Izraelski premijer Benjamin Netanjahu se vidno radovao posjeti njemačkog ministra spoljnih poslova Haika Masa krajem marta. Poslije razgovora sa Masom on je rekao: „Dirnuli ste naša srca onim što ste rekli o holokaustu i rasizmu."

Njemački ministar spoljnih poslova otputovao je u Izrael kako bi poboljšao odnose dviju zemalja koji su se u posljednje vrijeme pogoršali. On je rekao da „nije postao političar zbog Vilija Branta ili mirovnog pokreta, već zbog Aušvica".

Mas je za popuštanje napetosti

Mas se pozvao na tradicionalno dobre odnose. Njemačko-izraelski publicista Mihael Volfson u intervjuu za DW je rekao da je on „ponovo našao prijateljski ton u ophođenju sa Izraelom", a da je Masov prethodnik na funkciji Zigmar Gabrijel „porazbijao mnogo porcelana". Gabrijel se, naime, prošle godine sastao sa predstavnicima jedne organizacije koja kritikuje Izrael i tako iznervirao Netanjahua.

Politički spor – to je odavno normalno u odnosima dvije zemlje. Za Lidiju Averbuk iz Fondacije za nauku i politiku razlozi za to su jasni. Ona je u intervjuu za DW rekla da „su odnosi više dospjeli u zastoj nego što su zahladili". Kada je riječ o izraelskoj politici naseljavanja postoje različiti stavovi i još nije nađen put da se to prevaziđe. Tome treba dodati i razlike u mišljenjima kada je riječ o statusu Jerusalima.

Averbukova, međutim, dodaje da su tijesni njemačko-izraelski odnosi samo nekoliko generacija poslije holokausta pravo „čudo", pa čak i da djeluju „kao bajka", kao što su to primijetili neki političari.

„Izrael postoji samo zbog holokausta": legenda

Mihael Volfson to ne vidi tako euforično. I želi da raščisti sa još jednom, kako kaže, „legendom": „Bez holokausta, odnosno bez Hitlera, ne bi bilo Izraela." To je prema njegovom mišljenju neistorijsko gledanje na stvari. On kaže da je osnivanje izraelske države bilo već dugo pripremano – kao dio dekolonijalizacije.

Kada je Izrael osnovan 14. maja, prije 70 godina, interesovanje njemačke javnosti je bilo malo, kako potvrđuju istraživanja DW. Zaborav, potiskivanje, obnova i Hladni rat koji je uzimao sve više maha, teme su koje su ljude zanimale mnogo više od osnivanja Izraela.

Ljude nije mnogo zanimalo osnivanje Izraela

Pogled u novine koje su izlazile prije 70 godina je vrlo indikativan. Velike su razlike između zapadnog i istočnog izvještavanja.

Mnoge zapadne novine su na naslovnim stranama donijele izvještaje o osnivanju Izraela. List WAZ je pisao: „Jevreji proklamuju državu Izrael". Ili list Velt: „Proklamovana jevrejska država". Osnivanje Izraela je bilo u prvom planu novinskog izvještavanja; istovremena objava rata Arapske lige bila je vrijedna samo male bilješke.

Sasvim drukčije u istočnoj štampi. List istočnih Liberala, „Der Morgen", na prvoj strani je objavio veliki naslov: „Arapska liga objavila 'Izraelu' rat." U vijesti novinske agencije ADN rat protiv Izraela je isto tako upadljivo u centru izvještavanja – a ne osnivanje države.

„Nema velike euforije povodom osnivanja Izraela", piše Oren Osterer u svom doktorskom radu iz 2014. On je istraživao recepciju štampe u njemačkoj zoni pod sovjetskom okupacijom.

Ben Gurion i Konrad Adenauer pokrenuli diplomatski put

Konrad Adenauer je početkom 50-ih godina bio taj koji je dao prve impulse kada je riječ o pitanju reparacije. U septembru 1951. je on pred njemačkim Bundestagom priznao krivicu i odgovornost njemačkog naroda za nacističke zločine. Suđenje Adolfu Ajhmanu 60-ih godina bilo je još jedno važno poglavlje. Prvi put se o krivici Nijemaca diskutovalo pred širokom svjetskom javnošću – i u obje zemlje.

Uslijedilo je uspostavljanje zvaničnih diplomatskih odnosa 1965. U junu 1973. njemački kancelar Vili Brant je kao prvi njemački šef vlade posjetio Izrael. On tamo i danas uživa veliki ugled kao zagovornik aktivne mirovne politike i političar koji je utro put aktivnoj mirovnoj politici. Dvije godine kasnije, uslijedila je uzvratna posjeta premijera Jicaka Rabina.

Još jedan važan trenutak je bio govor kancelarke Angele Merkel u izraelskom parlamentu prije deset godina, na 60. godišnjicu osnivanja države. Ona je tada liniju spoljne politike ovako opisala: „Ova istorijska odgovornost Njemačke je dio državnog razloga moje zemlje. To znači da se o bezbjednosti Izraela – za mene kao njemačke kancelarke – nikako ne može pregovarati."

Antisemitizam raste u Njemačkoj

Otad su, međutim, odnosi primjetno zahladili. Kancelarka Merkel i premijer Netanjahu nisu se baš rado družili. Ali, kako kaže naučnica Averbuk, povezanost sa Izraelom je ostala osnovna konstanta. „U novom koalicionom ugovoru se više puta naglašava neporecivo pravo na postojanje Izraela. Ono se naziva i potpornim stubom njemačke politike."

I borba protiv antisemitizma je neka vrsta državne doktrine. Jer, to što se u Njemačkoj javno spaljuju izraelske zastave i što u njemačkim školama maltretiraju jevrejsku djecu – to politika ne želi da prihvati. I publicista Mihael Volfson zna brojke: samo prošle godine su zabilježena 1453 krivična djela protiv Jevreja ili jevrejskih institucija. No, on ostaje opušten: „Taj fenomen ne možete suzbiti tako što će vlada pritisnuti dugme." A kada je riječ o stanju njemačko-izraelskih odnosa, on ostaje trezven: „Obje strane su zainteresovane za dobre odnose", kaže i dodaje da bi tu prije svega Njemačka mogla da profitira na planu bezbjednosne tehnologije ili suzbijanja terorizma. A za naučnicu Averbuk, odnosi su „zapanjujući", i pored „malih trvenja".