U ukrajinskom parlamentu se ove nedjelje odigrala neobična scena. Dvadesetak poslanika se okupilo oko govornice i pred kamarama su mahali zastavama NATO-a i savezničkih država. Bio je to znak zahvalnosti za inostranu podršku u konfliktu s Rusijom. Čak dva puta se mogla vidjeti zastava Ujedinjenog Kraljevstva.

Britanske nacionalne zastave su se vijorile na ulicama Kijeva i u utorak kada je premijer Boris Džonson sletio u Kijev. Očigledno iz zahvalnosti, jer Džonsonova vlada je toj zemlji protekle nedjelje isporučila protivtenkovsko naoružanje, britanska vojska obučava ukrajinske vojnike a Kijevu je, u ovoj krizi, konzervativac obećao finansijsku pomoć oko 100 miliona evra.

Ali, Boris Džonson je sa svojim partnerom u Kijevu razgovarao o još jednoj temi - vojnom paktu između Londona, Varšave i Kijeva. Projekat je ove srijede zvanično trebalo da predstavi ministarka spoljnih poslova, ali je Elizabet Trus zbog bolesti morala to da otkaže.

San o mini NATO-u

No, i bez zvaničnog predstavljanja, ova „mini alijansa", kako je naziva ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij je „znak nade". Njegov ministar spoljnih poslova, Dmitro Kuleba navodi razloge: „Mi ne možemo da čekamo na bezbjednost i blagostanje jednom kada budemo u Evropskoj uniji i NATO-u. Nama to treba već sad", izjavio je ministar Kuleba.

Oleksandr Mereško, predsjedavajući Odboru za spoljne poslove ukrajinskog parlamenta, u Poljskoj i Velikoj Britaniji trenutno vidi najpouzdanije strateške partnere njegove zemlje. „Možda bi se isplatilo porazmisliti o osnivanju neke vrste mini NATO-a. To bi se lako moglo izvesti, s obzirom da je Velika Britanije jedna od vodećih zemalja Evrope, iako nije članica Evropske unije", kazao je Mereško za DW. 

Na pakt se pak u britanskoj javnosti gleda mnogo trezvenije. Džonson se nada da će u ukrajinskoj krizi pokazati svoje državničke sposobnosti, kako bi se suprotstavio kritikama i iz sopstvenih redova, piše lijevo liberalni „Gardijan". Nekadašnji diplomata, Hans-Diter Hojman smatra da savez nije motivisan samo unutrašnjom politikom. „'Tročlani savez' vjerovatno neće biti formalna alijansa", kaže u razgovoru za DW nekadašnji predsjednik Njemačke akademije za bezbjednosnu politiku, koji danas predaje na Univerzitetu u Bonu. „Vidimo pokušaj premijera da dokaže svoje tvrdnje da Britanija može da bude globalni igrač i bez Evropske unije."

„Aktivnosti na svoju ruku nisu u našem interesu"

To što se pored britanskog premijera angažuje i Poljska, nije nikakvo iznenađenje. Varšava je u NATO savezu i EU najbliža saveznica Ukrajine. Poljsko rukovodstvo je veoma zainteresovano da, gdje god je moguće, pruži podršku Ukrajini. No, poljska vlada takođe jasno stavlja do znanja, gdje su granice ovog pakta. „Aktivnosti na svoju ruku nikako nisu u našem interesu. Naša snaga je u NATO-u. Ako bi bilo potrebno u Ukrajinu poslati trupe, to bismo mogli uraditi uz saglanost NATO-a", kazao je general Vlademar Skržipčak, nekadašnji zapovjednik poljskih kopnenih snaga i bivši zamjenik predsjednika odbrane.

Skržipčak je iskoristio priliku da u intervjuu novinskoj agenciji PAP iskritikuje njemačku politiku prema Ukrajini. „To što je Njemačka Ukrajini poslala 5.000 šljemova ima karakter kabarea. Čudan je stav Njemačke."

Ova procjena bi mogla da bude problematična za njemačku vladu, pošto pored Velike Britanije i Njemačka i Francuska pokušavaju da pridobiju poljsku podršku za diplomatsko rješenje ukrajinskog konflikta. Francuski predsjednik Emanuel Makron je najavio da će u petak održati sastanak sa njemačkim kancelarom Olafom Šolcom i poljskim predsjednikom Andžejom Dudom. Ali, od sastanka vajmarskog trougla očigledno neće biti ništa. Problem - gusti termini. Poljski predsjednik Duda ovog petka putuje u Peking na otvaranje Zimiskih olimijskih igara. Tako bi prema medijskim napisima trojica državnika naredne nedjelje trebalo da se sretnu u Berlinu.

Muzika iz Vašingtona

Bilo da se radi o tzv. Normandijskom formatu, u kojem pregovaraju Nijemci i Francuzi zajedno sa Rusima i Ukrajincima, vajmarskom trouglu ili tročlanom savezu, koji forsira London - vlade u Evropi se bore da ostvare napredak u rješavanju krize u poptuno različitim konstelacijama. Stručnjak za bezbjednost, Hojman smatra da nova alijansa Londona, Varšave i Kijeva neće odigrati važniju ulogu u prevladavanju konflikta. Mini NATO, kojem se nadaju neki ukrajinski političari je čista iluzija. Nove alijanse van NATO-a neće biti, smatra Hojman, već i zbog toga što bi u ovom trenutku oslabila neke od postojećih saveza.

Na diplomatskom nivou, Nojman u ovom trenutku gleda u pravcu Vašingtona. Jer, ako su odgovori NATO i SAD Rusiji, koje je objavio španski list El Pais autentični, američka vlada je već postigla novi prostor za pregovore. Bivšem diplomati je posebno zanimljivo to što je odgovor američke vlade Moskvi odvojen od pisma NATO-a.

Time su SAD po prvi put prihvatile da pitanje bezbjednosti ne treba da ide na račun drugih država. NATO je do sada insistirao na slobodnom izboru Alijanse, konkrento: nijedna država nije spriječena da uđe u NATO, čak i ako graniči sa Rusijom. Inisistiranje Moskve s druge strane je na jasnoj i nesmanjenoj bezbjednosti.

Zbog toga je pismo iz Vašingtona za Hojmana veliki iskorak. „Sada su na stolu čak i konkretni prijedlozi za povlačenje sa obje strane: ruskih trupa sa ukrajinske granice i američke infrastrukture u Ukrajini. Tako da bi ozbiljni pregovori mogli da počnu."

Šanse za normandijski format

Izgleda da se se o strateškim pitanjima bezbjednosti u Evropi u ovom momentu odlučuje u Vašingtonu i Moskvi. Britanci, Francuzi i Nijemci, ali i Poljaci će vršiti uticaj preko NATO-a.

Hojman je međutim uvjeren da bi boljitak za narod Ukrajine i u separatističkim oblastima mogao da dođe kroz normandijski format, gdje pregovarači trenutno traže rješenja.

Ukoliko se to kasnije i postigne, pod vođstvom francuskog predsjednika Makrona i njemačkog kancelara Šolca, onda bi se možda u ukrajinskom parlamentu zavijorile i njemačka i francuska zastava. U svakom slučaju ove nedjelje ih tamo nije bilo.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu