Mensur Hoti pali cigaretu na cigaretu. U jednom prištinskom kafeu, direktor Sektora za javnu bezbjednost na Kosovu govori o tajnoj operaciji obavljenoj u noći između 19. i 20. aprila. Bio je na dužnosti kada je pod okriljem mraka u Prištini sletio avion u kojem je bilo 110 kosovskih državljana iz propalog terorističkog kalifata IS. Oni su prije toga bili zarobljenici u kurdskim logorima na sjeveru Sirije. Ni članovi njihovih porodica nisu znali ništa o njihovom povratku.

Povratak u noći

Otpivši gutljaj kafe, Hoti se prisjetio da danima nije spavao jer je morao da sa svim stranama koje su učestvovale u operaciji koordiniše povratak tih ljudi. Njegova zemlja nema zvanične odnose sa Kurdima iz pobunjeničkog saveza Demokratskih sirijskih snaga (SDF) koje kontrolišu veliko područje na sjeveru Sirije.

Akciju sa povratnicima na Kosovo su omogućile SAD. Amerikanci su u savezu sa Kurdima i imaju stacionirane vojnike na sjeveru Sirije.

Aerodromu u Prištini nije moglo da se priđe dok su se 32 žene, 74 djece i četvorica muškaraca iskrcavali iz aviona i smještali u autobuse za zatamnjenim staklima. Muškarci su prebačeni u zatvor u Podujevu; žene i djeca su prevezeni u Vranidol na medicinske i psihološke preglede. „Bili su u veoma lošem stanju, ne samo medicinski“, priča Hoti, i dodaje da se vidjelo da su došljaci izgledali izgladnjelo i zapušteno.

Hoti, snažan čovjek četrdesetih godina sa kratko podšišanom kosom, ne gaji iluzije, i vrlo dobro zna da najteži deo posla sa povratnicima iz IS tek predstoji. „Pomislite samo na ideologiju u njihovim glavama. Rad sa svim tim ljudima će biti vrlo zahtijevan".

Kalifat u glavi

To je bilo jasno pri susretu sa Vlorom. Kao i ostali povratnici, ona je sada već gotovo pola godine ponovo kod kuće. Flora nije njeno pravo ime. Njega niko ne smije da sazna. Poput drugih povratnika, ona je pod nadzorom i nalazi se u kućnom pritvoru na imanju svojih roditelja u jednom malom kosovskom selu. Sjedi u hladu bukve. Kokoške kvocaju, jedna mačka se muva unaokolo, suncokreti se povijaju na vjetru. Scena djeluje idilično. Ali, razbijeni prozori na kući njenih roditelja ukazuju na siromaštvo.

Druge žene u porodici nose široke, šarene suknje. Sa Florom je drukčije. Od nje se vidi samo onoliko koliko to dozvoljava mali otvor za oči. Vitka 22-godišnja djevojka je pod crnim velom od glave do pete. Za vrijeme razgovora neprestano krši ruke.

Pet godina je živjela u terorističkom kalifatu takozvane Islamske države. Ne otkriva se ni u kući. Religija još ima važnu ulogu u njenom životu, kaže, dok njeno dvogodišnje dijete u prevelikim cipelama tapka po dvorištu. Porodica je zamolila DW da ne otkriva pol djeteta kako neko ne bi došao na ideju o kome se radi.

Flora i njena tri supruga

To dijete nikad neće upoznati svog oca. „Bila sam u blizini kada je poginuo", kaže Flora. „Prije toga smo nakratko bili zajedno; izašao je iz kuće i pogodila ga je raketa". Bio je to drugi od trojice boraca IS sa kojima je Flora bila vjenčana.

Za terorističku paravojsku je poginuo i Kosovar sa kojim je sa 17 godina otišla na područje IS. Tada je slagala oca da ide na odmor u Tursku. Njen treći suprug je još živ i kurdske vlasti ga drže zatočenog u jednom logoru na sjeveru Sirije.

Između kajanja i ideologije

Flora sada kaže da je bila greška to što je otišla u IS. Ali, ne razumije zašto se protiv nje i ostalih povratnica na Kosovo sada pripremaju optužnice. „Mi smo bile u kući i ništa nismo učinile", pravda se ona: „Nismo imale loše namjere i samo smo slijedile svoje muževe". Taj argument se stalno može čuti iz usta žena IS.

Tvrdi da ne zna ništa o pogubljenjima i drugim zlodjelima IS. No, vidjela je ratna uništenja. Flora sebe vidi kao žrtvu i nada se da neće dospjeti u zatvor zbog članstva u terorističkoj organizaciji. Kaže da hoće da se integriše u društvo ali i da očekuje „da me ljudi prihvate onakvu kakva sam. I da prihvate to što nosim nikab".

Psihološkinja

Valbona Tafilaj poznaje Floru i druge povratnice. Ona sa timom od 20 psihologa i psihijatara prati povratnice i djecu na njihovom putu integracije u kosovsko društvo. Ova živahna psihološkinja kaže da su svi oni prilikom dolaska bili traumatizovani: „Dolaze sa ratnog područja. Doživjeli su užasne zločine i žestoka bombardovanja".

Tafilajeva smatra da je njen glavni zadatak da osvoji povjerenje povratnika.

Ona ponosno prenosi da su sva djeca starija od šest godina od septembra – u školama. U okviru priprema za školsku svakodnevicu bila su na izletima, u zabavnim parkovima i sportskim halama kako bi se utvrdilo koliko su spremna za novi život. Pošto su majke u kućnom pritvoru, i djeci je ograničeno kretanje. Valbona Tafilaj ne želi da odgovori na pitanje da li smatra da je neka od 32 povratnice iz IS još opasna. To, kako kaže, potpada pod ljekarski zavjet ćutanja.

Lovac na teroriste

Postoji li rizik za bezbjednost? I ako postoji, koliki je? O tome intenzivno razmišlja i Fatos Makoli. Ovaj bradati muškarac je najviši funkcioner Kosova za antiterorističku borbu. Mala balkanska zemlja nema ni dva miliona stanovnika – no, gledano u odnosu na broj stanovnika, ni iz jedne evropske zemlje nije više ljudi otišlo u IS. Procjenjuje se da ih je bilo više od 400.

Poređenja radi, Njemačka ima 82 miliona stanovnika, a iz te zemlje je u redove džihadista IS otišlo oko 1050 osoba.

Njemačka, Engleska ili Francuska se svim snagama opiru povratku svojih državljana sa bivših područja IS u Siriji i Iraku. Izuzetak ponekad čine djeca.

Makoli kaže da Kosovo ima iskustva sa suđenjima islamističkim ekstremistima. Od 2014. godine naovamo, uhapšeno je više od 150 pristalica IS. Više od 80 njih je dobilo dijelom dugogodišnje zatvorske kazne.

Arapski faktor

Više od 95 odsto Kosovara su sunitski muslimani. Oni tradicionalno slijede liberalni islam; mnogi žive sekularno. No, poslije rata na Kosovu 1999. povećao se uticaj konzervativnih struja. Makoli smatra da su za to odgovorne prije svega Saudijska Arabija i druge zemlje Persijskog zaliva. Postojala je jasna namjera „da se oživi islam na Kosovu" i da se on politizuje obukom imama. Arapske organizacije za pomoć su se posebno prilježno bacile na rad sa djecom, naglašava borac protiv terora.

Sredinom 2000-ih godina, efekti vehabijske i selefijske ideologije su postali vidljivi „Odjednom su se javili problemi u porodicama. Djeca više nisu htjela da razgovaraju sa ženama ili su odbijala da učestvuju na porodičnim slavljima. Optuživala su svoje roditelje da nisu pravi muslimani."

Velika nezaposlenost, nedostatak perspektiva za budućnost među mladima i sveprisutna korupcija su učinili ostalo: Kosovo je postalo žarište radikalizacije.

Uzor Kosovo?

Mensur Hoti, direktor Sektora za javnu bezbjednost koji pali cigaretu na cigaretu, priznaje da nisu svi Kosovari oduševljeni akcijom prijema povratnika. „Ali, to je bio jedini put da se suočimo s problemom. Ti ljudi su naši građani. Naš ustav nam propisuje da se staramo o svojim ljudima bez obzira na to gdje se nalaze".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android