Švajcarski list Neue Zuercher Zeitung portretira Novaka Đokovića i pokušava da objasni šta je to što ovog tenisera čini tako posebnim:

„Novak Đoković nikad nije krio da ga zanima samo da bude najbolji. Njegova rana mladost je obilježena ambicijama koje su bile gotovo bolesne. Grabio je za pobjedama, grabio za priznanjima. I tada, na vrhu uspjeha, survao se u prazninu. Mučen sumnjom u sebe, vratio se u srpska brda na Kopaoniku, gdje je njegova karijera nekada počinjala. Pojavio se pred zidom u koji je udarao prve teniske loptice i koji je sada pun rupa. Na jednom video-snimku, on vidno dirnut kaže: „Rupe u zidu potiču od bombi. To je potresno. S druge strane, lijepo je vidjeti da zid i pored toga još stoji".

„Kopaonik se nalazi na granici između Srbije i Kosova. Za vrijeme rata su jedinice NATO tri mjeseca prekrivale taj kraj tepihom od bombi. Ožiljci do danas nisu izlječeni. Niti na terenu, na kojem je Đoković udarao svoje prve lopte, ni u njegovoj duši. Đoković korača terenom, bilježi neutješnu sliku kamerom mobilnog telefona. Pred jednom kolibom koja jedva stoji, zaustavlja se: „Ovdje smo imali mali prostor na kojem bismo se odmarali, gdje smo palili vatru". A onda prelazi sa engleskog na srpski jezik. Onaj ko hoće da zna ko je Đoković, šta ga pokreće i zašto mu je uspjeh za nijansu važniji njego svim njegovim protivnicima, mora da pogleda taj video-snimak. U njemu je sažeta esencija njegove egzistencije."

„Đoković ne igra samo za sebe. On igra za Srbiju. Zato je u svojoj zemlji heroj a u ostatku svijeta autsajder. Nema drugog igrača koji ima dva tako različita lica kao on. Izvan terena Đoković može da bude najšarmantniji čovjek. A na terenu postaje ratnik. Taj nemilosrdan, neumoljiv dio svog bića simboliše scena sa Otvorenog prvenstva Australije 2012., kada je pobijedio Nadala u najdužem Gren slem finalu u istoriji, poslije pet sati i 53 minuta, i pobjedu proslavio cijepanjem dresa sa grudi."

„Novak Đoković je najbolji igrač tenisa u ovom trenutku. Niko u deceniji nije osvojio više velikih turnira od njega. Od 2010. naovamo je osvojio 15 od svojih 16 Gren slem titula i 29 od svoje 34 masters-1000 titule. Između 2012. i 2015. je četiri puta uzastopce pobijedio u finalima ATP. Poslije prvog trijumfa u Vimbldonu 2011. je prvi put postao broj 1. Od tada je imao taj rang tokom 275 nedjelja. Ako Đoković ove nedjelje u Londonu bude bolji od Nadala, završiće šesti put godinu kao najbolji u sezoni i tako izjednačiti rekord Amerikanca Pita Samprasa."

„To je statistika jednog izuzetnog igrača. Pri tome Novak Đoković ima samo 32 godine. Poslije pobjede u Vimbldonu u julu nije ostavio mjesta sumnjama da hoće da napadne i Federerove rekorde od 20 Gren slem titula i 310 nedjelja na prvoj poziciji. Ako ostane koliko-toliko zdrav, moguće je, čak je i vjerovatno, da će mu to uspjeti."

Po naklnosti publike - iza Federera i Nadala

„I pored toga, kada se radi o naklonosti gledalaca, on ostaje treći čovjek. Đoković nije samo u sjenci Rodžera Federera, već je i u sjenci Rafaela Nadala. I to ne muči samo njega, već i čitavu porodicu. Majka Dijana je nedavno u jednom intervjuu za indijsko izdanje magazina GQ rekla da publika ne može da se pomiri s tim da je njen sin bolji od Federera i Nadala. Publika poštuje Novakov uspjeh, ali čim igra protiv Federera, publika navija za Federera".

„To će biti tako i u četvrtak, kada Đoković u finalu ATP bude igrao za plasman u polufinale. Publika neće kriti na čijoj strani su njene simpatije. Moguće je da će i biti na granici fer ponašanja. Možda će je i prekoračiti kao u finalu Otvorenog prvenstva SAD 2015, kada protiv Đokovića nije bio samo Federer, već i 90 odsto publike. Đoković u takvim trenucima obično utone u sebe. I vrati se ruševinama svoje mladosti, na Kopaonik. Rupe u teniskom zidu se pretvore u naprsline na njegovoj duši i pretvore ga u viteza koji mora biti pobijeđen ne jednom, već dvaput, pa i triput, a možda čak i četiri puta, prije nego što zaista padne na zemlju".

„Federer zna koliko će onda biti teško pobijediti Đokovića. Lista njihovih dosadašnjih 48 mečeva je puna većih i manjih drama, koje su se najčešće završavale pobjedama Đokovića. U godinama 2010. i 2011, Federer je dvaput izgubio u polufinalu nakon dvije propuštene meč-lopte. Izgubio je 2014. u Vimbldonu, 2015. u Vimbldonu i na US-openu u tri Gren-slem finala. A ovog ljeta je rivalstvo kulminiralo u finalu Vimbldona, gdje je Federer i poslije dvije meč-lopte izgubio. Publika je željela da Federer pobijedi. Bodrila ga je do posljednje razmjene lopti. Đoković je kasnije rekao da je pokliče „Rodžer, Rodžer!" u svojoj glavi pretvorio u „Novak, Novak!". Tako razmišlja neko ko ima misiju. Ona još nije okončana. Novak Đoković se bori dalje. Za sebe, za Kopaonik", zaključuje novinar Daniel Germann u tekstu koji je objavio švajcarski list Neue Zuercher Zeitung.

Priredio: Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android