1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Opasna kineska ljubav prema divljači

Yuan Dang
9. april 2020

Koronavirus se najvjerovatnije proširio na pijacama na kojima se prodaju divlje životinje. Shenzhen je prvi grad u Kini koji je najavio zabranu konzumiranja mačjeg i psećeg mesa, što je za mnoge raskid sa tradicijom.

Smbolfoto Illegaler Gürteltier-Handel in
Foto: AFP/G. Ginting

Nakon povratka iz Njemačke, posjetitelj iz Kine s oduševljenjem izvještava koliko je velik „izbor psećeg i mačjeg mesa“ u njemačkim supermarketima. Na žalost nije primijetio da je završio u odjelu za hranu za kućne ljubimce. Ovaj vic se često prepričava u interkulturalnoj razmjeni između Kine i Njemačke. Potvrđuje jednu od mnogih predrasuda koje Nijemci imaju prema Kinezima, naime da Kinezi jedu pse.

Utisak nije potpuno pogrešan, ali pseće meso nije na jelovniku u cijeloj zemlji i nikako u svim restoranima. Četvoronožni prijatelji, koji se uglavnom uzgajaju posebno, nalaze se na jelovnicima mahom regionalnih kuhinja. Ali otkako su psi i mačke postali sve popularniji kao kućni ljubimci u kineskim porodicama, kritika "jedenja najboljeg prijatelja" sve je glasnija. Na primjer u Yulinu, gradu na jugozapadu Kine. Tamo se od 2009. svake godine u vrijeme ljetnjeg solsticija održava "Festival psećeg mesa", što redovno uzbuni aktiviste za prava životinja. 2017. godine gradsko vijeće Yulina zabranilo je prodaju psećeg mesa. Međutim, udruženja za zaštitu životinja i dalje registriraju slučajeve trgovine i konzumiranja ovog mesa. To ukazuje na problem: zakoni su jedno, a njihova implementacija nešto potpuno drugo.

Zabrana trgovine divljim životinjama

Nakon izbijanja pandemije koronavirusa u kineskoj provinciji Hubei, kineska je vlada krajem februara hitnim postupkom usvojila zabranu lova, transporta, trgovine i konzumacije divljih životinja. To se ne odnosi na u jelovnicima "etablirane životinjske vrste", poput golubova i zečeva. Naučnici smatraju da su šišmiši glavni prenosnici koronavirusa, koji bjesni širom svijeta.

Umstrittenes Hundefleisch-Festival in China

01:08

This browser does not support the video element.

Činjenica da se virusi sa divljih životinja sve više prenose na ljude nije ništa novo, niti nešto što je specifično samo za Kineze. Još 2008. njemački virolog Christian Drosten otkrio je nakon epidemije SARS-a da koronavirus nose i njemački slijepi miševi.

Problem je što je kontakt između divljih životinja i ljudi sve veći zbog konzumiranja njihovog mesa ili uništavanja staništa na kojima žive. Elizabeth Maruma Mrema, generalna tajnica Konvencije UN-a za biodiverztet (biološku raznolikost) za engleski list "The Guardian" kaže da svjetska zajednica treba insistirati na tome da se tržišta  na kojima se prodaju divlje životinje zatvore u cilju "sprječavanja budućih pandemija". Kina nije jedini primjer. Ebola u zapadnoj Africi ili virus nipah u Maleziji takođe su sa divljih životinja prešli na ljude.

Protiv tradicije

Ali takve mjere su u suprotnosti s kineskom tradicijom. Da su divlje životinje popularne u kineskoj kuhinji znamo još iz vremena filozofa Mengzija. Važni nasljednik Konfucija živio je u trećem stoljeću prije Krista. U svojim filozofskim spisima razmišljao je o tome koliko se teško opredijeliti: "Ja volim ribu, a volim i medvjeđe šape. Ako moram da biram radije ću ostaviti ribu i uzeti medvjeđe šape. "

Medvjeđe šape po kineskoj tradiciji spadaju u "osam kineskih blaga". Životinje i biljke iz "Osam blaga", ali i mnoge druge su hiljadama godina smatrane lijekom u tradicionalnoj kineskoj medicini (TCM). Efekat tih "lijekova” se zasniva na iskustvu. Konvencionalna medicina bi samo nekim proizvodima od ljekovitog bilja i životinjskih proizvoda mogla dokazati učinkovitost.

Ljekari TCM-a dali su tim supstancama obećavajuća imena u reklamne svrhe. Na primjer, izmet šišmiša se zove "Ye Ming Sha", otprilike "pijesak s blagom koji svijetli noću". Tradicionalni iscjelitelji nisu mogli znati da životno opasni virusi vrebaju u izmetu. Generalno, važi pravilo: Što je teže doći do takvog “blaga”, to je njegova popularnost veća. To pokazuje, na primjer, nelegalna trgovina rogom nosoroga.

Protesti u Južnoj Koreji zbog trgovine psećim mesomFoto: Getty Images/AFP/E. Jones

Lovci i glad

To što je konzumacija divljih životinja u Kini postala društveno prihvatljiva, Kina duguje posljednjoj carskoj dinastiji Qing (1644-1919). Jurhini porijeklom iz Mandžurije unijeli su raznu divljač u kinesku kuhinju, kaže kineski etnolog Wei Shuihua, koji je napisao knjigu o konzumiranju proizvoda od divljači. On je u knjizi objavio citate iz romana "San o crvenoj komori" iz 18. vijeka u kojem piše da je na jednom svečanom objedu povodom dolaska proljeća konzumirano 30 jelena, 50 “mošusnih” životinja, 50 srni, 20 divljih svinja, 20 divljih koza, 20 pari medvjeđih šapa, 50 kilograma morskog krastavca, 50 komada srnećih jezika itd.

Nakon osnivanja Narodne Republike Kine 1949, ovu zemlju je pogodila trogodišnja suša. Potom su uslijedile fatalne političke odluke pod vladavinom Mao Tse Donga, kada je ubijeno do 45 miliona ljudi.

Zaplijenjene medvjeđe šape koje su delicija u tradicionalnoj kineskoj kuhinjiFoto: picture-alliance/ChinaFotoPress

Kraj siromaštva

Siromaštvo u Kini je nestalo tek posljednjih 30 godina, kao rezultat brzog ekonomskog rasta. Ali s povećanjem blagostanja, sve se više konzumiraju divlje životinje. To je statusni simbol. Postoje jake snage na tržištima koje komercijalno trguju divljinom.

Kada je specijalna zona u Shenzhenu  od 1. maja 2020. najavila zabranu konzumiranja mačjeg i psećeg mesa, na društvenim mrežama čule su se kritike, prije svega od proizvođača psećeg mesa. Jedan od njihovih argumenata: Grad Shenzhen se na taj način odriče suštinskog dijela kineske prehrambene kulture.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android