6. maj. 2013: Suđenje počinje

Kako izgleda prvooptužena u procesu protiv grupe Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU)? Žena koja se 13 godina skrivala sa Uveom Mundlosom i Uveom Benhartom, dok je Njemačku potresala nezapamćena serija ubistava u njihovom aranžmanu i izvedbi. Njihovi zločini motivisani su mržnjom prema strancima. Čepe ulazi toga jutra u sudnicu u pet minuta do deset i odmah okreće leđa novinarima. Okružuju je troje branilaca. U sudnici se okupilo oko dvije stotine ljudi – rodbina ubijenih, advokati, tužioci, novinari i posmatrači. Čepe nosi plavo odijelo i bijelu bluzu, djeluje više kao pravnica, nego kao optužena. Mnogima je zasmetalo što su se mediji toliko usredredili na njen izgled, a ne na zločine za koje se tereti. Ali i to je važna poruka – mržnja može da izgleda sasvim normalno.

14. maj 2013: Čitanje optužnice

Njemački pravosudni organi sastavili su optužnicu na 500 strana, koju čita državni tužilac Herbert Dimer. Optužnica Beatu Čepe tereti za saučesništvo u ubistvu desetorice ljudi i za 25 pokušaja ubistva, deset slučajeva teške pljačke, ucjenu i učešće u terorističkoj organizaciji. Nedjela su, kaže optužnica, izvršili Uve Mundlos i Uve Benhart koji su se oduzeli sebi život da bi izbjegli hapšenje. Čepe je u rasističkim ubistvima djelovala kao saučesnik i zbog toga joj prijeti doživotna robija.

19. juni 2013: Pomagač

Karsten S., jedan od ukupno pet optuženih, daje puni iskaz. On okrivljava i Beate Čepe, i samog sebe i ostale optužene. Karsten kaže da je on nabavio najvažnije oružje za nacističku trojku – pištolj sa prigušivačem. On govori o životu neonacista u Njemačkoj nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja. Na kraju iskaza, izvinjava se porodicama žrtava. „Nedostaju mi riječi da opišem kako se osjećam. Mislim da bi jedno izvinjenje bilo isuviše malo. To za mene zvuči kao 'izvini' i onda je sve gotovo. Ali to ni izdaleka nije gotovo. Želim da izrazim svoje najdublje saučešće“.

25. juni 2013: Poslednje prebivalište trojke

Još loših vijesti za Beate Čepe. Pred sudom svjedoči isljednjik za požare i stručnjak za pirotehniku, a tema su dokazi pronađeni u posljednjem skrovištu i prebivalištu NSU-trojke u gradu Cvikau na istoku Njemačke. Nakon što su dvojica muških članova neonacističke grupe izvršila samoubistvo nakon neuspjele pljačke banke u novembru 2011, Čepe je napustila zgradu u kojoj su živjeli. U kući je neposredno nakon toga eksplodirala bomba, ali ostao je veliki broj dokaza – policija je pronašla oružje, novac iz opljačkanih banaka i predmete sa mjesta zločina. Na fotografijama se vidi da je stan bio obezbijeđen kao tvrđava – kamere sakrivene u žardinjerama, na ulaznim vratima i pred podrumom su postavljeni alarmi. Nakon eksplozije, istražitelji su na ukupno 19 mjesta pronašli tragove veoma zapaljivih supstanci.

24. juli 2013: Okruženje

Olaf B. je običan građanin, koji je živio u istoj ulici kao i NSU trojka u Cvikauu. Povremeno se sa komšijama viđao uz pivo ili čašu vina. Zajedno su pušili cigarete i razgovarali o svakodnevnim stvarima. S njima je bila i Beate Čepe. Zato je on i pozvan kao svjedok na suđenju. Ništa ne zna o njenom životu u ilegali, kaže on. Prvooptužena je tada koristila lažno ime. Nije morala da se u tom krugu boji neprijatnih pitanja – pa na televizoru komšije Olafa B. stajala je slika Adolfa Hitlera. „Da li je nekome smetala ta slika“, pitao je jedan od predstavnika tužbe. „Ne“ odgovorio je Olaf B, „tolerisali su je.“ U ovakvim trenucima suđenje je pokazalo da su rasistička i ekstremistička ubjeđenja još raširena u Njemačkoj. U takvom okruženju, teroristima je bilo lako da ostanu neprimjećeni.

1. oktobar 2013: Žrtva

Ja sam Ismail Jozgat, otac 21-godišnjeg Halita Jozgata, mučenika, koji je 5. aprila 2006 pogođen sa dva metka u glavu i koji je umro na mojim rukama.“ Tako je počeo iskaz otac devete žrtve u seriji ubistava neonacističke grupe Nacionalsocijalističko podzemlje - NSU. „Sa kojim pravom ste to uradili? Sa kojim pravom ste ubili moje janje“, pita Ismail. On se još jednom prisjeća kroz šta je njegova porodica prošla u mjesecima nakon ubistva. Kako su policajci sumnjičili članove porodice, kako su pretpostavljali da prodaju drogu i da su kriminalci, kako je dobio srčani udar jer to više nije mogao da podnese. Beate Čepe ne pokazuje emocije i uglavnom zauzeto gleda u ekran svog laptop-računara.

27. novembra 2013: Porodica

Majka prvooptužene, Ane-Roze Čepe, pozvana je da svedoči 61. dana suđenja. Ona ne kaže mnogo, samo da se trenutno stara o svojoj sopstvenoj majci. Sudija Gecl pita: „Želite li da date iskaz?“ „Ne“ odgovara ona, koristeći time pravo da kao član porodice optužene odbije da svjedoči. Beate Čepe gleda pravo ispred sebe, ne pokazujući nikakvu reakciju.

„16. juli 2014: Branioci

Nakon 128 dana suđenja – neočekivani obrt. Oko podneva, jedan od policajaca prenosi sudiji stav Beate Čepe da više nema povjerenja u svoje branioce. Povod je navodno još jedno svjedočenje u kome njeni pravni zastupnici nisu uspjeli da je zaštite. Nastupila je pauza, a sudsko vijeće provjerava njen zahtev. Nekoliko dana kasnije, zahtjev je odbijen i Čepe mora da nastavi saradnju sa svoja tri branioca po službenoj dužnosti. Ta epizoda začudila je mnoge posmatrače suđenja, jer je do sada izgledalo da je advokati zagriženo brane. Članovima porodica žrtava je povremeno smetala njihova agresivnost.

22. jula 2014: Saveznik

Tomas G. je ubijeđeni neonacista. On to pokazuje i javno svojim nastupom preko društvenih mreža. Pozvan je da dâ iskaz kako bi se stekla slika o okruženju u kojem je djelovala neonacistička trojka NSU. Tomas to što radi sud naziva „majmunisanjem“ i ne želi da daje jasne odgovore. Još jednom se jasno vidi da se neonacisti drže zajedno. I ponovo se postavlja pitanje: da li je mreža pomagača te trojka daleko veća nego što je to otkriveno nakon višegodišnje istrage i 15 mjeseci suđenja.