"Bio je to neugodan osjećaj", kaže Leena Simon o jednoj nedavnoj situaciji u Gradskom uredu za poslove s građanima kada su joj uzeli otisak prsta. Leena Simon se angažira oko zaštite osobnih podataka građana i aktivna je u Udruženju digitalne hrabrosti. Na staklenu površinu malog skenera morala je staviti kažiprst desne i lijeve ruke – preduvjet za izdavanje novog pasoša. Uz pomoć jednog trika, o kojem ne želi pričati javno, Simon je tada pokušala izigrati skener i ostaviti otisak koji se ne može povezati s njom.

- pročitajte i ovo:  Krađa otisaka prstiju kao od šale

Je li joj to uspjelo i u kojoj mjeri? To ni Leena Simon ne zna. Ali ono što sigurno zna je da joj se sve to nije svidjelo: „Cijeli sam se dan osjećala stvarno loše." Sve to je, kako kaže, za nju „penetrantno" ponašanje države koja prisiljava građane da ostave otisak prstiju. To je metoda koju inače kriminalna policija koristi kako bi razjasnila neki zločin. „Ne razumijem zašto moram državi dati svoje otiske prstiju ako nisam napravila ništa loše", dodaje naša sugovornica.

Obvezni otisak prstiju

Postoji i jedan konkretan razlog zbog kojeg su zaštitnici osobnih podataka poput Leene Simon alarmirani: od 2. avgusta njemačke državne institucije proširuju obavezu davanja otisaka prstiju na ličnu kartu. Od tog dana sve građanke i građani koji zatraže novu iskaznicu, moraju obavezno skenirati i otisak kažiprsta lijeve i desne ruke. Do sada je to bilo dobrovoljno i propisano samo za izdavanje novog pasoša.

Više od 62 miliona njemačkih građana posjeduje osobnu iskaznicu, ona ima valjanost od deset godina i izgleda kao kreditna kartica. Mnogi je koriste primarno kao dokument kojim se legitimiraju u Njemačkoj. A s njom je moguće putovati u zemlje članice EU.

Dvije biometrijske karakteristike

U njemački "Perso" (skraćeno od „Personalausweis", kako se lična krta naziva u Njemačkoj) integriran je i jedan čip. A na njemu je pohranjena biometrijska fotografija, ista ona koju se vidi i na iskaznici. Ubuduće će se na čipu nalaziti i druga biometrijska karakteristika – otisci prstiju.

To će osobnu iskaznicu učiniti sigurnijom, uvjeren je CDU-ov stručnjak za unutarnjo-politička pitanja Josef Oster: "Tako imamo mogućnost da brzo i jednoznačno razjasnimo podudaraju li se osoba i iskaznica”, naglasio je on u razgovoru za DW. Oster je član Odbora za unutarnju politiku u Bundestagu i intenzivno se bavi ovom temom: „Ovdje demonstriramo ekstremno visoku razinu sigurnosti”, kaže on o novoj iskaznici s otiscima prstiju. Oster kaže da još nije čuo nikakve žalopojke na račun toga.

Jedinstveni standard

Nova pravila ne tiču se samo Njemačke. U cijeloj Evropskoj uniji od 2. 8. bi se ubuduće trebali izdavati samo osobni dokumenti koji sadrže kombinaciju biometrijske fotografije i otisaka prstiju. To je pravilo Evropska unija usvojila u ljunu 2019. Cilj je spriječiti falsificiranje i zloupotrebu putnih dokumenata.

Ako postoji sumnja da je neki dokument falsificiran ili da ga protupravno koristi neka druga osoba, onda se može „očitati" otisak prsta na čipu i uporediti s otiskom prsta osobe koja koristi taj dokument. Za tu proceduru je potreban jedan specijalni čitač. A takve uređaje koriste policija, granična policija i carina. Oni su, u slučaju da postoji opravdana sumnja, i ovlašteni „čitati” kodirane podatke na čipu.

Mali broj falsifikata

No, povećava li to doista stopu sigurnosti ako ubuduće svi ljudi budu imali lične karte s digitalnim otiskom prstiju? Kritičari ne prihvataju tu tezu. Oni kažu da su već sad njemačke osobne iskaznice „i bez otisaka prstiju tako validne da ih je jako teško falsificirati ili zloupotrijebiti", kaže pravnik i borac za zaštitu osobnih podataka Thilo Weichert.

Podaci koje je DW dobio od Saveznog ministarstva unutarnjih poslova potvrđuju Weichertov argument: u 2020. godini prilikom graničnih kontrola otkrivene su samo 34 falsificirane njemačke iskaznice, u 2019. ih je bilo 26. U tom kontekstu, dodaje Weichert, uopće nije opravdano registrirati otiske prstiju više od 60 milijuna njemačkih građana. On to naziva „nesrazmjernom intervencijom u osobna prava građana" i tvrdi da je to – protuustavno.

Što u slučaju krađe otiska prstiju?

Aktiviste za zaštitu osobnih podataka muči još jedna stvar – sve više digitalnih sistema koristi otiske prstiju kao jedinstvenu, nepromjenjivu biometrijsku karakteristiku. Tako je moguće otključati smartphone ili otvoriti vrata prostora u koji smiju ući samo ovlaštene osobe

U slučaju krađe ili manipulacije, upozorava Maja Smoltczyk, povjerenica za zaštitu osobnih podataka Grada Berlina, nastaje jako velika šteta – „zato što biometrijske podatke nije moguće promijeniti kao neku šifru". Borci za zaštitu podataka građana strahuju i od toga da država kad-tad počne pohranjivati otiske prstiju u jedinstvenoj bazi podataka – i na taj način, kako kaže pravnik Weichert, moguće je uspoređivati te otiske s tragovima koje ljudi ostavljaju za sobom u svakodnevnom životu. U najgorem slučaju te podatke bi se, po njegovom mišljenju, moglo zloupotrijebiti za nadzor građana.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu