Strah od promjena na radnom mjestu nije novina. Početkom 19. stoljeća su engleski tekstilni radnici bili zabrinuti zbog posljedica tadašnje industrijske revolucije, što je kulminiralo uništavanjem mašina. Tridesetih godina proteklog stoljeća je britanski ekonomista John Maynard Keynes upozoravao na opasnost "tehnološke nezaposlenosti", za koju je tada rekao da bi se mogla jako proširiti.

U knjizi "Kraj rada", objavljenoj 1995, američki ekonomista Jeremy Rifkin piše da su u industriji rastom produktivnosti u periodu od 1975. do 1995.  nestala mnogobrojna radna mjesta ljudi zaposlenih u fabrikama -  iako je u istom periodu zabilježen privredni rast. Rifikin je prognozirao, analizirajući ekonomske podatke, da će 2020. godine još samo 2 posto ljudi raditi u proizvodnji.

A kako je danas? Danas se ponovo podstiče strah a krivac je ovaj put "digitalizacija" ili "internet" . "Hoće li roboti razoriti njemačko privredno čudo?" , pitao se nedavno list "Bild". Jedna američka studija iz 2013. kaže da je u SAD 47  posto svih radnih mjesta ugroženo tehničkim i tehnološkim preokretom. Eksperti su, prenijevši to na Njemačku, utvrdili da je u toj zemlji ugroženo 42 posto radnih mjesta.

Konkurencija

Hilmar Schneider, direktor Instituta za istraživanje budućnosti rada, čije je sjedište u Bonu, kaže da se mnogi takmiče u širenju raznih zastrašujućih scenarija, po kojima je u Njemačkoj ugroženo 60 posto radnih mjesta, što on ne može razumjeti. "Prećutkuje se da istovremeno nastaju nova radna mjesta. Uslovi na radu i poslovi su stalno bivali bolji. Zašto bi to sada bilo drugačije?"

I jedna studija Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) dolazi do manje spektakularnih rezultata. Analiza, provedena u  21 zemlji OECD-a, je pokazala da je u prosjeku samo 9 posto radnih mjesta moguće automatizirati. Međutim, postoje velike razlike između pojedinih zemalja. Austrija i Njemačka su na vrhu liste sa rizikom odnosno procentom automatizacije od 12 posto, dok u zemljama poput Koreje, Estonije ili Finske te vrijednosti prepolovljene. 

Ne vodi samo digitalizacija do promjena na polju rada – u Njemačkoj ulogu igra i demografska situacija i promjena potreba. U publikacijama je relativno jasno, koje branše će profitirati a koje ne. Jednostavna industrijska proizvodnja će isto tako nestati kao i rutinski kancelarijski poslovi u recimo bankama, osiguranjima i upravi. 

Opstaju poslovi koji imaju "human touch"

Potreba za radnom snagom biće najveća na poljima gdje do izražaja dolazi kreativnost, komunikacija i interakcija. To su istraživanje i razvoj, obrazovanje, marketing, mediji, IT, zdravsto i njega bolesnih i nepokretnih, terapija, wellness, turizam i gastronomija. Zaključak: Posao nam neće pobjeći, samo što se vrsta posla mijenja.

Pored pojma Industrija 4.0, stalno se pojavljuje pojam "Platformna ekonomija". Pojedinci nude usluge u okviru profesionalno organizovanog internet-portala. Primjer kao što je "Uber" pokazuje da takve privatne usluge mogu dobro uzdrmati privredne branše. Airbnb je preko noći postao najveći svjetski ponuđač smještajnih kapaciteta, iako ne posjeduje nijedan jedini hotelski krevet. Uprkos tome ovaj gigant je u stanju da uzdrma cijelo tržište za iznajmljivanje soba i stanova.

"Tu vidim velike šanse", kaže Oliver Suchy, voditelj projekta "Posao budućnosti" pri Upravnom odboru njemačkog Sindikalnog saveza. "Kada pomislim na Uber, koji posreduje vožnju odnosno transport ljudi taksijem, pitam se zašto svako mjesto ili komuna ne bi samo moglo osnovati svoju internet-platformu i napraviti ponude, koje građani mogu dobro iskoristiti. Na tom planu se puno toga događa i ima puno mogućnosti", kaže Suchy za DW.

Raj sa nedostacima

Dok Suchy na "platformnu ekonomiju" gleda kao na veliku šansu, drugi njen razvoj posmatraju sa zabrinutošću. Oni vide opasnost od dampinga cijena, outsourcinga odnosno izmještanja proizvodnje, dereguliranja, erozije tarifnih ugovora, prividnih samostalnih djelatnika ili privatnika koji zarađuju manje od minimalca i koji ne mogu ništa da odvoje za njegu i skrb u starosti. Radi se i o tome da sindikati u tako atomiziranom obliku rada, nisu u stanju da djeluju.

Oliver Suchy drugačije gleda na stvari. "U Evropi i Njemačkoj postoji velika debata koja traži da se pozabavimo mehanizmima djelovanja takvih platformi. Tu se posao nudi preko platformi, ali važe uslovi rada samo jedne platforme. A navodno sve platforme imaju samostalnu djelatnost.  EU i nejmačka vlada su prepoznale potrebu da se napravi regulativa, kojom bi se zakonski uredili takvi odnosi u društvu. Ovdje se moraju stvoriti dobri uslovi za dobar posao."

Podcjenjuju li sindikati opasnost od "platformne ekonomije"? Profesor Hilmar Schneider iz Instituta za istraživanje budućnosti rada s tim u vezi je razvio plauzibilnu teoriju. Platformna ekonomija ne mijenja samo proizvodne procese već sa nogu na glavu postavlja tradicionalne tržišne veze između proizvođača i konzumenta. "U momentu kada se to dešava, dovode se u pitanje zastarjele i prevaziđene strukture organizacije rada u firmama ili preduzećima", kaže Schneider

Pravo na radu povezano sa starim strukturama

"Radno pravo je snažno vezano za postojanje firmi. Pravnici očajnički pokušavaju da radno pravo spase i da ga prenesu u novi svijet rada. To je po mom mišljenju osuđeno na propast", dodaje Hilmar Schneider. On sindikatima prognozira velike probleme. "Oni više neće biti potrebni ili će svoj profil kompletno morati da promijene jer će se morati preobraziti u organizaciju koja će štititi interese privatnika, odnosno samostalnih djelatnika. "To je kulturni šok, kojeg sindikati tek moraju provariti."

Oliver Suchy iz njemačkog Sindikalnog saveza ne vidi posljedice digitalnog privređivanja toliko dramatičnim. Za njega je odlučujuće da ljudi, koji žele da uspješno prevladaju promjene u oblasti rada, dobiju šansu za to - i to prekvalifikacijom i doškolovavanjem. "Momentalno imamo obrazovanje bez sistema. Već 20 godina pričamo o učenju koje traje cijeli životni vijek, ali ništa na tome konkretno ne radimo. Sada moramo iskoristiti tehničke mogućnosti i na pravi način investirati."