“Prekrasan grad, već sam bila godinu dana prije Olimpijade, bila sam očarana, obično smo imali trke u planinama daleko od velikih gradova, tog puta smo bili u sred istorije, među starim palatama i minaretima“, priča danas Maria Rose Quario, italijanska skijašica, koja je tada vozila slalom a sada radi kao sportski novinar. Njene sportske ambicije su tada bile vrlo visoke, bila je vodeća slalomašica svijeta: “Bila sam među favoritima, startni broj 1, ali na otvaranju sam zaradila prehladu, osjećala sam se loše i prvu vožnju završila sam kao 13. U drugoj sam se popravila na kraju sam bila na 7. mjestu, što je bilo daleko od mojih ambicija jer se na olimpijskim igrama pamte samo pobjednici. Dakle, ne baš lijepe uspomene na rezultat.”

"Gradili stazu rukama, metar po metar"

Da podsjetimo, zlato je u maglovitom danu ipak završilo u rukama Italijana, pobjednica je bila Paola Magoni a kao uspomenu na dane olimpijske slave, Paola je kafe baru, koji je ubrzo otvorila u svom rodnom mjestu nedaleko od Bergama, dala ime "Sarajevo 84".

Osim magle, bilo je vjetra, mećave, novog snijega, što je najviše smetalo spustašima. Švicarac Benard Russi je bio jedan od najboljih u toj disciplini ali je svoju karijeru završio daleko prije Sarajeva. Na igre u Sarajevo došao je kao jedan od najvećih eksperata za kreiranje spsut staza.

“Sjećam se naravano svega, jako dobro, i to nikada neću zaboraviti...samo dva dana prije početka treninga na Bjelašnicu se sručila prava oluja. Jak vjetar je sa staze jednostavno nosio snijeg. Tada su vojnici i ljudi koji su radili na uređenju staze pravili snježne grudve, rukama, posipali ih vodom, ledili i jednostavno ugrađivali u rub staze, kako bi je sačuvali. Praktično su gradili metar po metar staze. To je za mene bilo najimpresivnije što sam ikada vidio da je neko uradio na jednoj stazi. Kao nagradu su dobili fantastičnu pobjedu Bilija Johnsona, jednog potupuno netipičnog spustaša sa različitom tehnikom i različitom pripremom skija” sjeća se Bernard Russi.

Nezaboravna sjećanja

Patrik Lang koji danas nastavlja skijašku misiju koju je započeo njegov otac Serge Lang osnivanjem Svjetskog kupa je kao novinar vido sve olimpijske igre od 1972. u Saporu. Čega se sjeća iz Sarajeva?

“Svega se sjećam. Još uvijek su uspomene vrlo svježe i emotivno jake i vrlo sam blizu taga da kažem da su to moje najbolje igre na kojima sam bio. Sve se uklapalo. Bilo je velikih novinarskih priča, od Bilia Johnsona do braće Mahre I Maksa Julena. Priče smo nalazili u gradu, u vrlo toplom prijemu na, koji smo nailazili. Posebno je važnu ulogu igrala američka tv kompanija ABC, za koju sam tada radio. Bio je to posljednji put da ta kompanija potroši milione i milione dolara ne samo na TV-prava, nego i za unapređenje kvaliteta pokrivanja velikog događaja.”

I svi ostali s kojima sam razgovarao a koji su bili prije 25 godina u gradu na Miljacki sjećaju se s veseljem i oduševljenjem 14. Zimskih Olipijskih igra ali sa tugom zbog onoga što se dogodilo 1992. i kasnije.