Evropska komesarka za "vrijednosti i transparentnost" ovog će petka predstaviti dugo očekivani Zakon o slobodi medija u EU. Vera Jourova smatra da je novinarima potrebna veća zaštita od uticaja, prijetnji i nasilja - iako je sloboda novinarstva zapravo zajamčena Poveljom EU o ljudskim pravima i ustavima 27 zemalja članica.

Prema navodima organizacije Reporteri bez granica, stanje medija u Evropi nije loše u poređenju s drugim regijama svijeta. Iznimke su Bjelorusija, Rusija i Turska. Situacija je mnogo teža u većim dijelovima Azije, Afrike i dijelu Latinske Amerike. Situacija u sjevernoj Americi, Australiji i južnoj Africi bolja je nego u Evropi.

Zašto je potreban EU-zakon o slobodi medija?

Prema zapažanjima Evropske komisije i Reportera bez granica, nasilje i maltretiranje novinara  je posljednjih godina poraslo u mnogim dijelovima EU. Medijska koncentracija (op. red.: koncentracija vlasništva nad medjima) napreduje i u nekim državama članicama EU - primjerice u Mađarskoj, Poljskoj i Grčkoj vlade se masovno miješaju u vlasničke odnose, nastojeći preuzeti vlasništvo nad medijima ili pokušavaju izvještavanje učiniti provladinim.

I u Njemačkoj su, prema izvještaju Reportera bez granica, uz demonstracije porasli napadi protivnika cijepljenja ili desničarskih skupina na medije. Sve je više i omalovažavanja uz upotrebu riječi „Lügenpresse" - "lažljivi mediji". Njemačka je stoga skliznula s "dobre" na "zadovoljavajuću" poziciju na ljestvici Reportera bez granica. Primjetna je i sve manja raznolikost dnevnih novina. Povjerenica EU-a Jourova kaže da se problem mora rješavati primjenom evropskih propisa jer se vlade zemalja članica EU nedovoljno brinu o tome.

Šta Evropska komisija želi promijeniti novim Zakonom?

"Zakon sadrži mnogo toga što se neće svidjeti nekim državama članicama, jer, između ostalog, ima za cilj stvoriti najveću moguću distancu između politike i medija", rekla je evropska komesarka Jourova u intervjuu za češki javni servis Radio Prague International. Prva stavka nacrta Zakona propisuje da država ne smije uticati na sadržaj medija. "To znači da kada novac poreskih obveznika, bilo iz EU, vlada ili regija, pristigne u medije, to mora biti transparentno i ne smije biti diskriminacije", rekla je Jourova.

Kadrovska rješenja u medijima trebaju postati transparentnija. Vlasničke odnose u privatnim medijskim kućama trebalo bi javno objaviti kako bi se izbjegao monopol. Treba osigurati stabilno finansiranje novina, radija i novinskih agencija. To su daljni zahtjevi obuhvaćeni zakonom koji prvenstveno ekonomskim propisima treba djelovati na unutrašnje tržište EU.

Zašto je Mađarska negativan primjer?

Stanje medija u Mađarskoj pod desničarskom vladom premijera Viktora Orbana pokrenulo je alarm za uzbunu u Briselu (Bruxellesu). "To nam je dalo veliku inspiraciju", rekli su dužnosnici EU, koji su pisali nacrt zakona. U Mađarskoj su poduzetnici, lojalni Orbanu, kupili glavne medijske kuće i donirali ih fondaciji KESMA, koja je pod kontrolom države.

Ovaj model doveo je do "izjednačavanja ili  sinhronizacije" novina i online portala odnosno njihovih sadržaja (op. red.: usmjeravanje medija na politiku i ideologiju grupe koja je na vlasti). Orban je prethodno preuzeo kontrolu nad javnim servisima. Evropska komisija strahuje da će u Mađarskoj „presušiti vijesti", odnosno da će postojati gradovi i opštine u kojima više nema nezavisnih i nevladinih medija.

Slični problemi postoje i u Poljskoj a u Grčkoj je konzervativna vlada dekretom preuzela kontrolu nad javnim servisima. Po slobodi novinarstva Grčka je na 108. mjestu od 180 zemalja, dok je Mađarska na 85. mjestu. Usporedbe radi: Njemačka je na 16., a Norveška na 1. mjestu.

Što je još regulirano Zakonom o medijima?

Nakon ubistava novinara u Francuskoj, Malti, Slovačkoj i Nizozemskoj posljednjih godina, novinari bi trebali biti bolje zaštićeni od nasilja i maltretiranja, kako u stvarnom životu tako i na internetu. Treba unaprijediti saradnju s policijom i državnim tužilaštvima.

Neutemeljene tužbe, podnesene da se ušutkaju istraživački mediji, trebale bi odmah biti odbačene. Određene metode prisluškivanja novinara treba zabraniti, a njihove izvore bolje zaštititi. EU bi trebala redovno izvještavati o stanju medija u pojedinim državama članicama i intenzivnije istraživati ​​pritužbe uz primjenu prava na konkurenciju.

Šta se postiže Evropskim zakonom o slobodi medija?

Slobodni mediji ključni su za funkcioniranje demokratija u EU. Zato je Zakon o medijima vrlo važan, kaže Katia Segers, medijska ekspertica sa Slobodnog univerziteta u Briselu (Bruxellesu). Ona kaže kako zakon stvara okvir "za kažnjavanje agresije na novinare".

Jednako je važno novim zakonskim propisima dobiti tačan pregled medijske koncentracije i vlasništva. Tijela za nadzor medija moraju biti neovisna o državi, zahtijeva Segers u razgovoru za DW. Zakon EU ide u dobrom smjeru. "Vrlo je važno ojačati javne servise, jer znamo, a to proizilazi i iz našeg istraživanja, da države s jakim javnim emiterima imaju veći stepen demokratije."

Osim toga, „javni servisi postavljaju visoke standarde, sa kojima se trebaju mjeriti mediji u privatnom vlasništvu“, dodaje Katia Segers.

Kada će Zakon o medijima biti usvojen?

Države članice EU moraju usvojiti zakon „kvalificiranom" većinom (op. red.: kada 55% država glasa „za“ – u praksi to znači 15 od 27 država ili kada prijedlog podržava najmanje 65% ukupnog stanovništva EU). Zakon mora usvojiti i Evropski parlament. Evropska komesarka Vera Jourova računa sa otporom, posebno u srednjoj i jugoistočnoj Evropi, gdje su mediji podložni većem pritisku vlada nego na zapadu Evrope. Zakon bi trebao stupiti na snagu prije izbora u EU 2024. kako bi se osiguralo pošteno, fer i slobodno izvještavanje tokom izborne kampanje.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu