"Nisam više bila u stanju sama izaći iz kade, a sada mogu čak i skijati i plesati", kaže presretna Barbara Stimerling. Ova Njemica iz Porajnja, koja već dugi niz godina živi u Švicarskoj, upravo je završila terapiju mršavljenja pomoću aktivnog sastojka liraglutida. Na taj način je u roku od nekoliko mjeseci uspjela smanjiti tjelesnu težinu sa skoro 84 na oko 66 kilograma.

No ne mogu svi izgubiti toliko na težini, a kod jednog broja pacijenata s prekomjernom težinom ti lijekovi uopće ne djeluju. Unatoč tome trenutno, posebno u Sjedinjenim Državama, vlada prava pomama za injekcijama za mršavljenje. Tisuće je onih, među kojima su i poznate ličnosti poput Elona Muska ili Kim Kardashian, koji na društvenim mrežama objavljuju sadržaje o spektakularnim uspjesima u gubitku kilograma. O čemu je riječ i kako djeluju ti lijekovi?

Pretilost kao „nova pandemija“

Adipoznost ili pretilost je široko rasprostranjeno oboljenje. Čovjeka se smatra pretilim ako ima indeks tjelesne mase od 30 ili više. U Njemačkoj je time pogođeno 19 posto stanovništva, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 650 milijuna osoba širom svijeta je adipozno. Liječnici koji se bave adipoznošću, poput Matthiasa Blühera iz Sveučilišne bolnice u Leipzigu, smatraju da je čak riječ o „novoj pandemiji“ za koju su hitno potrebni novi koncepti terapije.

Adipoznost se smatra kroničnim oboljenjem metabolizma koje se teško liječi. U blažim slučajevima pomažu prelazak na niskokaloričnu dijetu i povećana fizička aktivnost. Problem: za pacijente koji imaju višak od pedeset i više kilograma to nije dovoljno. Njihova tjelesna težina se u prosjeku dugoročno može smanjiti samo za pet posto. Razlog: njihovo tijelo se brani od smanjenja unosa kalorija i aktivira hormone koji povećavaju potrebu za kalorijama. 

U tim slučajevima je do sada u pitanje dolazila samo operacija želuca u kojoj se želudac kirirški smanjuje, pa tako brže nastaje osjećaj sitosti. Ipak, operacija je uvijek rizičan poduhvat i ono što se tokom nje uradi ne može se vratiti u prvobitno stanje. S injekcijama za mršanje sada je tu i treći temeljni terapijski element, koji direktno utječe na ravnotežu hormona u organizmu. Što se tada događa?

Aktivni sastojci u terapiji dijabetesa

Kod mnogih pretilih pacijenata poremećena je hormonska regulacija gladi i sitosti. Tu svoje mjesto nalaze novi medikamenti. Trenutno se za to najčešće upotrebljava aktivni sastojak liraglutid. On je izvorno razvijen za liječenje dijabetesa tipa 2 i ubrzava djelovanje sintetičkog crijevnog hormona za osjećaj sitosti u mozgu, ako se ubrizgava jednom tjedno. Pored toga, želudac se sporije prazni.

Ostali slični lijekovi u fazi su izlaska na tržište. Semaglutid bi se na njemačkom tržištu trebao pojaviti još ove godine pod nazivom Wegovy. Tokom provedenih studija sudionici su izgubili oko petnaest posto kilograma u roku od jedne godine. Ni Tirzepatid, s kojim bi se težina, prema američkim studijama, mogla smanjiti u prosjeku za 21 posto takođe još nije dostupan u Njemačkoj.

Zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove

Za koga su lijekovi preporučljivi? Kod indeksa tjelesne mase većeg od 27 injekcije za mršanje se mogu koristiti ako oboljeli imaju barem jednu pridruženu bolest povezanu s pretilošću. Na primjer, visok krvni pritisak, dijabetes tipa 2 ili upalu zglobova. Ako pacijenti nemaju nikakve prateće bolesti, liječenje je dozvoljeno kod indeksa tjelesne mase većeg od 30.

Problem: dok ovu terapiju u zemljama poput Švicarske pokriva zdravstveno osiguranje, u Njemačkoj pogođeni moraju sami platiti taj lijek. U Danskoj, prvoj zemlji u Europi u kojoj se može nabaviti Semaglutidom, mjesečni troškovi iznose između 180 i 320 eura. 

Endokrinolozi poput Blühera zahtijevaju da se u Njemačkoj promijene opći medicinski uvjeti. „Terapija adipoznosti u našem zdravstvenom sustavu je deficitarna. Mnoge terapijske metode nisu obuhvaćene nadoknadama od strane zdravstvenih osiguranja. To se tiče savjetovanja o ishrani, ali i terapije lijekovima.” Naime, aktivni sastojci tih lijekova se i dalje smatraju tzv. lifestyle-medikamentima. Tu bi zakonodavac morao poduzeti mjere, jer u suprotnom zdravstvena osiguranja nemaju pravo plaćati te lijekove. 

Društvena stigmatizacija

Blüher, koji se kao član Glavnog odbora Njemačkog društva za adipoznost zalaže za bolje razumijevanje te bolesti, ukazuje na još uvijek raširene predrasude, poput onih: oni koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu nisu disciplinirani, nemaju pod kontrolom svoju ishranu - kao ni vlastiti život.

To je opasna stigmatizacija s kojom se gotovo svi oboljeli od gojaznosti moraju boriti. No, to je hormonska bolest za koju nitko ne snosi krivicu.

Međutim, injekcije za mršanje nisu čudotvorna sredstva. Mnoge pacijentice i pacijenti se žale na nuspojave poput jake mučnine na početku terapije. A sama upotreba lijekova nije dovoljna da se trajno zadrži smanjena tjelesna težina. „To je kao da sjedite na konju, ali morate sami jahati. Ja sam također tri do četiri puta tjedno radio i treninge u teretani”, kaže Stiemerling, jedan od pacijenata.

Liječenje takođe uvijek mora biti praćeno terapijom promjene ponašanja kako bi pogođeni naučili kako trajno promijeniti način života. Adipoznost kao kronična bolest uvijek ima utjecaj i na psihu.

Terapija tog oboljenja lijekovima je još uvijek na samom početku. Samo ako se za vrijeme liječenja uspije u obzir uzeti kompletna osoba, novi lijekovi za mršanje mogu zaista predstavljati prekretnicu.

fs/ARD/BR/bg

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu