"Radim u jednoj od najsmrtonosnijih zemalja za novinare. Izvještavam iz zemlje, u kojoj se zvanično ne vodi rat, ali u kojoj je ubijeno toliko mnogo novinara kao u Afganistanu, Libiji, Iraku i Siriji." To je nedavno u gostujućem komentaru za DW napisala meksička novinarka Lilia Pérez, koja se bavi istraživačkim novinarstvom. Perezova i njene kolege u Meksiku su na meti narko-kartela ili korumpiranih službenika, koji pokušavaju zatvoriti usta novinarima i to svim sredstvima. 

Ova novinarka je pisala o tome kako odgovorno radi svoj posao, ne želeći da izgubi svoju nezavisnost i da bude podložna uticajima, korupciji i mitu. No zbog toga mora da plaća visoku cijenu u vidu prijetnji, napada, sudskih gonjenja i još puno toga. Lilia Perez je 2012. kao prva meksička novinarka morala privremeno da ode u egzil i to u Njemačku.

 "Meksiko, Sirija i Afganistan su zemlje visokog rizika, jer tamo kao novinari lako možete biti ubijeni", kaže Christian Mihr iz organizacije Reporteri bez granica u razgovoru za DW. Za nju Meksiko i Sirija osvjetljavaju jedan generalan problem. Iako se radi o različitim zemljama, i u Meksiku i u Siriji su države u raspadu. U nekim regionima Meksika država čak ni ne postoji. "Organizirani kriminal je preuzeo vlast i zato ne funkcioniraju programi za zaštitu novinara. Vlasti su korumpirane i u sprezi sa organiziranim kriminalom. Sirija se može uporediti sa Meksikom jer u njoj jedva da postoje funkcionirajuće državne strukture.

Batine nakon kontrole u saobraćaju

U nekim zemljama su za napade dovoljni najsitniji povodi. "U septembru 2014. isprebijala me saobraćajna policija", kaže novinar Privilege Musvanhiri iz Zimbabvea u jednom prilogu o slobodi novinarstva za DW. Razlog: Musvanhiri je fotoaparatom zabilježio kako su policajci zaposjedanjem jednog autobusa, kojeg su zaustavili radi navodnog saobraćajnog delikta, izazvali konflikt. "Udarali su me palicama, čak i kada su saznali da sam akreditovani novinar.

Kada su u pitanju napadi na slobodu štampe, natpise u novinama posebno izazivaju zemlje poput Kine, Irana ili Rusije. Ali problematične su i zemlje kao što je Poljska ili Mađarska, u kojima novinari dodatno dospijevaju pod pritisak. Kao što su saopštili iz organizacije Reporteri bez granica tamošnje desno-konzervativne vlade, usvajanjem novih zakona, povećavaju kontrolu nad javnim sredstvima a vrše pritisak i na privatne medije dodjelom državnih reklama.

Na listi Reportera bez granica Sjeverna Koreja je na posljednjem mjestu (180) iza Eritreje (179) i Turkmenistana (178). Samo prošle godine ubijeno je 65 novinara, dok su 54 oteta a 326 su uhapšena i nalaze se u pritvoru, navodi se u izvještaju Reportera bez granica. To su zastrašujuće brojke, koje iskazima novinara kao što je Perez i Musvanhiri daju sliku toga kakve su sudbine i tragedije zadesile te novinare i šta to znači za rad novinara.

Novinari kao politički taoci

Činjenicu da nema garancije za nezavisno i slobodno novinarstvo podcrtava i razvoj situacije u  Turskoj. Nakon pokušaja državnog udara u julu 2016., šef države Erdogan otvoreno vrši napade na medije i slobodu novinarstva. Uhapšeno je 150 novinara i zatvoreno oko 150 medija, saopštili su Reporteri bez granica. U međuvremenu, Turska je pala na 150. mjesto na rang listi zemalja koje ne poštuju slobodu medija.

Prije svega, njemačka javnost zaprepašteno gleda na događaje u Turskoj. Hapšenje Deniza Yücela, dopisnika njemačkog lista Die Welt, opteretilo je bilateralne odnose između dvije zemlje. On je već godinu dana u turskom zatvoru. Ovaj  44-godišnji njemački novinar turskog porijekla optužen je za terorističku propagandu. Yücel je, između ostaloga, izvještavao o ograničenjima slobode medija u Turskoj. Christian Mihr iz Reportera bez granica vidi Yücela kao žrtvu vanjsko-političkog pritiska, kojeg Turska Yücelovim hapšenjem želi izvršiti na Njemačku.

Navodna prijetnja nacionalnoj sigurnosti

Christian Mihr ukazuje na slično ponašanje drugih zemalja. U Iranu je američki novinar Jason Rezier iz Washingtona proveo 18 mjeseci u zatvoru, od 2015. do 2016. godine. "Bio je politički talac Irana", objašnjava Mihr. Dvojica njemačkih slikara, Markus Helbig i Jens Koch, su u zatvoru u Iranu proveli četiri godine i također su bili žrtve vanjsko-političkog pritiska Irana na Njemačku".

Takvi slučajevi pokazuju kako antidemokratske vlade ili diktature krše građanske slobode. Njihovi postupci su slični: Kritično izvještavanje obično je označeno kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti ili teroristička propaganda. Neovisno novinarstvo, koje kontroliše vlasti, otkriva nepravilnosti, stavlja prekršioce na stub srama i udara moćnike po prstima, nema šanse u takvim zemljama.

Sve u svemu slučajevi poput Deniza Yucela pokazuju ne samo novinarima već i običnim građanima, kaže Christian Mihr, „koliko je dragocjena sloboda novinarstva i kako je novinarstvo stalno pod pritiskom i prijetnjom. "