Prostorna distanca od drugog čovjeka može da spase život. A to je za 20.000 izbjeglica u grčkom kampu Morija naprosto nemoguće. Prvobitno je kamp zamišljen kao mjesto za 3.000 izbjeglica, ali od tada već četiri godine nekontrolisano raste. Ljudi žive stiješnjeni i u najvećoj bijedi. Najviše je Avganistanaca, ali su tu i Sirijci i ljudi iz zemalja južno od Sahare. Stotine ljudi dijele jedan toalet, a na hiljadu njih postoji po jedan priključak za vodu. Teško da se može govoriti o čestom pranju ruku.

Zbog takvih nehigijenskih uslova holandski ljekari su predložili da se kamp evakuiše, tvrdeći da bi se samo tako mogla izbjeći katastrofa. Toj inicijativi #SOSMoria priključilo se 5.000 ljekara iz cijele Evrope.

Mnoge su već napale druge bolesti

Steven van der Vajver i Sana van der Koj su zajedno pokrenuli tu inicijativu. Oboje su donedavno liječili ljude u Moriji. Steven, koji inače radi kao ljekar u Amsterdamu, navikao je na teške okolnosti. On je između ostalog radio za Lekare bez granica u Kongu. Ipak, uslove u grčkoj smatra ekstremnim. Izbijanje zaraze korona virusom bi, po njemu, bile stravične: „Čak 22.000 ljudi živi na nekoliko kvadratnih kilometara, svi bi se zarazili. Mnogi su već bolesni i oslabljen im je imuni sistem. Umrijeće bukvalo hiljade ljudi“, kaže on.

Nema mjera koje bi zaista zaštitile stanovnike Morije. Grčke vlasti su izolovale izbjeglički kamp da bi spriječili širenje virusa. Izbjeglice više ne smiju da napuste kamp. U samom kapu do sada nema registrovanih slučajeva zaraze, ali među ostrvskim Grcima ima oboljelih. Steven kaže da su mnogi pacijenti u kampu zabrinuti. On smatra da bi nakon saznanja kakva im opasnost prijeti brojne izbjeglice pobjegle iz kampa i rasporedile se po cijelom ostrvu. A to bi povećalo rizik za domaće ostrvsko stanovništvo. 

Nikakva medicinska njega

Situacija u Moriji je bila dramatična mnogo prije širenja zaraze Evropom, kaže Sana van der Koj, koja je zajedno sa kolegom Stevenom pokrenula imicijativu #SOSMoria. Ona, kao i nekoliko njenih kolega u kampu, najčešće nemaju opremu i sredstva da normalno rade sa pacijentima. Sana smatra da je to krajne frustrirajuće. Često mogu da se posvete samo kritičnim slučajevima. Kaže da su vidjeli mnogo opekotina od vatre koju izbjeglice lože po kampovima. Ili ubodne rane od obračuna noževima. 

Međutim, u Moriji je i mnogo slučajeva psihičkih oboljenja: „Ima djece koja traumatizovana pa su prestala da govore, žena koje ne mogu da se brinu o sopstvenoj djeci, mladića koji su pokušali samoubistvo“, objašnjava Sana. Ona je položila ljekarsku zakletvu pa sada smatra da joj je dužnost da se obrati javnosti.

I članice Evropske unije su obećale da će izbjeglice koji imaju pravo na azil rasporediti po zemljama članicama Unije: „Oni nisu održali riječ“, kaže Holanđanka.

Sistem zastrašivanja

Poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu Erih Markvart godinama prati situaciju u Moriji. On kaže da stanje u izbjegličkom kampu jeste dio sistema. Humanitarno loše stanje se ne popravlja da druge izbjeglice ne bi krenule istim putem iz Turske. Markvart kaže da pandemija ništa nije promijenila. Ljudi koji primjenjuju taktiku zastrašivanja lošim stanjem u kampovima moraju da shvate da će time omogućiti zaista mnogo mrtvih ako tako nastave.

Nijemac kaže da nema političke volje da se situacija riješi. Ali po njemu je vrijeme da se djeluje: „Može da se spriječi da se ovdje u najkraćem roku zaraze na desetine hiljada ljudi“.

Evakuacija kruzerima?

Markvart je predložio da se upotrebe kruzeri koji su zbog pandemije usidreni. Njima bi se oboljeli mogli transportovati ili staviti u karantin. On je već uspostavio kontakt sa kompanijama koje su vlasnici brodova.

Smatra da bi od njegove ideje mogla da profitira i turistička branša, koja će u turističkim destinacijama kao što je Grčka ovog ljeta biti suočena sa problemima.

„Ljude bismo mogli smjestiti u iznajmljene hotele“, kaže on i dodaje, „samo u Njemačkoj postoji 25.000 mjesta koja bi se mogla iskoristiti za brzi prijem izbjeglica ili beskućnika. Postoji široka paleta mogućnosti, samo bi ih trebalo iskoristiti“.

Mnogi vide Moriju kao simbol propale evropske azilantske politike. Kamp je u podnožju brda. Daščare i šatori sve do okolnih maslinjaka. Sličnih kampova ima širom svijeta. U Majnmaru, u sirijskoj pokrajini Idlib ili u pojasu Gaze, gdje ljudi žive u teškom siromaštvu. Steven ipak vidi bitnu razliku u odnosu na kamp Morija: „Ovo je evropska zemlja. Mi smo stvorili ovu situaciju“.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android