Pet godina su Evropska unija i Kanada vodili pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini. 2014 sporazum je bio gotov. Ali Evropljani su željeli dodatno pregovarati. Kanada je pustila da je ubijede i bila je čak spremna da ponovo otvori politički veoma osjetljivo poglavlje o zaštiti investicija. Rezultat je - prema navodima predsjednika Evropske komisije Junckera - do sada najbolji trgovinski sporazum ikada ostvaren u EU. U tome Juncker očito ima pravo.

Ono u čemu Juncker ima pravo je da je na osnovu jedne pravne ekspertize utvrđeno da se radi o tzv. "mješovitom sporazumu". To znači da Evropska komisija u ovom slučaju sama može nastupiti kao pravno lice u zaključivanju sporazuma, bez dodatnog potpisivanja sporazuma sa zemljama članicama. Drugim riječima, sporazum se daje na usvajanje samo organima EU, dakle parlamentu i Ministarskom vijeću, u kojem su zastupljeni predstavnici vlada zemalja članica. Nacionalni parlamenti zemalja članica se tu ništa ne pitaju. Tvrditi da to nije demokratski - kao što to neki rade - je koještarija: Parlament EU je demokratski izabran organ a ministri dolaze iz demokratski izabranih vlada.

Pogrešan momenat

Ono u čemu Jean-Claude Juncker nije u pravu je to što na velikoj pozornici traži konfrontaciju sa nekim zemljama članicama. Mogao je naći bolji momenat za svoje istupanje nego što je to - samit o Brexitu. Možda je njegova računica bila da će se ova tema izgubiti, s obzirom na veće probleme, koje EU ima zbog Velike Britanije. Možda on nije želio odlagati taj problem. Bilo kako bilo - izabrao je pogrešan momenat.

Junckerovo ponašanje potvrđuje sve predrasude prema "Briselu". Nekoliko dana nakon britanskog referenduma, on je insistirao na pravnoj, formalno ispravnoj ali nepopularnoj stavki. Samo evropske institucije odlučuju o sporazumu CETA, ukupno 38 nacionalnih i regionalnih parlamenata je izuzeto. To je ispravan postupak ako se sporazumu želi dati šansa da jednoga dana stupi na snagu. Ali vrijeme koje je izabrao da to kaže i beskompromisnost s kojom je istupio ponovo stavlja Evropsku komisiju u negativno svjetlo: ona ispada izdignuta i udaljena od strahova koji muče građane EU.

Pogrešna reakcija

Pogrešna je bila i oštra reakcija pojedinih političara, recimo onih iz Njemačke. Njemački vicekancelar Sigmar Gabriel je"glupo nametanje" CETA-e ocijenio "nevjerovatno nepromišljenim", čime je produbio rovove, koji se sada trebaju zatrpati. Sve što je loše dolazi iz Brisela, sve što je dobro iz zemalja članica - to je u mnogim zemljama propaganda koja preovladava i koja dopušta nastanak takvih rovova.

Zemlje članice, EU-parlament i Evropska komisija ne moraju uvijek imati isto mišljenje. A kako bi i imali? To su demokratski izabrane vlade i institucije različitih političkih opredjeljenja. Iz straha od populista ili nastavka osipanja EU sada se ni u kojem slučaju ne bi trebalo ustručavati od otvorenog sučeljavanja. Ali to mora da uslijedi na osnovu činjenica, konkretno i senzibilno, s obzirom na tešku situaciju u kojoj se nalazi EU. Njemačka kancelarka je na samitu o Brexitu pokazala kako se to radi. Rekla je da je Evropska komisija najprije predočila njeno pravno tumačenje. To nije bio, kako je dodala, razlog da je "stave na stub srama". Ali riječi "nepromišljeno" ili "glupo" nije koristila.