lice pravde žele izvesti četiri člana ruske vojske, među njima su i dva visokorangirana zapovjednika. Protiv jednog od vojnika ukrajinske su vlasti već pokrenule sudski postupak u odsutnosti.

Zašto se Njemačka uopće miješa u taj slučaj, pogotovo s obzirom na činjenicu da se u Ukrajini već vodi istraga?

"To je opravdano pitanje", kaže Andreas Schüller iz ECCHR-a, jedan od podnositelja prijave. On objašnjava da u ukrajinskom pravu postoje određene rupe. Kao prvo, kaže na, ti zločini protiv čovječnosti u Ukrajini ne mogu biti kažnjeni, zbog toga što ukrajinsko pravo ne poznaje zapovjednu odgovornost.

"To znači da nadređeni ne mogu odgovarati zbog kaznenih djela koje su njihovi podređeni počinili prema pripadnicima drugih naroda, pa čak ni onda kada su znali z ata nedjela ili čak poticali na njihovo izvršavanje", dodaje Schüller u razgovoru s Deutsche Welleom.

„Siva zona"

Ukrajinsko bi pravosuđe dakle moglo voditi istragu protiv dva vojnika koje se sumnjiči za ubojstvo i silovanje. Ali bi moglo biti teško pred sud izvesti njihove zapovjednike. Međunarodni kazneni sud, koji se bavi istragom zločina u Ukrajini. Vjerojatno će se koncentrirati na neke konkretne egzemplarne slučajeve.

Tako je nedavno izdan i uhidbeni nalog protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina, odnosno članova njegovog kabineta, koje se tereti za deportaciju ukrajinske djece iz područja koje su okupirali Rusi.

Između običnih vojnika i glavnih odgovornih osoba postoji dakle svojevrsna „siva zona", za počinitelje sa srednje i najviših razina odlučivanja. A upravo tamo bi mogli pomoći pravosudni organi trećih zemalja. „Oni bi trebali isposlovati međunarodne uhidbene naloge", kaže Schüller, "tako da se tim osobama jednoga dana, ako ich se uhiti, potencijalno može suditi u Njemačkoj ili nekoj drugoj državi."

Ratni zločini pred njemačkim sudovima

Njemačka je u međuvremenu pionir po pitanju međunarodnog kaznenog prava, smatra Alexander Schwarz, stručnjak za međunarodno kazneno pravi pri Amnesty Internationalu. Već tijekom procesuiranja režima Bashara al-Assada u Siriji ili prilikom presuda povezanih s genocidom nad Jezidima, Njemačka se bavila teškim zločinima, zapravo procesima koji zbog svog karaktera trebaju završiti na nekom međunarodnom sudu. U slučaju Ukrajine njemačko je pravosuđe s istražnim radnjama počelo dok su se na terenu odvijale borbe, odnosno paralelno s konfliktom.

"To je veliki napredak. Često kažemo kako je budućnost međunarodnog kaznenog prava na nacionalnim sudovima", dodaje Schwarz. "U međuvremenu postoje države kao što je Njemačka, koje raspolažu učinkovitim mehanizmima kaznenog progona, tako da su skoro efikasnije i od međunarodnih kaznenih sudova."

Temelj za buduće procese

A što se tiče pogođenih osoba, sigurno je potrebna i znatna doza hrabrosti da se s traumatskim iskustvima suoči pred sudom. Pogotovo u jednoj stranoj zemlji, u ovom slučaju u Njemačkoj. Ukrajinska tužiteljica to svakako želi napraviti. Ona i njezini odvjetnici se nadaju da bi tako mogli kreirati presedan. "Važno nam je da od početka kao temu pozicioniramo seksualizirano nasilje, odnosno kako bi tako, barem se nadamo, usmjerili fokus istražnih organa", kaže Andreas Schüller iz ECCHR-a. Prečesto se, dodaje on, u prošlosti događalo da se na tut emu više-manje zaboravi.

Hoće li preživjela ukrajinska žrtva jednoga dana pred sudom vidjeti i svoje mučitelje? To se ne može očekivati sve dok se oni nalaze u Rusiji. Važna komponenta međunarodnog kaznenog prava je i strpljenje. Zločini na zastarijevaju, a uhidbeni nalog Interpola vrijedi za idućih 30 godina. „Nikad se ne zna kako će se svijet promijeniti i hoće li počinitelji negdje putovati", dodaje Schüller. "Po tom pitanju mislimo na duži rok i zato već sad postavljamo potrebne temelje.”

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu