Ovom presudom do daljnjeg je završena duga i burna rasprava u Njemačkoj o zaštiti privatne sfere i granicama ingerencije države u borbi protiv kriminala i terorizma.

"Među izuzetno važne i temeljne vrijednosti spadaju prije svega tjelesna sigurnost neke osobe i njena sloboda. Osim toga među takve vrijednosti spada i opće dobro čije ugrožavanje predstavlja opasnost po temelje države ili egzistenciju ljudi." Tom formulacijom je predsjednik Ustavnog suda, Hans-Jürgen Papier jasno označio granice dozvoljenog djelovanja njemačke policije i tajnih službi: zaštita slobode pojedinca u prvom je planu, i ta sloboda može biti ograničena samo u pojedinim rijetkim slučajevima opravdane sumnje o ugroženosti temelja državnog poretka.

Gdje su granice policijskih ovlaštenja?

Takvo jasno razgraničenje bilo je nužno nakon što je u saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni-Westfaliji donesen zakon kojim se organima državne sigurnosti daju široka ovlaštenja za tajni pretres privatnih kompjutera građana. Tehnički to nije veliki problem, budući da se špijunski programi, tzv. trojanci, lako mogu instalirati na kompjutere bez da vlasnik to primjeti.

Time se, međutim, krši jedno od temeljnih prava njemačkog demokratskog poretka - pravo na zaštitu privatne sfere. To je još tokom rasprave o tajnoj pretrazi kompjutera jasno istakla Gisela Piltz iz Liberalne stranke: "Po mom mišljenju internet može biti jednako toliko dio moje privatne sfere kao i moja spavaća soba. Meni je prilično svejedno da li mi je netko tajno postavio prislušni uređaj u sobu, ili se uz pomoć trojanca uvuče u moj kompjuter, i kontrolira što to sve gospođa Piltz piše i radi."

Temelj zapadnonjemačkog samorazumijevanja

Kada je 1949 godine Savezna Republika Njemačka osnovana, sloboda građana je bila jedan od glavnih principa po kojima se ta država razlikovala od druge, socijalističke, njemačke države - Njemačke Demokratske Republike, DDR-a.

Naročito u prvim godinama, čak desetljećima, poslije Drugog svjetskog rata, sloboda pojedinca bila je glavni zaštitni znak života u Zapadnoj Njemačkoj, i to još više nego ekonomski prosperitet ili opći životni standard. Nasuprot staljinističkoj diktaturi Istočne Njemačke, sloboda je isticana kao brand.

Upravo iz te tradicije moguće je razumjeti bojazan da policija želi tzv. prozirne građane i otpor, kako kaže ministrica pravosuđa Brigitte Zypries, pretvaranju Njemačke u zemlju preventivnog nadzora građana: "Mi ne želimo da su naši građani zastrašeni i da se osjećaju ugoženima zbog neograničene kontrole i prikupljanja podataka. Mi ne želimo da se na građane generalno gleda kao na faktor rizika."