Toliko smo se navikli na njih da ih uopće više niti ne primjećujemo: kolica u samoposlugama. Ona se zapravo nalaze i u mnogim muzejima dizajna jer je tu gotovo do savršenstva spojen oblik i funkcionalnost. Bez obzira bila to samoposluga, robna kuća, trgovine građevinskim materijalom ili namještajem, na ulazu će vas dočekati čitav niz kolica. A svaka od njih su i podsjetnik u kojoj mjeri se promijenio naš običaj kupovanja.

Prve samoposluge su nastale u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i tamo su se počele širiti tek nakon Drugog svjetskog rata. Jedan od onih koji su sredinom pedesetih prošlog stoljeća bili oduševljeni tim oblikom trgovanja je bio i Francuz, Marc Joseph. On je primijetio još jedan detalj: mušterije su robu stavljale u košarice, ali to je nepraktično ako se već ima torba za kupovinu, a tako se i kupuje manje. Brzo su se u takvim "novim" američkim trgovinama pojavila i kolica makar su prva prije izgledale kao tek nešto veće košarice na kotačima. Nisu bile niti osobito stabilne niti lijepe, ali to je definitivno bila budućnost maloprodaje.

Od pilića u novo doba

Po povratku u domovinu se Joseph upustio u posao: u Schiltigheimu kod Strasbourga je bila metalska tvrtka koju je 1928. osnovao njegov stric Raymondom, a glavni proizvod su im bile hranilice za piliće. Novo doba je označila i promjena imena tvrtke: Ateliers Réunis je postala Caddie - i ime je amerikanizirano, makar preko Atlantika tako zovu kolica za igrače golfa. Već 1958. su isporučili kolica za prvu samoposlugu Francuske u Rueil-Malmaison koja je bila i jedna od prvih u čitavoj Europi.

Posao je išao odlično: 1973. su u Drusenheimu otvorili novi, potpuno automatiziran pogon na 30.000 četvornih metara, a podružnice su početkom ovog stoljeća osnovali i u Kini i Portugalu.

Ali još od devedesetih se prestalo ulagati u razvoj tvrtke tako da ih je stigao, a onda i prestigao njemački konkurent, tvrtka Wanzl iz bavarskog Lepheima - i danas jedna od najvećih tvornica kolica za samoposlugu na svijetu. Jer tražilo se stalno nešto novo i trebalo je držati korak s vremenom.

Opasno prazna blagajna

Prije desetak godina je došao stečaj tvrtke, a novom investitoru je u proteklom desetljeću krenulo dobro: došle su velike narudžbe prije svega iz Saudijske Arabije tako da su preuzeli tvrtku Electropoli i proširili djelatnost na proizvodnju viljuškara. I taj posao nije išao loše, ali je zbog velikih investicija i blagajna tvrtke bila opasno prazna.

2018. 70% tvrtke preuzima poljska tvrtka Damix, a ostatak ostaje prethodnom vlasniku Stéphaneu Dedieuu, talijanskom distributeru i njemačkoj grupi ShopBox. No i dalje posao nije pokrivao troškove: 2020. je zatvoren pogon u Drusenheimu, a sjedište je preseljeno u Dettwiller. Prošle godine je pokrenut novi program sanacije i zbrinjavanja viška zaposlenih, ali niti to nije bilo dovoljno: ovog tjedna je opet proglašen stečaj.

Bez kolica više ne može

Posla zapravo ima jer se današnje trgovine više ne mogu zamisliti bez kolica za kupovinu. Velik problem za trgovine je i njihovo otuđivanje: jedna kolica lako koštaju i po nekoliko stotina eura, a jedna kovanica - ili plastičan žeton da bi se uzela kolica nije ozbiljna prepreka. Zato je i tvrtka Caddy već počela proizvoditi kolica i s elektronskim lociranjem gdje će kolica biti blokirana ako napuste prostor trgovine, a elektronike je sve više: sad se već rade i kolica koja će automatski naplaćivati sve što je stavljeno u njih i čak vas podsjećati što biste još mogli trebati obzirom na ono što ste već uzeli s police.

- pročitajte i ovo:  Hljeb i mlijeko iz online-samoposluge

No hoće li i ta kolica budućnosti i dalje proizvoditi pionir novog načina kupovanja u Europi - veliko je pitanje. Od nekadašnjeg giganta je ostala tvornica s još tek 140 zaposlenih, a odvjetnik radničkog savjeta Hervé Bertrand kaže kako je "stanje tvrtke katastrofalno" jer samo liferantima tvrtka duguje preko 7 milijuna eura.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu