Zahrina obitelj pobjegla je prije gotovo 30 godina iz Afganistana u Iran. Danas 23-godišnja Zahra živi u stalnom strahu da će biti deportirana. Udana je i ima malu kćer. Njezin muž, koji je također pobjegao iz Afganistana, radi na poljima izvan grada. "U svakom trenutku na putu do posla ili kući mogu ga uhititi i deportirati u Afganistan, kao što se dogodilo mnogima", kaže Zahra. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u posljednjim mjesecima 1,35 milijuna afganistanskih izbjeglica bilo je prisiljeno napustiti Iran. Mnogi su uhićeni i deportirani, dok su se drugi iz straha od samovoljnih uhićenja sami vratili.

Zahra je rođena i odrasla u Iranu. Ipak, posjeduje samo privremenu dozvolu boravka. "Upisana sam u obiteljski putovnicu svojih roditelja, koja vrijedi do rujna", priča. Taj se dokument redovito provjerava i produžuje svakih šest mjeseci.

Bez obzira na to koliko dugo afganistanske izbjeglice žive u Iranu, neke već u drugoj ili trećoj generaciji, ne dobivaju iransko državljanstvo. Već više od 40 godina ljudi bježe iz Afganistana pred ratom, siromaštvom a sada i zbog vlasti talibana. Mnogi od njih traže utočište najprije u susjednim zemljama poput Irana ili Pakistana. No, ondje oni često bivaju prvi krivci za društvene probleme i neuspjehe vlasti.

Samovoljna uhićenja i deportacije

Nakon dvanaestodnevnog rata između Irana i Izraela u proljeće 2025., iranske vlasti pokrenule su veliku kampanju deportacija protiv tzv. "ilegalnih imigranata". Kada se govori o "ilegalnim imigrantima", gotovo se uvijek misli na afganistanske izbjeglice. Ton prema Afganistancima u državnim medijima znatno se zaoštrio. Često im se predbacuje da su kao špijuni pomagali Izraelu.

No službene statistike pokazuju: od više od 700 osoba uhićenih zbog sumnje za špijunažu, samo 16 njih je imalo afganistansko državljanstvo.

Kao odgovor na kampanju deportacija, više od 1300 iranskih i afganistanskih aktivista, novinara, umjetnika i građana napisalo je otvoreno pismo iranskoj vladi. U njemu traže hitan prekid represije nad afganistanskim izbjeglicama koje se samovoljno uhićuje i deportira. Istovremeno pozivaju iransko stanovništvo da se suprotstavi tim napadima, kako njihova šutnja ne bi bila shvaćena kao suučesništvo.

Izbjeglice se međutim već dugo žale na sustavne i sve izraženije rasističke stavove u društvu, koje vlasti sada dodatno potiču.

Neprestano negativno izvještavanje medija stavlja izbjeglice u poziciju krivaca za društvene i gospodarske probleme te tako potiče siromašnije slojeve društva da se okreću protiv najslabijih. Zahra se prisjeća kako kao izbjeglica s urednim dokumentima nije dobila mjesto u školi, uz obrazloženje da nema dovoljno mjesta ni za domaće učenike.

"Deportacije posljednjih mjeseci često su provedene bez poštivanja međunarodnih standarda", kritizira afganistanski aktivist za ljudska prava Abdullah Ahmadi. "Mnogi su deportirani preko noći odvedeni do granice i tu ostavljeni bez smještaja, medicinske pomoći ili dovoljno hrane. Neki su čak morali sami platiti prijevoz."

Među povratnicima su i brojne obitelji koje su se iz straha od samovoljnih uhićenja samoinicijativno vratile u Afganistan. Mnogi od njih nisu uspjeli dobiti neisplaćene plaće ni pologe za stanove.

Suradnja s talibanima

Kao odgovor na sve veću kritiku, vlasti naglašavaju da su još prije šest mjeseci sve "ilegalne" izbjeglice pozvale da napuste zemlju. Nader Yarahmadi, voditelj Centra za pitanja stranaca i izbjeglica pri Ministarstvu unutarnjih poslova, izjavio je početkom srpnja za državnu novinsku agenciju IRNA: "U ožujku smo objavili da svi ilegalni migranti moraju napustiti zemlju najkasnije do 15. srpnja."

Porast broja tzv. ilegalnih imigranata iz Afganistana nakon dolaska talibana na vlast predstavlja ogromno opterećenje za ograničene resurse zemlje. U siječnju je ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi otputovao u Kabul kako bi dogovorio suradnju s talibanima – uključujući i suradnju oko deportacije izbjeglica.

Iranski predsjednik Masud Pezikian izjavio je u srpnju da je "spreman otputovati u Afganistan kako bi otvorio novo poglavlje u odnosima između dviju zemalja". Ova izjava protumačena je kao mogući signal za priznavanje talibana. No glasnogovornik vlade je 28. srpnja na tiskovnoj konferenciji naglasio da je to bila samo osobna želja predsjednika, te da ne postoji nikakav službeni plan.

Humanitarna kriza koja se mogla i očekivati

Masovne deportacije izazvale su sve jače kritike afganistanskog društva prema Iranu. "Trenutna situacija nije pogodna za diplomatsko putovanje", kaže Ahmad Ehsan Sarvarjar, stručnjak za međunarodne odnose.
"U samo 40 dana deportirano je gotovo milijun ljudi. To preopterećuje osnovne usluge na zapadu Afganistana." Sarvarjar pomaže pri smještaju povratnika u Heratu i govori o sve goroj humanitarnoj katastrofi.

U Afganistanu je već gotovo 23 milijuna ljudi ovisno o humanitarnoj pomoći. Sada dolaze stotine tisuća povratnika koji nemaju ni krov nad glavom, ni posao, ni perspektivu.

"Plan mi je oduvijek bio vratiti se nakon škole u Afganistan i tamo studirati", kaže Zahra u razgovoru za DW. "U Iranu moram plaćati za studij jer nemam iransku putovnicu. U Afganistanu su talibani u kolovozu 2021. došli na vlast i uništili moje snove."

Četvero njezinih prijatelja i poznanika, koji su posljednjih mjeseci sa svojim obiteljima deportirani iz Irana, sada zajedno žive sa svojom malom djecom u jednoj kući – bez struje i gotovo bez ikakvog namještaja. Zahru i njezinu obitelj već su prije 20 godina jednom prisilno deportirali iz Irana. Nakon kratkog boravka ponovno su se vratili. Vlasti naime teško mogu nadzirati granicu između Irana i Afganistana dugu 950 kilometara.