Štutgart je odigrao 0:0 protiv Temišvara u revanšu posljednjeg kola kvalifikacija za Ligu šampiona pa je tako zahvaljujući pobjedi u gostima (0:2) ušao u grupnu fazu. Tamo su već direktan plasman obezbijedili šampion Volfsburg i pratilac Bajern. Njemačka će, dakle, ponovo imati tri predstavnika, ali, kako su Bundesligaši igrali u evropskoj eliti u posljednje vrijeme, nemaju čemu mnogo da se nadaju.

Prošlo je osam dugih godina od kada je neki njemački klub podigao pehar „sa velikim ušima“. Tada je to bio Bajern. Sjećate se pobjede na penale protiv Valensije? U regularnom dijelu su kapiteni Štefan Efenberg i Gaizka Mendijeta po jednom pogodili sa bijele tačke. U produžetku nije bilo golova, a u penal-ruletu su svi pogađali – osim Maurisija Pelegrina. Njegov šut je zaustavio legendarni Oliver Kan i tako označio početak velikog slavlja.

Navijači Bajerna i njemačkih klubova uopšte, međutim, nisu mogli ni da sanjaju da će ta sjajna utakmica na Đuzepe Meaci ustvari biti početak poniranja njemačkog fudbala u evropskim okvirima. Od tada je do finala stigao samo još Bajer iz Leverkuzena, no idemo redom.

"Zamalo" farmaceutska sezona

U sezoni 2001/02 Bundesliga je još uvek imala četiri predstavnika u Ligi šampiona, ali dva su otpala već poslije prve faze: Borusija Dortmund i Šalke 04. Bajer iz Leverkusena je lako preskočio obje grupne faze – u drugoj je iza sebe ostavio velikane Arsenal i Juventus. I Bajern je stigao do četvrtfinala, ali je tu posustao pred madridskim Realom.

Leverkuzen nije mislio da se tu zaustavi. Poslije poraza od Liverpula u prvom meču (1:0) odigrana je utakmica koju nijedan navijač Bajera neće zaboraviti. Posle dva gola Mihaela Balaka i jednog Dmitra Berbatova, njemački tim je imao 3:1 i prolaz u džepu. Finac Jari Litmanen je deset minuta prije kraja smanjio na 3:2, ali je Lusio donio prolaz svom timu koji minut prije kraja.

U polufinalu je srušen još jedan engleski tim, Mančester Junajted. Poslije 2:2 sa Old Traforda (golove dali Balak i Nojvil) u Leverkuzenu je bilo dovoljno i 1:1 (Nojvil je ponovo bio strijelac). Veliko finale protiv Reala nije prošlo kako su se „oni koji navijaju za slabije" nadali. Golovima Raula i Zidana, Real je slavio 2:1 (na drugoj strani gol je dao Lusio).

Ova sezona će ostati upisana u istoriji Bajera kao „zamalo spektakularna". Naime, tim iz Leverkuzena je pored finala Lige šampiona izgubio i finale nacionalnog Kupa, a titulu je ispustio u posljednjem kolu. Iz sastava tima, pored pomenutih Lusija, Balaka, Nojvila, Berbatova, izdvajamo još Šnajdera, Ze Roberta, Bašturka, Plasentea, Rameloa.

Italijanska dominacija i njemačka blamaža

U Sezoni 2002/03 Bajern se stvarno izblamirao: u grupi sa Milanom, Deportivom i Lensom, Bavarci su uspjeli da skupe svega dva boda – dvije nerješene utakmice protiv Francuza. Tako su, naravno, bili ubjedljivo posljednji u grupi pa nisu dobili ni „utješni" Kup UEFA.

Nešto bolje sreće bio je Leverkuzen koji je prošao prvu grupnu fazu, ali bolje da nije: U drugoj grupnoj fazi je izgubio sve utakmice! Po dva puta su bolji bili Barselona, Inter i Njukasl. Borusija iz Dortmunda je zamalo prošla u četvrtfinale, ali je igra bodova otišla na stranu velikog Reala.

Dakle to je bilo to od njemačkih klubova u Ligi šampiona za tu sezonu. Tada su inače dominirali italijanski klubovi: Milan je preko gradskog rivala Intera došao do finala gdje je na penale bio bolji od Juventusa.

Mali jedu velike

Na velikoj sceni sezona 2003./'04. našla su se samo dva Bundesligaša pošto je Borusija uspjela da ispadne u kvalifikacijama od belgijskog Briža.

Bajern i Štutgart su pregurali grupne faze, ali to je bilo sve: ispali su već u osmini finala koja je uvedena od te godine. Bajern od Reala, a Štutgart od Čelsija. Do kraja je ovo bila sezona klubova iz „drugog i trećeg šešira“. Porto je na kraju komotno pobijedio Monako (3:0) za njihovu drugu titulu u istoriji (prva osvojena 1987.) i lansirao cijelu garnituru igrača u bogatije klubove. Na čelu portugalskog tima bio je, naravno, Žoze Murinjo.

Jedna od najboljih utakmica u istoriji Lige

U sezoni 2004./’05. su se u Ligi šampiona našli Bajern, Leverkuzen i Verder. Svi su prošli u osminu finala, ali se ova dva poslednje pomenuta kluba tamo nisu sjajno provela: Leverkuzen je oba puta lagano izgubio od Liverpula sa po 3:1. Tako je dug iz 2002. vraćen sa kamatom. Verder se baš obrukao: protiv tada moćnog Liona je kod kuće izgubio 3:0, a na Žerlanu čak 7:2!

Bajern je eliminisao Arsenal, ali je već u četvrtfinalu neprelazan bio Čelsi. Londonski plavci su pobijedili kod kuće sa 4:2, a u revanšu na Olimpijskom stadionu u Minhenu Čelsi je do 90. minuta vodio sa 2:1. Bavarci se nisu predavali pa su sa dva gola u zaustavnom vremenu (Pizaro i Šol) imali nekoliko sekundi nade. Bilo je to nedovoljno.

Finalne utakmice te godine se ljubitelji fudbala sigurno sjećaju. Milan je protiv Liverpula nakon 45 minuta imao 3:0 (strijelci: Maldini i dva puta Krespo), ali je u drugom poluvremenu napravljen „kam-bek“ u režiji Džerara. Upravo je on dao prvi Liverpulov gol, a uslijedili su pogoci Šmicera i Ćabija Alonsa. U penalima je briljirao golman Jirži Dudek i ostalo je istorija. Ova utakmica odigrana u Istambulu proglašena je drugom najboljom u dugoj istoriji fudbala – najbolja je finale SP iz 1970. kada je Italija pobijedila Zapadnu Njemačku sa 4:3.

Nova sezona – stari rezultati Nijemaca

Sezona 2005./’06. Lige šampiona nije donijela nikakav boljitak za njemačke klubove. Bajern je lako prošao prvi krug, Verder se provukao, a Šalke je ostao samo treći u grupi. U osmini finala Verder Bremen je nesretno ispao od Juventusa: poslije pobjede od 3:2 u Njemačkoj vodili su i na Dele Alpima golom Mikua. Međutim, izjednačio je Trezege, a dva minuta prije kraja Emerson je progurao Juve dalje. Bajern je, poslije minhenskih 1:1 protiv Milana, pretrpio katastrofu na San Siru: 4:1, a dvostruki strijelac za Rosonere bio je Inzagi.

Te godine su viđena dva tvrda polufinala sa ukupno samo dva gola: Barselona je Milan eliminisla u Italiji golom Žulija dok je dvoboj Arsenala i Viljareala odlučio Kolo Ture na Hajberiju. U finalu je ipak bolja bila Barsa: poslije vodećeg gola Kembela za Arsenal, titulu su donijeli Eto i Beleti u samom finišu utakmice.

Sezona milanske osvete

Sezonu 2006./’07. Bajern je najzad počeo moćno u Ligi šampiona: uzeo je prvo mjesto u grupi ispred Intera. Bremenu je druga faza ponovo izmakla za jedan bod dok se HSV propisno obrukao: uspio je da pobijedi samo CSKA kod kuće i izgubi ostalih pet mečeva.

Bajern se zatim revanširao Realu za poraz od prije tri sezone: eliminisao je galaktikose u osmini finala pobjedom od 2:1 u Minhenu (u Madridu bilo 3:2 za Real). U četvrtfinalu su Bavarci imali odličan rezultat protiv Milana – u Italiji je bilo 2:2 (dva gola za Bajern dao defanzivac Van Bujten), ali to nije bilo dovoljno. U Minhenu je Milan, kao i godinu prije, bio prejak: rutinskih dva nula golovima Sedorfa i Inzagija.

Berluskonijev tim je onda eliminisao Mančester i najzad dočekao slatku osvetu za „vrelu istambulsku noć“. Milan je u finalu pobijedio Liverpul bez mnogo problema. Dvostruki strelac bio je Pipo Inzagi, a uradio je to onako kako samo on zna: jedan gol iz potencijalnog ofsajda i drugi kada ga je lopta napucala na ivici šesnaesterca i ušla u gol Reine. Dirk Kajt je u poslednjem minutu samo ublažio poraz.

Godina Engleza

Prije dvije godine je minhenski gigant konačno vidio kako je biti bez Lige šampiona, jer je zbog očajno odigranog šampionata izborio samo Kup UEFA. U Ligi šampiona je tako grupnu fazu prošao samo Šalke dok su Verder i Štutgart ostali daleko ispod crte. Šalke je u eliminacijama najprije prošao Porto – na penale. U Gelzenkirhenu je Kuranji donio gol viška, a to je anulirao Lisandro Lopez par minuta prije kraja uzvratne utakmice na Dragaou. Ipak je Šalke bio mirniji u penalima.

To je već bilo previše. Barselona nije imala mnogo milosti u četvrtfinalu: na Auf Šalke Areni je briljirao Bojan Krkić koji je i bio jedini strijelac dok je jedini gol na Kamp Nou postigao Jaja Ture. Dva minimalca – dovoljno da Šalke ne sazna kako je biti polufinalista.

U svakom slučaju, Barsa je ispala od Mančestera, a za to je bio dovoljan jedan nevjerovatan šut Pola Skolsa na Old Trafordu. U drugom polufinalu je Čelsi poslije drame u produžecima eliminisao Liverpul.

U moskovskom finalu sve je bilo potpuno izjednačeno: već u prvom poluvremenu Mančester je poveo golom Ronalda, a izjednačio je Lampard. U drugom dijelu i produžecima – ništa konkretno. Ustvari, najkonkretnije je bilo kada se kapiten Plavaca Teri okliznuo u trenutku kada je trebalo svom timu da obezbijedi titulu sa penala. To Mančester nije oprostio.

Barsa: i sretno i šampionski

Prošle sezone ponovo su samo dva njemačka kluba igrala Ligu šampiona. Šalke je u kvalifikacijama deklasiran od madridskog Atletika (u Španiji bilo 4:0!) dok je Verder, po starom običaju, bio kratak za jedan bod u grupnoj fazi. Tu fazu je Bajern lagano prošao, ali nije mogao ni da sanja da ga čekaju dva astronomska dvomeča.

U prvom, koji je stigao u osmini finala, Bavarci su se iživljavali nad Sportingom. U sred Portugala je bilo 5:0, uz „dopel-pakove" Tonija i Riberija i jedan gol Klosea. U Minhenu još brutalnije: 7:1, a golove je dao ko je stigao: Podolski dva, Švajnštajger, Van Bomel, Klose, Miler, a svoju mrežu je zatresao i Polga iz Sportinga.

E onda je došao mnogo ozbiljniji rival koji je ekipu Bajerna vratio na zemlju. Barselona je već nakon 45 minuta na svom stadionu imala 4:0 (Mesi dva gola, Eto, Anri). Tako je ostalo do kraja. Minhenskih 1:1 bilo je kasnije potpuno nevažno.

Naravno, Barselona je i aktuelni šampion Evrope. Protiv Čelsija je na Kamp Nou bilo mršavih 0:0. Međutim, o polufinalnoj utakmici na Stamford Bridžu se još raspravlja: Čelsi je vodio sve vrijeme golom Esijena. Prema mnogim mišljenjima, Englezima nisu dosuđena tri čista penala, a Drogba je dva puta propustio priliku da Barselonu pošalje kući praznih ruku. Sve je to kaznio Inijesta u posljednjoj sekundi duela.

Finale je bilo mnogo nezanimljivije: lakih 2:0 protiv Mančestera koji nije bio na svom nivou. Prvi gol je dao Eto „polomivši kičmu“ Nemanji Vidiću, a drugi Leo Mesi i to glavom! Pehar sa velikim ušima je trenutno u vitrinama Katalonaca.

Autor: Nemanja Rujević

Odg. urednik: Zorica Ilić