Kazna od četiri i po godine zatvora dobija se za teška krivična djela. Tomislav Kezarovski nikoga nije ubio, ni povrijedio, on nije provalnik, a ni lopov. On je novinar, njegov posao je pisanje tekstova, ali na njegovu nesreću, to radi u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu.

Kezerovski, danas novinar lista „Nova Makedonija“, svojevremeno je radeći za list „Reporter 92“ pisao o jednom ubistvu, odnosno o svjedoku jednog ubistva. Objavio je protokol sa saslušanja svjedoka Zlatka Štipjanecota, kako ga je nazvao. On je na sudu, kao zaštićeni svjedok bio zaveden pod imenom „Breza“. Pravo ime mu je Zlatko Arsovski i nije iz Štipa. Ubistvo o kome se radi, datira iz 2005. godine, a saslušanje je počelo početkom novembra 2008.

Pozivajući se na iskaze „Breze“, državno tužilaštvo osudilo je dvojicu muškaraca na dvanaest godina zatvora. Više instance presude su poništile tri puta, posljednji put u martu ove godine, zbog nedostatka dokaza, zato što je „Breza“ povukao svoje izjave, ispričavši da su ga inspektori Tajne službe za bezbjednost i kontrašpijunažu – UBK, primorali da bude zaštićeni svedok. „Breza“ je rekao da je od njih dobio tekst koji je trebalo da nauči napamet i ispriča ga istražnom sudiji.

Najprije prijetnje, potom gorka istina

Kezerovskog je u maju uhapsila specijalna jedinica policije, pred očima njegove porodice. Protiv njega je podnijeta tužba, a sada je optužen na četiri godine i šest mjeseci zatvora, zato što je otkrio identitet zaštićenog svjedoka. Prema Kezorovskom, Državno tužilaštvo i UBK zapravo žele da saznaju ime njegovog informanta iz policije, navodno pod prijetnjom da će „istruliti u zatvoru“ ako to ne učini. Presuda čak djeluje kao potvrda tih navodnih prijetnji.

Helsinški komitet u Makedoniji ocjenjuje da je vrlo simptomatično što Kezerovski nije uhapšen tada, 2008. godine i da, kako se navodi, „tako visoka kazna potvrđuje naše sumnje da je pozadina čitavog slučaja nešto drugo“.

Uvijek iznova se ponavlja da se Kezarovski bavio razotkrivanjem, za mnoge u Makedoniji, misteriozne smrti Nikole Mladenova, izdavača nezavisnog nedeljnika „Fokus“.

Kritike stižu sa svih strana

Presuda Tomislavu Kezarovskom izazvala je burne reakcije političkih stranaka, nevladinih organizacija, makedonskog PEN kluba i drugih. “Presudom nije osuđen samo Kezarovski, ona je uperena protiv slobode mišljenja i slobode medija“, kaže se u saopštenju Udruženja makedonskih novinara - ZNM. „Poruka je zastrašujuća – svaki novinar, koji ubuduće otkrije zloupotrebe vlasti završiće u zatvoru“, kaže Naser Selamani, predsjednik ZNM. Kritike čak dolaze i od članova, režimu naklonjene Makedonske asocijacije novinara.

U šoku je i Dunja Mijatović iz OEBS-a zadužena za slobodu medija. „Ova pretjerana kazna ukazuje na zabrinjavajući razvoj događaja i šalje jasnu poruku cenzure ostalim novinarima.“ Za slobodu medija u zemlji zabrinuta je i ambasada Njemačke u Makedoniji. Njemački ogranak organizacije „Reporteri bez granica“ presudu je ocijenila kao „veoma grub i oštar napad na slobodu štampe u Makedoniji“. Direktor Kristijan Mur za Dojče vele kaže: „Oštra kazna protiv Kezarovskog je prema našem mišljenju u potpunosti neosnovana i služi zastrašivanju svih novinara u Makedoniji koji kritički pišu.“

Makedonija želi u EU, a jedna takva presuda nije u skladu sa standardima Unije za slobodu štampe, kaže Kristijan Mur i od Brisela zahtijeva da „u pristupne pregovore sa Makedonijom, kao jedan od uslova uvrsti i slobodu medija“.

Antoan Heri iz centrale organizacije „Reporteri bez granica“ u Parizu zadužen je za Balkan. On smatra da bi „oštra presuda i nepreporcionalna kazna mogle da imaju dramatične posljedice na slobodu informisanja u Makedoniji“. Heri dodaje da ova organizacija u protekle dvije godine, nakon zatvaranje televizije A1, primjećuje pogoršanje uslova rada za novinare kao i nepovoljnu situaciju o kojoj se mediji nalaze, što je na svjetskoj rang listi Makedoniju dovelo na 116 mesto od 179 zemalja, a to je neslavna pozicija i mi smo veoma zabrinuti.“

Pogoršanje se oslikava i kroz izvještaj „Fridom Hausa“ od juna ove godine: Makedonija je pala na granicu između polu-konsolidovanih demokratija i zemalja sa tranzicionim vladama i hibridnim režimima.

U međuvremenu su nekada najpopularnija televizija A1, kao i tri lista koja su kritički pisala ugašeni. U decembru prošle godine za vreme burne sednice na kojoj se glasalo o budžetu, novinari su izbačeni iz parlamenta. Mediji su pod uticajem politike i oligarha. Oni zavise od reklama, a vlada za njih daje mnogo novca za svoje lične ciljeve. Većina novinara u Makedoniji slabo je plaćena i nemaju socijalnu sigurnost, a to se ogleda i u lošem programskom kvalitetu.

Ni pozitivni pristupi nisu bez mana

Još treba dodati da su vrijeđanje i klevete u Makedoniji dekriminalizovani, što je dovelo do toga da je preko 500 sudskih postupaka protiv novinara obustavljeno. Međutim, novčane kazne su za makedonske uslove previsoke. Već više mjeseci vodi se rasprava o novom Zakonu o medijima. On je još uvijek sporan, iako je vlada uvažila i u tekst uvrstila više novinarskih prijedloga. Ljudi iz medija se pribojavaju zakonski propisane i prevelike, direktne državne kontrole.

Sve u svemu, danas u Makedoniji nije lako biti novinar. Nesrećan slučaj za Tomislava Kezarovskog i za sve koji su odlučili da se bave novinarskim poslom i časno ga obavljaju.

Autor: Zoran Jordanovski / Boris Rabrenović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić