Četiri izbjeglice iz Afganistana podnijele su sredinom travnja tužbu Ustavnom sudu RH zbog pasivnosti Državnog odvjetništva (DORH) u jednom predmetu koji se tiče njihova tretmana od hrvatske policije prije dvije i pol godine. Prema opisu onoga što je počinjeno tim osobama, slučaj je izuzetno mučan i pri pukom iščitavanju tužbe, ali čak ga ni to ne bi lako izdvojilo iz goleme količine vijesti o izbjegličkoj problematici. Ovime se neugodno potvrđuje, međutim, i dodatno pojačava jedan noviji krucijalan zaključak Europskog suda za ljudska prava.

- pročitajte još: „Maskirani specijalci tuku migrante“

Naime, ta ustanova u dvije nedavne presude upućuje na to da Hrvatska ne provodi efikasne istrage kad je posrijedi šteta nanesena izbjeglicama i drugim migrantima. S aktualnim predmetom četvorice Afganistanaca, moglo bi se pretpostaviti da je stanje još gore – da se ta nedjelotvornost sistematično podržava odozgo, tj. od tijela vlasti. Slučaj o kojem je riječ, započeo je dovođenjem spomenutih izbjeglica na Županijski sud u Karlovcu, listopada 2020. godine.Tamo su trebali svjedočiti protiv petog, jednog Iranca, koji je bio optužen za krijumčarenje izbjeglica, ali se plan izjalovio.

Dvije i pol godine bez istrage

Njihovo svjedočenje nije išlo u tom smjeru, pa se ispostavilo da je optužba bila neosnovana, a ubrzo nakon toga četvorku iz Afganistana zatičemo u Bosni i Hercegovini. Evidentirani su u Velikoj Kladuši gdje su zatražili pomoć; bili su premlaćeni i polugoli, te jedan od njih i silovan granom.Po onome što su ispričali, hrvatska policija ih je tako ispratila preko granice, koristeći i znatno teže metode od nezakonitog pushbacka. U njihovo ime, Centar za mirovne studije iz Zagreba podnio je tužbu DORH-u, ali dvije i pol godine kasnije nije donesena ni odluka o službenom otvaranju istrage.

- pročitajte još: Kada su pushbackovi na vanjskoj granici EU-a ilegalni?

Da su nasilna i nezakonita protjerivanja izbjeglica i drugih migranata već sedam godina sustavna praksa hrvatskih vlasti, konstatirali su iz CMS-a na naš upit o ovom predmetu. „O tome su 2019. svjedočili i sami policajci koji su dobivali, i bili prisiljeni izvršavati, nezakonite naredbe nadređenih – te su zbog nepostojanja adekvatnog sustava prijavljivanja tražili zaštitu Pučke pravobraniteljice", rekla nam je Antonia Pindulić, pravnica iz CMS-a, dodajući kako je žrtvama u situacijama nezakonitih protjerivanja, pristup pravnim lijekovima praktički nemoguć iz više razloga.

Obeshrabrivanje žrtava

Tu su nepoznavanje pravnog sustava u RH, jezična barijera te činjenica da su već protjerani izvan RH. „Ali, ono najvažnije", nastavlja ona, „budući da se navedena ilegalna protjerivanja iz Hrvatske odvijaju van bilo kakvog zakonski predviđenog postupka, jest to da ne postoji pravni lijek koji bi osoba mogla iskoristiti kako bi spriječila da je policijski službenici nezakonito protjeraju. Ovo stavlja takve osobe u bezizlaznu situaciju - postaju žrtve samovoljnosti policijskih službenika koja za posljedicu ima povredu zabrane mučenja."

„I u procesima kada osobe pokrenu kaznene postupke zbog narušavanja njihovih prava nakon što su im povrede učinjene, nismo upoznati niti s jednim slučajem koji bi prema utvrđenim kriterijima bio smatran učinkovitom istragom", rekla je Pindulić za DW. Inače, do danas je CMS, uz napore drugih dionika, uspio ishoditi dvije presude Europskog suda za ljudska prava protiv Hrvatske: u slučaju malene Madine Hussiny te presudu zavedenu kao „Daribou protiv Hrvatske". Upravo to su ona dva primjera koja ukazuju na sumnjivu nedjelotvornost hrvatskih institucija na štetu izbjeglica.

- pročitajte još: Brutalnost na granici – državna taktika o kojoj se šuti

„Dodatno, kada govorimo o presudi u slučaju Hussiny, bitno je naglasiti kako je sud utvrdio da se odvjetnici uskraćivao pristup obitelji Hussiny, te da je izvršen nepotrebni pritisak na odvjetnicu u vezi s kontinuiranim tvrdnjama da punomoć nije pravilno dana, a u svrhu obeshrabrivanja tih osoba za nastavljanje sudskih postupaka. Kad povežemo takve sustavne prakse obeshrabrivanja žrtava na prijavljivanje i postupanje protiv počinitelja, i nedovoljno razvijene mehanizme zaštite žrtava, možemo razumjeti zašto te osobe nevoljko prijavljuju kršenja prava", zaključak je Antonije Pindulić.

Ipak nešto manje pritužbi

S druge strane, jedna od institucija koje su dizale svoj glas zbog svega ovog, bila je svakako i ona hrvatske Pučke pravobraniteljice. Na toj funkciji danas je Tena Šimonović Einwalter koja je osobno angažirano uzela učešća u takvom rasvjetljavanju i kvalificiranju okolnosti, što nije izostalo ni ovom prilikom. Iako njezin ured sada prima nešto manje pritužbi vezanih uz postupanje prema tzv. iregularnim migrantima nego ranijih godina, saznajemo da one i dalje pristižu, te ih primaju i organizacije civilnog društva, a o takvim postupanjima izvještavaju i mediji.

„Već duže vrijeme kao institucija ističemo kako je država dužna učinkovito istražiti navode o tzv. pushbackovima tj. nezakonitim protjerivanjima iregularnih migranata, ograničavanju pristupa sustavu međunarodne zaštite, ali i navode o nasilju prema migrantima", rekla nam je Šimonović Einwalter, uz opasku da su na to upozoravala i pojedina međunarodna tijela: Povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava, Europski odbor za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), Europski sud za ljudska prava.

Nadležni bez odgovora

„Pri tome, istraga je učinkovita samo ako je temeljita, ako se provodi tako da se uistinu može otkriti i kazniti odgovorne, i ako je provode neovisni i nepristrani istražitelji. Nažalost, iz više se slučajeva vidjelo probleme u pogledu postizanja ovih standarda, kao što je to u slučaju pogibije djevojčice Madine, odnosno u presudi 'M.H. i drugi protiv Hrvatske' (2021.), utvrdio i Europski sud za ljudska prava. Sud je, između ostalog, istaknuo kako se domaće vlasti nisu bavile promjenom iskaza policijskih službenika tijekom istrage", specificirala je Pučka pravobraniteljica za DW.

Također, zbog još par krupnih propusta u vezi pribavljanjem materijalnih dokaza, sud je zaključio da je došlo do povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na život) u njegovom postupovnom dijelu, što se odnosi upravo na učinkovitu istragu. Spomenimo još i da smo o ustavnoj tužbi četvorice Afganistanaca poslali upit i DORH-u te Vladi RH čije Ministarstvo unutarnjih poslova odgovara za postupak prema izbjeglicama, ali nismo još dobili nikakav odgovor.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu