Nakon incidenta sa letećom napravom na prekinutoj fudbalskoj utakmici između Srbije i Albanije, uslijedila je istorijska posjeta Beogradu nakon pauze od skoro 70 godina, koja je u srpskoj javnosti već označena kao još jedan diplomatski incident. Albanski premijer je, naime, pozvao Srbiju da prizna Kosovo i rekao da je nezavisnost Kosova realnost, što je izazvalo revolt srpskog premijera Aleksandra Vučića, koji je ocijenio da je riječ o provokaciji i da je „realnost da je Kosovo dio Srbije“.

Uprkos sporenjima oko statusa Kosova posjeta je ocijenjena kao šansa za novi početak odnosa između dviju zemalja na zajedničkom putu ka Evropskoj uniji. Međutim, i pored optimizma u zvaničnim obraćanjima, posjeta se u Beogradu između ostalog vidi i kao ustupak međunarodnoj zajednici, koja je, po tim viđenjima, praktično natjerala Srbiju da organizuje posjetu i da je njen jedini rezultat još jedno ponižavanje Srbije. Tom utisku svakako je doprinijela i reakcija premijera Vučića nakon Ramine izjave o Kosovu kako „neće dozvoliti da bilo ko ponižava Srbiju u Beogradu ili bilo gdje drugde“. Premijer Vučić je kasnije tokom dana na svom Tviter nalogu napisao „da je zbog provokacije Rame propuštena šansa za novo poglavlje u odnosima dvije zemlje.

Stručnjaci za međunarodne odnose smatraju da je Rama tim potezom želio da ojača svoju poziciju u Albaniji i da se pokaže kao pokrovitelj svih Albanaca, kao i da nije uspio da u Beogradu odoli svojim nacionalističkim izazovima. Sa druge strane se primjećuje da su i srpski i albanski premijer varnice oko Kosova iskoristili za svoje unutrašnjopolitičke potrebe, i da ne bi trebalo preuveličavati dimenzije tog diplomatskog sukoba. Reklo bi se da je svako obavio svoj dio posla: albanski premijer je rekao nešto što nije niti novo, niti neko veliko iznenađenje, jer je Albanija priznala Kosovo i snažno podržava njegovu nezavisnost, a srpski premijer je tu priliku iskoristio da pokaže čvrstinu oko Kosova i u komunikaciji sa albanskim predstavnicima.

Sjenka Kosova u odnosima Srbije i Albanije

„Čini mi se da i ova posjeta svjedoči o tome da su odnosi Srba i Albanaca ključni za stabilnost Balkana“, ističe za DW Fahri Musliu, dugogodišnji dopisnik kosovskih medija iz Beograda. Kada je riječ o različitim stavovima Srbije i Albanije prema kosovskoj nezavisnosti, Musliju ukazuje da Tirana nema nekog posebnog uticaja na Prištinu. „Priština gradi svoje institucije i svoju samostalnost, ali činjenica jeste da je Kosovo neka barijera u odnosima Beograda i Tirane. Ti odnosi su sve vrijeme u sjenci odnosa Beograda i Prištine, što je pokazala i ova posjeta. Kada bi Beograd promijenio stav prema Kosovu, i kada bi kojim slučajem priznao Kosovo, onda bi i odnosi Srbije i Albanije bili daleko bolji – mislim da bi čak bili i bolji nego odnosi između nekih drugih država u regionu. U svakom slučaju, sjenka tih odnosa utiče i uticaće i dalje na odnose Srbije i Albanije ukoliko se nešto radikalno ne promijeni u odnosima Beograda i Prištine“.

„Tirana svakako ima jak uticaj u Prištini i to ne bi trebalo kriti", ocjenjuje pak za DW Nenad Đurđević, koordinator Foruma za etničke odnose. Albanija je među prvim državama koje su priznale nezavisnost Kosova, ali i tamo odnosi prema Kosovu i dešavanjima na Kosovu zavise od političke strukture koja je trenutno na vlasti. Svakako da Albanija može da bude važan faktor i u rješavanju statusa Kosova, ali mislim da će se to pitanje ipak prije svega rješavati u dijalogu Beograda i Prištine i tu bi trebalo tražiti rješenje. Mislim da takođe tu ima i drugih uticajnih i važnih faktora, prije svega uticajnih država i međunarodnih institucija, tako da ne bi trebalo ni potcjenjivati, ali ni precjenjivati stavove Albanije i njen uticaj na rješavanje kosovskog pitanja“.

Zabrinjavajuća nacionalistička euforija

"U sjenci svih incidenata i nesporazuma koji su na neki način nastavljeni i tokom same posjete Beogradu ne znam koliko zaista posjetu albanskog premijera možemo ocjenjivati kao istorijsku", kaže Fahri Musliu. "Nakon fudbalske utakmice takođe je bilo neprijatnih izjava na obje strane i ja se nadam da je makar dio razgovora bio posvećen naporima da se malo spusti lopta. Prije bih zato rekao da je ta posjeta predstavljala neka odškrinuta vrata koja bi trebalo da dovedu do ubrzanja u međusobnim kontaktima. Moram ipak da primijetim da su i mediji u Tirani i na Kosovu negativno doprinijeli odnosima Srbije i Albanije svojim pisanjem", kaže Musliu.

„Mediji u Tirani su i tokom posjete izvještavali kako se Edi Rama tokom počasne smotre klanjao srpskoj zastavi, a da tu nije bilo albanske zastave. To pokazuje da neki novinari ne poznaju protokol, jer bi znali da tom prilikom počasna garda nosi zastavu samo svoje države. Takođe, vidim da je na društvenim mrežama bilo dosta priče kako u Beogradu nigdje nema albanske zastave, ali ona jeste bila prisutna svuda tamo gdje su se vodili zvanični razgovori. A u Beogradu već godinama nikada nije ni bilo po gradu zastava neke druge države kada neki predsjednik ili premijer strane države boravi u zvaničnoj posjeti. Žao mi je što i mediji doprinose tom negativnom naboju, i na taj način otežavaju poboljšanje odnosa“.

Sadašnji trenutak u srpsko-albanskim odnosima karakteriše slabo međusobno poznavanje i nepovjerenje, smatra Nenad Đurđević. Pri tome zabrinjava, napominje on, zaista visok stepen netrpeljivosti koji je izašao u javnost nakon incidenta sa dronom na fudbalskoj utakmici i koji će se, što je najgore, najverovatnije nastaviti. „To je jedan zabrinjavajući nivo nacionalističke pa i šovinističke euforije, koju smo zabilježili i u medijima i u javnosti. Iskreno se nadam se da će nakon ove posjete, i pored razlika u stavovima, započeti neki drugačiji vid komunikacije između Srbije i Albanije, ali i između Srba i Albanaca“.

Projekti prošlosti

Pojedini srpski političari u Raminoj izjavi takođe vide još jedan znak da se ne odustaje od ideje Velike Albanije. Ideje Velike Albanije, ali i Velike Srbije, na žalost još uvek žive u regionu, i očito da i dalje ugrožavaju normalizaciju međusobnih odnosa. „Takve ideje su potpuno u suprotnosti sa stabilnošću regiona i sa, naravno, članstvom u EU", napominje Nenad Đurđević. "Dakle, to su projekti daljih konflikata, to su projekti sukoba i praktično poruke da mi ne možemo da živimo zajedno u državama koje su multietničke, multinacionalne i multikonfesionalne, već da moraju da se zaokružuju po nekoj etničkoj osnovi. Zato se nadam da 25 godina nakon pada Berlinskog zida ta posjeta ipak može dovesti do pada malih zidova netrpeljivosti i nepovjerenja na Balkanu“, kaže Đurđević.

„Tu priču o Velikoj Albaniji ili Velikoj Srbiji podstiču nacionalisti i ekstremisti sa obje strane, jer oni samo na takav način mogu da prežive i opstanu", smatra Fahri Musliu. "To mora da se eliminiše i da se kaže da su granice tu gdje jesu, i da ako obje države pretenduje da budu članice Evropske unije onda ne znam šta u tom kontekstu znače Velika Albanija ili Velika Srbija. Jer, ako svi težimo nekim fiks-idejama i projektima iz prošlosti, onda su čitav region, odnosno i Srbi i Albanci otišli u sunovrat", ocenjuje Musliu.