Sveštenika Mostarsko-duvanjske biskupije Željka Majića je na liturgijskom slavlju u Banjaluci, u katedrali Svetog Bonaventure, zaredio nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić na osnovu naloga pape Franje u kojem se navodi da se Majić odlikuje „vještinom upravljanja poslovima te se čini prikladnim upravljati zajednicom“. Tako je i zvanično sa čela Banjalučke biskupije nakon 35 godina otišao Franjo Komarica, koga je papa Ivan Pavao II imenovao pomoćnim biskupom 1985. godine, a četiri godine kasnije biskupom.

I sreća i tuga

„Monsinjor Željko Majić je našoj biskupiji poseban Božji dar. Budite mu svi od svakovrsne pomoći kako bi i on mogao što vjernije i plodnije svakodnevno izvršavati svoju tešku i odgovornu službu. Svi vi, članovi naše Banjalučke biskupije, budite svom novom biskupu odani i poslušni“, poručio je između ostalog banjalučki biskup emeritus Franjo Komarica, zahvalivši se na pomoći tokom 35 godina vođenja biskupije.

A ako je suditi po broju okupljenih građana tokom zaređenja novog banjalučkog biskupa, podrška Majiću neće izostati. Slavici Jukić iz Banjaluke, osjećanja su kaže pomiješana.

„Sa jedne strane strane sam srećna ali i nekako tužna, jer cijeli život od kada znam za sebe znala sam za biskupa Komaricu, a sada dolazi novi. Ja mu želim svu sreću i nadam se da će biti za nas u molitvi kao što je bio biskup Komarica“, kaže Slavica.

Zaređenje novog biskupa došla je da prati i Janja Pažin iz Čapljine, koja nije krila oduševljenje činjenicom da je na ovo važno mjesto došao sveštenik njene biskupije.

„Ne mogu vam opisati osjećaj. Nakon toliko godina u Banjaluku dolazi naš biskup. Godinama smo sarađivali. Želimo mu dobro zdravlje i da i on ostane koliko i dosadašnji biskup Komarica“.

Iako nisu krili radost u porodici Majić, odlazak u drugu biskupiju nije bio nešto što su lako prihvatili. Makar ako je suditi po riječima brata novog biskupa, Srećka Majića.

„Ponos sreća i zahvalnost Bogu što se to dogodilo. A da se mene pitalo, ne znam baš da li bi mu rekao da bude (smijeh). Ali otišao je tim putem već davnih godina. U porodici je na početku bio veliki šok, pogotovo materi koja je govorila: ´Ode mi dite, di će gori´, kao i svaka mater“, kaže kroz smijeh brat banjalučkog biskupa, naglasivši da su sve prihvatili u duhu vjere i blagoslova.

Neophodno dijaloško zbližavanje

„Svako od nas pojedinačno, a onda i zajednički, pozvan je traži i vrši volju Božju“, poručio je nakon zaređenja biskup Željko Majić, zahvalivši se svim koji su mu dali podršku, poslavši poruku svim vjerskim zajednicama u BiH na saradnju.

„Zbog toga otvaram svoje ruke i usmjeravam korake na put ekumenskoga i dijaloškoga zbližavanja koje je uvijek i svagdje neophodno, posebno na ovim našim prostorima i u ovim vremenima ispunjenim traumama prošlosti i neugodnih izazova sadašnjosti i budućnosti“, poručio je Majić, istakavši ispunjavanje obaveza prema sveštenicima i narodu kao projekat kojim će se voditi.

„Ne volim kada se o vjernicima ove Biskupije govori kao o ostatku ostataka ili građanima drugoga reda. Jer vjernici ove Biskupije nisu nikakav ostatak, ni drugi red, nego vjernici Hristovi, Bogu hvala, građani prvoga reda za koje ću, uz pomoć Božju, uložiti sve napore da budemo i vjerodostojni građani svoji na svome“, rekao je Majić u svom obraćanju.

Odnos opterećen istorijom

Odnos katolika i pravoslavaca na ovim prostorima opterećen je još od vremena Nezavisne države Hrvatske. Od tog vremena u kojem je masovno stradalo srpsko stanovništvo, pa do posljednjeg rata u kojem je dogovorom o nesmetanom odlasku civilnog stanovništva sa područja Republike Srpske protjerano tri četvrtine hrvatskog stanovništva iz Banjalučke biskupije, mnogi vjerski službenici pokušavaju taj jaz da smanje. U takvim odnosima, koji su danas politički ali i na terenu možda najbolji do sada, svaka poruka suživota i pružene ruke ima pozitivne reakcije, iako za poravnavanje istorijskih činjenica možda još nema konsenzusa.

„Uz svu svijest da dolazim u biskupiju koja je u prošlom ratu najviše stradala od svih mjesnih crkava i vjerskih zajednica ne samo u BiH, sa zahvalnošću Bogu uočavam kako u ovoj biskupiji žive dobri vjernici koji imaju pravo na duhovnu skrb i sakramentalnu okrjepu“, istakao je Majić.

„Veselim se da ćemo mu biti vjerni pastiri, pomagači u njegovoj službi ovdje u u Banjaluci, odnosno u cijeloj biskupiji“ kaže predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović, koji je u pratnji premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, prisustvovao zaređenju Majića. Prvi čovjek hrvatske vlade poručuje da će Hrvatska nastaviti podržavati Banjalučku biskupiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvate koji tu žive jer je to kako kaže, prijateljska zemlja.

Tolerancija i razumijevanje

„Znate da je ovdje prije rata bilo otprilike pet do šest puta više Hrvata nego što ih je danas i naravno da je to teret za položaj hrvatskog naroda uopšte na teritoriji Republike Srpske. Trudimo se pomoći kao vlada a prethodni biskup je učinio veliki posao na opstanku Hrvata na ovom prostoru. Ja sam siguran da će novi biskup učiniti napore da se Hrvati dobro osjećaju i ostaju na svojoj zemlji, a da za one koji su otišli svi zajedno stvorimo preduslove da se sve više njih vraća“, rekao je Plenković.

Dobrodošlicu novom biskupu poželio je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, poručivši da će sarađivati u interesu svih građana koji žive na ovim prostorima.

„Naša snaga je upravo u različitosti a naše bogatstvo je naša tolerancija. Banjaluka je uvijek bila grad ljubavi, grad mjesta za svakog čovjeka, grad poštovanja i razumijevanja. I siguran sam da je ovaj datum i ovo ustoličenje novog biskupa važan dan koji govori upravo u prilog tome“, rekao je Stanivuković, pored kojeg su čestitke za zaređenje novog biskupa Željka Majića uputili zvaničnici svih nivoa vlasti u BiH, sa željom za gradnjom mostova među narodima, tolerancijom i međusobnim razumijevanjem.