Sjevernokorejski diktator iz kamenog doba Kim Jong-un proteklih tjedana i mjeseci je osjetno pogoršao odnose prema jugu Korejskog poluotoka, odbacio mirovne planove kao dugoročni cilj, dao minirati ceste koje vode prema jugu. Državna propaganda zvuči kao ona ruska ili kineska: SAD je kriv za to što Pjongjang sve više koristi ratnu retoriku, on se samo brani od „imperijalističkog neprijatelja".

Ali, istina je sasvim suprotna: Kim Jong-un je od početka ruske agresije na Ukrajinu počeo izigravati Rusiju i Kinu jednu protiv druge. Time želi poboljšati položaj Sjeverne Koreje na Korejskom poluotoku i u međunarodnim odnosima. I Peking i Moskva bi to morali shvatiti kao opasnost.

Izgleda da Kim Jong-un trenutno više teži Rusiji, što potvrđuje njegovo stavljanje na raspolaganje sjevernokorejskih vojnika za borbu u Ukrajini. Reagirajući na to Seul je pozvao na razgovor ruskog veleposlanika i zahtijevao da trupe iz Sjeverne Koreje napuste Rusiju. Ali, može se očekivati da Moskva tomu neće udovoljiti. Južna Koreja mora dakle polaziti od toga da ne samo Kina i Sjeverna Koreja, nego i Putinova Rusija imaju interesa za konflikte koji bi mogli naštetiti toj slobodnoj, demokratskoj i naprednoj zemlji.

Kina kao gubitnik

Gubitnik aktualne situacije u osovini diktatura, koja od Moskve preko Pekinga vodi do Pjongjanga i Teherana, je Narodna Republika Kina. Diktator Xi Jinping sve karte stavlja na taj opasni savez, u stvaranju kojeg je i sam sudjelovao. On se nada da će slabljenjem zajedničkih neprijatelja, dakle slobodarsko-demokratskog svijeta, izvući korist, a da sam pritom ne pretrpi štetu. Ali ta računica bi mogla biti neostvariva s neuračunljivim Kimom Jong-unom. Ako Sjeverna Koreja i dalje bude provocirala Južnu i ako dođe do vojne eskalacije, Kina bi morala zauzeti stajalište i ne bi se više mogla, kao inače, ponašati neutralno.

Kimovu agendu je teško prozreti. Zapravo bi njegova diktatura mogla biti zadovoljna time što može upotrijebiti dalekometne rakete, koje mogu doseći svaki cilj u Sjedinjenim Američkim Državama. To mu daje određenu zaštitu od američkih napada i jamči vladavinu njegove klike. Ničega se Kim više ne boji nego promjene režima, a to je vjerojatno glavni razlog zašto je povezan sa Xijem i Putinom. Napeto stanje na Korejskom poluotoku on koristi kako bi zbio vlastite redove.

Cilj je pomicanje globalnog utjecaja

Vlada Južne Koreje je zbog promijenjene geopolitičke situacije objavila razmišljanja o stacioniranju nuklearnih raketa na slobodnom dijelu zemlje kako bi bila spremna za slučaj da sjevernokorejski nuklearni program bude uspješan uz pomoć Rusije i/ili Kine. Južnokorejske nuklearne rakete bi Pjongjang trebale shodno tomu zastrašiti i odvratiti od provociranja rata.

Na kraju krajeva kod sadašnje eskalacije se radi samo prividno o miniranim cestama: radi se zapravo o mogućnosti promjene globalne strukture moći i Pjongjang bi htio od toga profitirati. Kim Jong-un igra opasnu igru koja u svakom trenutku može eskalirati, ako se diktator iz kamenog doba preračuna. Peking je svoje vlastite interese tijesno povezao s interesima Sjeverne Koreje računajući na to da će vojno i ekonomski uvijek ostati nadmoćan. Ali, sad Kina mora gledati kako Rusija utječe na odnose u njezinom „stražnjem dvorištu". Prijateljstvo „bez granica" između Putina i Xija je time također stavljeno na kocku.

Alexander Görlach viši je suradnik pri Carnegiejevom vijeću za etiku u međunarodnim odnosima i pomoćni profesor na Gallatin School pri Sveučilištu New York, gdje predaje demokratsku teoriju. Nakon boravka u Tajvanu i Hong Kongu, ova regija svijeta, posebice uspon Kine i što ona znači za demokracije u Aziji, postala je njegova glavna tema. Bio je na raznim pozicijama na Sveučilištu Harvard te na sveučilištima Cambridge i Oxford. Alexander Görlach živi u New Yorku i Berlinu.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu