Basna Džordža Orvela se odvija na jednoj farmi. „Gospodin Džons sa Veleposjedničke farme zaključao je kokošinjce preko noći, ali je bio previše pijan da se sjeti da zatvori i gornje otvore kroz koje je živina mogla da izlazi i ulazi." Jednostavnim riječima, Orvel (1903-1950) koji se zapravo zove Erik Artur Bler, počinje svoju priču o životinjama na farmi koje planiraju revoluciju protiv svog vlasnika. Majstor društvene kritike nije ni slutio da će „Životinjska farma" postati klasično djelo političke literature.

Orvel je knjigu napisao krajem 1943. i tokom 1944. godine.U svojoj rodnoj Velikoj Britaniji najprije nije mogao da nađe izdavača. Jer, ono što je napisano kao bezazlena dječja priča, u stvarnosti je bila mračna satira i žestoka optužba na račun Staljinove diktature u Sovjetskom Savezu. A pošto je Sovjetski Savez u Drugom svjetskom ratu koji je tada još trajao bio saveznik Velike Britanije u borbi protiv nacističke Njemačke, objavljivanje takve priče nije bilo oportuno. No 1945. je „Životinjska farma" napokon objavljena. 

Neke životinje su jednakije od drugih

I šta se dešava u basni? Stari i ugledni polubijeli vepar Stari Major otvorio je oči životinjama na farmi koju je vodio nesposobni i stalno pijani seljak g. Džons. Održao je govor u kojem je čovjeka označio kao eksploatatora i rekao da mučitelji moraju biti otjerani revolucijom. No, upozorio je da poslije revolucije životinje ne bi trebalo i same da postanu ljudi: „Sve životinje su jednake, nezavisno od njihove snage ili inteligencije".

Kada je Stari Major ubrzo potom umro, životinje su iskoristile priliku da otjeraju gospodina Džonsa sa farme – pod vođstvom dvojice mladih veprova, Snješka i Napoleona. Životinje su najprije zajedno preuzele farmu i sve je bilo bolje. Radile su naporno jer su radile za sebe i međusobno su bile solidarne. „Veleposjednička farma" je preimenovana u „Životinjsku farmu". No, pametne svinje su ubrzo preuzele komandu u svoje ruke i svoj predvodnički status pretvorile u diktaturu koja je ubrzo bacila u sjenku sve čega su životinja nekad htjele da se oslobode. Veprovi su svoju moć pravdali parolom: „Sve životinje su jednake, ali neke su jednakije od drugih".

Kapitalizam protiv socijalizma

Razlike između ljudi i svinja kao vladalaca su na kraju romana počele da nestaju – pa i one vizuelne. Druge životinje na farmi nisu više mogle da prepoznaju ko je čovjek a ko svinja – ko je kapitalista a ko socijalista.

„Životinjska farma" opisuje tok revolucije koja mora da propadne. Jer, revolucije, smatrao je Orvel, mogu da dovedu do pomjeranja vlasti. Ali, društvene strukture ostaju netaknute. Nekoliko moćnika ekploatiše mnoge koji su obespravljeni.

Književnost kao oružje u Hladnom ratu

U Sovjetskom Savezu i satelitskim državama, Orvelova „Životinjska farma" je bila zabranjena. Pri tome je sam Orvel bio ubijeđeni ljevičar: u Španskom građanskom ratu se borio na strani POUM, komunističke grupe u kojoj je sovjetski staljinizam vidio konkurenciju. 

Prvi njemački prevod „Životinjske farme" pojavio se 1946. U DDR je ta knjiga, baš kao i Orvelova „1984" bila zabranjena sve do Pada Berlinskog zida i kraja Njemačke Demokratske Republike 1989.

CIA otkupila prava za snimanje filma

Poslije Orvelove smrti 1950, tajna služba CIA je kupila filmska prava kako bi mogla da stiče poene u hladnoratovskoj borbi protiv Sovjetskog Saveza. Crtani film „Životinjska farma – ustanak životinja“ snimljen je između 1951 i 1954. A producenti su bili Džon Halas i Džoj Bačelor – u Velikoj Britaniji. Radnja se u velikoj mjeri oslanja na književni predložak. Ali, u filmu je došlo i do druge revolucije – protiv vladavine svinja. Jer, CIA nije mogla da usred Hladnog rata dopusti da kapitalisti i socijalisti prođu podjednako dobro.

U fimskoj adaptaciji iz 1999, Džon Stivenson je izmijenio radnju utoliko što je u nju ugradio raspad Sovjetskog Saveza 1989. Film završava hepiendom u kojem poslije godina vladavine svinja, novi ljudi preuzimaju farmu. A životinje se raduju: „Konačno smo bile slobodne!"

Britanski novinar i pisac Džordž Orvel je svojim knjigama želio da ukazuje na političke nepravde, i pri tome je često posezao za formom satire. U njegova najznačajnija djela spadaju „Životinjska farma" i „1984" (izdata 1949). I u toj knjizi on se bavi problemom autoritarne države u kojoj vlada totalni nadzor i propaganda manipuliše ljudima.

„Životinjska farma" je basna koja može da se primijeni na svaki totalitarni sistem. Tako ni 75 godina od svog objavljivanja – nije zastarjela.