Imunološki institut Robert Koch je upozorio njemačke bolnice da se pripreme za prihvat većeg broja teško oboljelih slučajeva zaraženih korona virusom. Njemačka Udruga liječnika zdravstvene skrbi (Kassenärztliche Vereinigug) je već poslala nove smjernice liječnicima da lakše slučajeve zaraze liječe tek ambulantno i da bolesnike pošalju kući - naravno u kućnu karantenu.

Dosad su sve zaražene odmah slali u bolnicu – ali sa sve veći brojem zaraženih, to više nije moguće. Zna se kako mladi i uglavnom zdravi prebole zarazu bez osobitih problema i zato treba ostaviti prostora za slučajeve kod kojih bi moglo biti problema.

Jer i bez korona virusa stanje u njemačkim bolnicama je pred kolapsom: od oko 28 tisuća kreveta na odjelima intenzivne njege u bolnicama Njemačke je trenutno zauzeto 80 posto. To je u ovo vrijeme raznih zaraza normalno, a od bolnica se zahtjeva da to i bude tako: prazan krevet košta, a ne donosi nikakav novac. Ali sad je došla i ova epidemija.

Liječnici su već preopterećeni

Svaka bolnica ima planove da u slučaju nužde i normalne odjele pretvore u odjele intenzivne njege, dakle da se postave dodatni uređaji i bude više liječnika i osoblja. Otkazuju se kirurške operacije koje su bile planirane, ali nisu vremenski nužne. „To sad pogađa čak i pacijente s tumorom", kaže nam Joachim Labenz, profesor interne medicine i direktor klinike u Siegenu. „I njima se sad kaže da ih se zbog korona virusa ne može operirati i da ostanu kod kuće."

Direktor klinike je u slučaju ove epidemije oprezan u prognozi za čitav zdravstveni sustav Njemačke: „Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Ono što je najvažnije jest da trebamo zaštititi liječnike i suradnike, inače će nam čitavo zdravstvo doživjeti kolaps."

Ovaj liječnik dobro zna kako je i njemačko zdravstvo već težak bolesnik – a ova bolest se širi. „Čitavo stanje čini ljude bolesnima", kaže liječnik: nema se vremena, nema se novca – ali sve više birokracije i „savjetnika". Medicinsko osoblje je već na granici: „Gotovo 60 posto liječnika se osjećaju preopterećenima jer često, neki i stalno rade već do svojih fizičkih granica." Jer prije svega od bolnica se očekuje ne samo da liječe ljude, nego da posluju uz dobit.

Svaka terapija samo određen iznos novca

Jer vremena su se promijenila, a ekonomija je došla u njemačko zdravstvo. Do 1985. je čak zakonom bolnicama bilo zabranjeno stvarati dobit, ali od tada se taj propis sve više ublažavao. 2004. je uveden takozvani „paušalni iznos po terapiji" gdje zdravstveni osiguravatelji ne pokrivaju bolnicama stvarne troškove liječenja, nego određen iznos za određenu dijagnozu – bez obzira na razvoj bolesti. Ideja tog koncepta jest da bolnice što učinkovitije suzbijaju bolest i da se stvori konkurencija između bolnica: ona uspješnija će liječiti jeftinije i zarađivati više novca.

Ali od te ideje nije ostalo ništa: makar se paušalni iznosi za neke bolesti čak i smanjuju, njemačko zdravstvo je i dalje jedno od najskupljih na svijetu. Godišnje se na ovaj način podijeli oko 75 milijardi eura na nekih 2.000 klinika u Njemačkoj.

Bolnice će dobiti mnogo novca za slučajeve gdje je potrebno mnogo tehnike i posla: tako ispada da Njemačka ima najviše bolesnika ortopedije i kardiologije jer se maltene na pokretnoj traci operiraju zbog kukova, koljena ili zbog bolova u leđima. Sve to donosi više novca nego skrb za nekog kronično bolesnog pacijenta kojem se stanje neće promijeniti u neko dogledno vrijeme. Direktor klinike, profesor Labenz, priznaje da tu vlada željezna logika: „Ako je slobodna samo jedna operacijska dvorana, ali se trebaju operirati dva pacijenta, na stol dolazi onaj koji će donijeti više novca."

Pritisak sve veći

Bolnici će ostati novca jedino ako su njezini troškovi liječenja – dakle materijala i zaposlenog osoblja – manji nego što je paušalni iznos koji će biti naplaćen. Posljedica je jasna: sve manje ljudi i sve više posla za one koji rade. A pritisak je sve veći: „Samo jedan primjer: za gastroskopiju u prevenciji karcinoma iskusnom internistu treba 30 minuta. Od prvog travnja ove godine se paušalni iznos za taj pregled smanjuje za 10%. To znači, da bi se to još isplatilo, uprave bolnica tjeraju svoje liječnike da taj pregled obave za 18 minuta", priznaje nam profesor Labenz.

Nije velika utjeha što još uvijek ima zemalja gdje je još gore nego u Njemačkoj i nekim stranim liječnicima se i ovaj zdravstveni sustav čini kao raj. Ali njemačkim liječnicima je već dosta i prema jednom ispitivanju liječničkog sindikata, čak svaki peti liječnik razmišlja o promjeni zanimanja. Najgore je mladim liječnicima koji su tek došli s fakulteta: jedna studija pokazuje kako njih 70% pokazuje već očite simptome burn-outa, kaže nam profesor Reinhard Strametz, član Akcijskog odbora za sigurnost pacijenata.

Zapravo, što je veći idealizam tih mladih liječnika, to gore po njih: mnogi prihvaćaju cjelodnevna dežurstva, dakle smjenu od 24 sata i po nekoliko puta tjedno i jasno je da im nedostaje sna, poštene hrane, da su u stresu i iscrpljeni. Posljedica je i smanjena mogućnost reakcije koja se može usporediti s povećanom dozom alkohola. Naravno da je onda i mnogo veća opasnost od liječničke greške kakvu bi svaka pristojna bolnica trebala htjeti svakako izbjeći.

A što da su bolnice već zatvorene?

Ali osnovni zakon njemačkog zdravstvenog sustava je sve manje zdravstvena skrb, a više borba s gubitkom. Mnoge bolnice, češće državne i sveučilišne nego privatne koje često već biraju samo „isplative", posluju s gubicima koji se mjere u desecima milijuna eura. To je golemo opterećenje za bolničke djelatnike kojima se stalno govori kako „nema novca" za više ljudi i bolju skrb pacijenata.

Odgovor ekonomskih „stručnjaka" je jasan: u Njemačkoj ima previše bolnica. Od tih 2.000 bi trebalo zatvoriti najmanje trećinu, a osoblje i specijalnost koncentrirati u onim bolnicama koje imaju ekonomsko opravdanje. Tako može razmišljati ekonomist, ali ne i zdravstveni radnik: Njemačka je velika zemlja i košta puno novca da barem svaki okrug ima osnovnu zdravstvenu skrb. Ne može se baš sve koncentrirati u metropole, a provinciju pustiti neka se snalazi kako umije.

Jer sad je došao i korona virus - i čitav bolnički sustav već puca po šavovima. A polako svima postaje jasno: čak i s ovoliko bolnica bi u borbi protiv ove epidemije moglo biti ozbiljnih problema. A što da je trećina bolnica već morala zatvoriti svoja vrata?