Oko jednog stola u Klubu studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prošle srijede navečer okupili su se polaznici „radionice recikliranja plastičnih vrećica kroz izradu plastične vune te heklanje ukrasnih predmeta“. To je nazivni opis radionice, a samo ime joj glasi: „Zez i vez“. Valentina, voditeljica, nakratko je upoznala sudionike s porijeklom i društvenim kontekstom te aktivnosti, a zatim se nekoliko desetaka prstiju zaplelo u već pripremljena klupka šuškavog pletiva, i uslijedili su prvi zahvati iglama za kukičanje.

U klupka se inače namotavaju škarama isječeni uski rezanci plastike od vrećica obojenih ili bijelih, spojeni u dugačku traku. Pletenje iliti heklanje nije ni tako lagano, iako se osnove mogu brzo naučiti. Barem je tako izgledalo s ovom grupom. Uneseni odmah u radnju, dok im voditeljica pokazuje skice, potom upotrebu kukastih igala, onda ispravlja prve nevješte pokušaje, bodri ih. Razgovaraju o tome svi, na trenutke se smiju, ustrajni, zaboravljaju na nametljivi blic fotoaparata. Vrpce plave i bijele i lila rastežu se po stolu.

Opasnost od mikroplastike

Nešto od toga spomenula je Valentina Petra Eterović Buble na uvodu u radionicu, a ostalo prepisujemo iz objave njezina volonterskog kolektiva tj. inicijative Zeleni Filozofski: „Plastična vuna poznata i kao plarn, nastala je početkom 21. stoljeća u SAD-u, kao spoj eko-održivosti i inkluzivnosti. S obzirom da je vodonepropusna i odličan izolator topline, od nje su se izrađivale prostirke za beskućnike, praksa koja traje i do dan danas.“ Nadalje doznajemo da se i u Hrvatskoj time bave poneki umjetnici i kolektivi. 

Prošle godine u ovo doba, kolektiv Žene ženama u udruzi Vestigium održao je radionicu izrade i heklanja plastične vune, na kojoj su se i članovi zagrebačke inicijative upoznali s tom praksom. Održana je i radionica u Rijeci prilikom izložbe „Prijelaz“ u ožujku ove godine, gdje su se izrađivali podlošci od plastičnih vrećica za ljude u pokretu, uglavnom izbjeglice. No tom djelatnošću ovi aktivisti žele ponajprije upozoriti javnost na potrebu zaustavljanja proizvodnje plastike. Polaznicima ove radionice skrenuta je pažnja i na statistiku po kojoj se na svjetskoj razini reciklira tek devet posto plastičnog otpada.

Ostalo završava kao mikroplastika čiji nastanak potencijalno traje stotinama ili tisućama godina, ovisno o vrsti sintetike, mada je već neko vrijeme ima dovoljno da bi se nalazila i u tlu, vodi, zraku, krvotoku, mlijeku dojilja i placenti, više da ne spominjemo. Nema gdje je nema. Uz osviještenu činjenicu da će i njihovo pletivo jednom skončati kao golom oku gotovo nevidljive i sveprisutne plastične čestice za koje se još ne zna što su sve kadre prouzročiti u živom organizmu jer se nisu istraživale do ovog stoljeća, pletačko društvo u studentskom klubu svejedno veselo uči načiniti oblak, cvijet, ribu, srce.

Novi odnos prema odjeći

„Neke koristi od izrade predmeta od plastične vune ipak postoje“, objasnila je Valentina na licu mjesta, i supotpisao Zeleni Filozofski. Zajedno poručuju da time daju novi život materijalima koji bi začas, a nadugo negdje onečišćavali okoliš. Ovako im pak produžuju iskoristivi životni vijek. „Drugo“, nabrajaju oni, „praktično je.“ Pokazuju svima da ne treba kupovati nove materijale - često sintetičku vunu - kako bi se heklalo neke predmete, čime smanjuju nepotrebni konzumerizam i daljnje onečišćenje.

Konačno, besplatno je i lako dostupno. „Obasipani smo plastičnim vrećicama pa su jedina sredstva koja nam zapravo trebaju za izradu heklica odnosno kukica, škare te dobra volja“, zaključili su volonteri Zelenog Filozofskog, i oni koji su im se pridružili u ovoj praktičnoj zgodi. Sljedeća je organizirana već sljedeću večer. Jedno popodne zatim, na istom fakultetu otvoren je „Kvir swap party“, nazvan događajem razmjene odjeće i modnih dodataka. O jednom donekle sličnom s početka prošle godine već smo izvještavali na DW-u. 

No u međuvremenu je aktivnost progresivnog odnosa prema odjeći i širem kontekstu njezine proizvodnje te upotrebe, pa i kad je riječ o prostirkama za beskućnike, u Zagrebu i Hrvatskoj veoma intenzivirana. „Zez i vez“ je zapravo jedna radionica ili događaj u okviru manifestacije „Dani održive mode“ koja je počela 24. studenog, a završava se 16. prosinca, i odvija se u Zagrebu, Splitu i Umagu. Na zagrebačkih pet lokacija predviđeno je 14 termina s radionicama prenamjene tekstila i odjeće i sličnih tkanih predmeta, kao i plastike, „swap" tulumima, kvizom, projekcijom filma i jedne tekstilne instalacije, te održivom modnom revijom „Razodjeni brzu modu".

Razmjenom protiv konzumerizma

U isto vrijeme, u Splitu i Umagu održavaju se također aktivnosti raznovrsne obrade odjeće i tekstila, susreti razmjene i buvljak. Nekoliko bliskih udruga iz triju gradova, predvođenih Zelenom akcijom, tako su ponudile program koji ima perspektivu razvijati se i rasti i samim sobom i u društvenoj zajednici. Inicijativa buja na suprotstavljanju tržištu, nastojeći živjeti mimo i kontra njega. U najavi Zelene akcije uoči „Dana održive mode“ odaslan je stoga i poziv na educiranje „o štetnosti brze mode i negativnom utjecaju koji pretjerana potrošnja ima na okoliš i društvo".

Zbog drastičnog povećanja proizvodnje odjeće u posljednja dva desetljeća, opterećenja sustava za gospodarenje otpadom, kao i onečišćenja koje izaziva sam proizvodni proces, oni upućuju na aktivnosti kojima se nadaju „zadovoljiti porive za novim, ali koristeći staro“. U to ime su ovi „Dani“ započeti na tzv. Crni petak, prošloga 24. studenog, mobilnim „swap partyjem“ nazvanim „Zeleni petak“, a na području zagrebačkog centra, konzumerističke žiže glavnog grada Hrvatske. I, kako je počelo, bit će tu sve više aktivnog i kreativnog otpora naširoko štetnoj i neodrživoj dominaciji komercijalne industrije mode.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu