Bila je subota, 18. april 2015. godine. 800 ljudi su se na libijskoj obali ukrcali na bezimeni, drveni brod. Prethodno su, da bi došli do Libije, iza sebe imali dugo i opasno putovanje. Bili su to ljudi iz Etiopije, Bangladeša, Obale Slonovače, Eritreje, Gambije Gvineje, Malija, Senegala, Somalije i Sudana. Sada je pred njima bilo još jedno opasno putovanje - u pravcu Italije. Svi oni, koji su se ukrcavali na drveni brod, nadali su se boljem životu u Evropi.

Krijumčari ljudima i njihovi pomagači požuruju migrante da se ukrcaju na stari ribarski brod. Svi oni su za putovanje morali platiti od 1.500 do 2.000 dolara. U pogonski dio broda, gdje je smješten motor ali i u dio koji je predviđen za utovar tereta zbijani su mladi muškarci, po pet ljudi na jedan kvadratni metar, tako da su jedva mogli disati. Nakon toga vrata su zatvorena. Oni koji su smješteni gore na brod, bili su u nešto boljem položaju. 

Putnici sa sobom nose telefonske brojeve i fotografije pripadnika familija. Jedan od njih ima sliku sveca, drugi je ponio komadić zemlje - neko Bibliju, neko Kuran. Mnogi su zašili pasoše i dokumente u odjeću. Više od trećine putnika na brodu su mladi starosne dobi od 12 do 17 godina, među njima i dijete u džinsu i dresu fudbalskog kluba "Manchester United".

Samo 28 od svih izbjeglica-putnika koji su se ukrcali na brod, stigli su do Evrope. Dvojicu njih, jednog Tunežanina i jednog Sirijca, je italijansko pravosuđe u Kataniji (Catania) sada izvelo pred sud. Optužnica protiv njih glasi: višestruko ubistvo iz nehata, dovođenje broda u stanje havarije i saučesništvo u organizovanju nedozvoljenog putovanja. Drugi preživjeli su ih optužili da su krijumčari ljudima: Tunežanina kao kapitena a Sirijca kao pomagača. Šta se desilo?

Očajnički povici zatvorenih

U noći između 18. i 19. aprila 2015. godine je brod pretovaren izbjeglicama na udaljenosti od 140 km od libijske obale poslao S.O.S. signal, koji je uhvatila italijanska obalska straža i alarmirala kapitena i posadu jednog trgovačkog broda koji je polovio u neposrednoj  blizini da pritekne u pomoć. Portugalski teretni brod King Jacob pristiže u pomoć. Očito dolazi do sudara brodova. 

Nakon što putnici u panici bježe na drugu stranu broda, brod se prevrće i počinje da tone. Preživjeli kažu da nikada neće zaboraviti panični vrisak ljudi, zatvorenih ispod palube broda. Na stotine ljudi povučeno je na dno mora, zajedno sa brodom.

Carlotta Sami, portparolka UNHCR-a za južnu Evropu, opisuje za DW kako je svega mali broj preživjelih, svega njih 28, stiglo na Siciliju. "Bilo je 3 sata ujutro, oni su bili strahovito blijedi i izmrcvareni, drhteći nakon strahote koju su preživjeli."

Matteo Renzi: Cijeli svijet to treba da vidi

Direktno nakon havarije broda održan je krizni samit ministara vanjskih i unutrašnjih poslova EU, na kojem je donesen uopšteni akcioni plan od deset tačaka na temu migracija. Kratko nakon toga sazvan je i vanredni samit EU. EU se izjasnila da želi suzbiti krijumčarenje ljudima i pojačati pomoć izbjeglicama i migrantima na otvorenom moru, koja je ekstremno smanjena nakon okončanja italijanske misije Mare Nostrum u jesen 2014. godine

Zahtjev da se izbjeglice po kvotama ravnomjerno i pravedno podijele po zemljama EU, nailazi na ogorčeni otpor. Italijanski premijer Matteo Renzi najavljuje izvlačenje olupine sa dna mora. "Želim da cijeli svijet vidi šta se desilo", kaže on tada za RAI i dodaje: "Nije prihvatljivo da se neke vlade ponašaju po motu: "Daleko od očiju, daleko od srca".

Nakon ronilačkih provjera i višemjesečnih priprema olupina broda sa mrtvima izvađena je na površinu krajem juna 2016. godine sa dubine od 370 metara. Moglo se vidjeti kako iz nje izlazi voda i posmrtni ostaci ljudi. "Taj brod sadrži životne priče, lica, ljudske sudbine a ne samo mrtva tijela kao brojku", napisao je tada premijer Renzi na Facebooku. On je naložio da se izvade njihovi posmrtni ostaci, kako bi se "naša braća i sestre mogli sahraniti". Radi se o pravu na sjećanje i na to da se Evropa upozori na to s kojim "vrijednostima zaista može računati ".

Olupina duga 23 metra prebačena je na Siciliju. Podignut je šator sa rashladnim uređajima. Vatrogasci su radili dan i noć, kako bi posmrtne ostatke ljudi, izvadili iz pogonskog dijela broda i trupa za tovarenje robe. Oni nisu mogli da shvate kako je bilo moguće sabiti toliko ljudi na tako malom prostoru. Ljudi koji to rade dobijaju psihološki tretman i pomoć

Nazvati žrtve po imenu

Specijalista sudske medicine Cristina Cattaneo iz Milana vodi tim patologa. Mjesecima ona radi na tome da se posmrtni ostaci, komadi odjeće i osobni predmeti poput fotografija, pasoša i  predmeta - uspomena vrate onima koji su ih nosili i koji treba da budu pokopani. Oni uzimaju uzorke za analizu DNK i sve dokumentiraju. Mnogi mladi doktoranti su se dobrovoljno prijavili za ovaj rad, koji psihički opterećuje. Žrtve, koje ostanu neidentifikovane, dobijaju svoj broj i tako se sahranjuju.

Portparolka UNHCR-a Charlotta Sami bila je tamo i izvjestila kako su svi bili pod dojmom nakon što su saznali nešto više o sudbinama i nakon što su se približili tim ljudima, koji su se udavili nakon havarije i potonuća broda. Nakon avionskih katastrofa je identifikacija žrtava rutinski posao ali ovo je prvi put da je to urađeno u jednoj ovakvoj situaciji: "To je važno, jer to su ljudi kao svi mi. Tamo su na njih po prvi pet gledali kao na ljude."

Jedna reporterka AP-a posmatra kako forenzičarka Cattaneo oprezno uzima jedne dječije farmerke, na kojima stoji "Manchester United". Sedmogodišnjak, koji ih je nosio, je jedan od žrtava.

Doktorica Cattaneo naglašava koliko je važno da ljudi znaju šta se desilo sa njihovim najmilijima, kako iz emocionalnih razloga tako i zbog rješavanja pravnih pitanja. Ona sarađuje sa Uredom za nestale ali i sa Crvenim Krstom.

Empatija koja se budi u Briselu

9,5 millionen eura je Italija investirala za vađenje broda i identifikaciju mrtvih. Matteo Renzi nije želio da ostane na tome. Najavio je da će olupinu broda poslati u Brisel, kako bi u centrali EU bila izložena kao upozorenje.

To je izvrsna ideja, koju podržava i UNHCR, kaže Carlotta Sami u intervjuu za DW. Ona je vidjela olupinu na Siciliji i bila je duboko dirnuta. "Imala sam osjećaj da mogu osjetiti kako ti ljudi dišu. Jednostavno osjećate nade i patnju na stotine ljudi, koji su bili na tom brodu." Ona je dodala da se ne radi primarno o političkoj poruci koliko o tome da se razvije empatija za sudbinu tih nesrećnika. Nakon ostavke Mattea Renzija ona se nada da će nova vlada okončati njegove planove. "Nije važno gdje se izlaže olupina, kaže Sami, važno je samo da je ljudi mogu vidjeti."

Portparolka UNHCR-a upozorava da to nije jedini slučaj. Situacija se nije poboljšala. Na hiljade migranata i izbjeglica se u Egiptu i Libiji i dalje ukrcava na prepune brodove i neprikladne čamce. Više od 4.700 ljudi utopilo se u Sredozemnom moru ove godine. To je znatno više nego cijele 2015. godine. I više od puke brojke, jer je svako od njih priča za sebe.