Protesti u Njemačkoj ne prestaju.  Samo što se  jedan završi, drugi počne.  To je tako bilo kako u januaru, tako i u februaru. Od sredine januara 2024. godine, protesti se odvijaju i u mnogim malim gradovima, dok se u metropolama poput Hamburga, Kelna i Berlina demonstracije, na kojima učestvuju milioni ljudi, stalno ponavljaju.

Godinama se činilo da je dijelom desničarsko-ekstremistička stranka AfD u usponu - uprkos redovnim provokacijama na rasističkoj bazi i bez obzira na veze njenih političara sa desničarsko-ekstremističkim ili čak neonacističkim krugovima.

U svojoj kratkoj istoriji, stranka se transformisala u radikalnu političku snagu, koja se bori protiv islama, imigracije i azila. Njeni prvaci negiraju klimatske promjene koje je prouzrokovao čovjek i, u stilu Donalda Trumpa, bombarduju političke protivnike uvredama, psovkama i  teorijama zavjere. AfD - barem dijelom - čini se spremna da razgovara o protjerivanju ili deportaciji Nijemaca: ukoliko su oni porijeklom iz migrantskih porodica.

Okidač za nezapamćene proteste

Objavljivanje informacija o tome od strane medijskog kolektiva "Correctiv” 10. januara 2024. bilo je okidač za nezapamćene proteste. U članku se kaže da su se političari AfD-a sastali s desničarskim ekstremistima i poslovnim ljudima kako bi diskutovali o masovnom prisilnom povratku ljudi u zemlje njihovog porijekla. Gnjev zbog takvih rasističkih simulacija natjerao je mnoge Nijemce na ulice.

"Ovo je jako pozitivan znak, koji dolazi iz demokratskog centra društva", kaže David Begrich iz udruženja "Miteinander in Magdeburg" –" Jedni s drugima u Magdeburgu" u intervjuu za DW. On je dokazani poznavatelj desničarsko-ekstremističkih struktura i njihove strategije u Njemačkoj. Utoliko više je u malim mjestima i gradovima srednje veličine potrebna hrabrost da se javno progovori protiv AfD-a i desnog ekstremizma.

U velikim gradovima poput Berlina, Hamburga i Kelna protesti pokazuju kako ljudi žele ozbiljno ali opušteno da uzmu sudbinu u svoje ruke i da ne žele skrštenih ruku da posmatraju porast desnog ekstremizma. U malim gradovima i selima protesti izgledaju sasvim drugačije.

Uporište ekstremne desnice

Na primjer u Saalfeldu u Tiringiji. Ovo malo mjesto na istoku Njemačke uporište je ekstremne desnice. Neonacisti, desničarsko-ekstremistički sportski klubovi za sticanje borilačkih vještina i antidemokratski nastrojeni tzv. građani Rajha, koji sanjaju o njemačkom kraljevstvu, nešto su što se podrazumijeva u ovom gradu. Desničarska scena je u Saalfeldu uspjela uspostaviti čvrste strukture, koje je godinama gradila manje-više neprimijećeno. AfD tu ima mnogo pristalica. Kao i u Tiringiji u cjelini.

„Kada razgovaram s mladima, zna se desiti da podignu ruku u Hitlerov pozdrav", kaže Katharina Fritz. Aktivna je u omladinskoj organizaciji socijalistički orjentisane stranke Ljevice. Pokazivanje Hitlerovog pozdrava je krivično djelo u Njemačkoj. Za posljednji petak u januaru pozvala je stanovnike na kontraprotest u Saalfeldu. "Zbog talasa demonstracija u cijeloj zemlji, pomislili smo kako i mi ovdje u Saalfeldu i Rudolstadtu moramo ustati. Definitivno moramo zauzeti stav protiv AfD-a i protiv pomaka udesno."

Pozivu se odazvalo 1.500 ljudi, koji su se okupiti na prelijepoj gradskoj pijaci 26. januara 2024. godine. Atmosfera je bila posebna. Sami učesnici protesta čude se ogromnom odzivu. U Saalfeldu je potrebna hrabrost za proteste kako bi se izašlo na demonstracije protiv desničarskog ekstremizma. Lista prijetnji političarima, novinarima i demonstrantima je ovdje duga. Isto je i sa uvredama i rasističkim napadima na izbjeglice, na ljude crne boje kože ali i na Nijemce migranatskog porijekla.

To zabrinjava i mlade konzervativce u Saalfeldu. "Malo po malo, ljudi ovdje shvataju da problem sa desničarskim ekstremistima neće nestati sam od sebe”, kaže Eirik Otto. On je predsjednik demohrišćanskog podmlatka „Junge Union" u Saalfeldu.  „Ljudi primjećuju da pripadnici političkog centra odnosno samo središta društva, koje inače ne izlazi na demonstracije, također mora početi pokazivati ​​svoje lice odnosno ono šta misli", ističe Eirik Otto.

„Junge Union" i Antifa rame uz rame!?

Zato se Eirik Otto sa svojim ogrankom „Junge Union" pridružio protestima. Tako članovi Antife stoje rame uz rame sa navodnim političkim protivnicima iz Junge Uniona.

"Naravno da je bilo dugih diskusija o tome i tu moramo biti potpuno iskreni. Sutra se vjerovatno nećemo zalagati za istu stvar, nećemo politički biti na istoj liniji, niti ćemo imati iste ciljeve ili zahtjeve. Ali to ne mijenja činjenicu da, kada su u pitanju temeljna pitanja demokratije, pristojnosti i suživota, moramo zajedno pokazati gdje su granice demokratije i ko je prešao te granice odnosno ko stoji van njih", kaže Eirik Otto.

Antifašistička akcija, skraćeno Antifa je socijalistička omladina odnosno podmladak Ljevice. Oni demonstriraju u Saalfeldu zajedno sa konzervativnim podmlatkom demohrišćana - Junge Union. Obje strane dijele duboko ukorijenjen prezir jedna prema drugoj.

Za demohrišćane u Tiringiji, Ljevica je nasljednica SED-a komunističke partije DDR-a. A budući da je blisko povezana sa Antifom, oni su više politički neprijatelji nego protivnici. Ljevica, s druge strane, vidi demokršćane kao stranku koja se opasno igra sa vatrom na desnim rubovima društva i koja stalno udružuje snage s AfD-om.

Prvi AfD-premijer u Tiringiji?

U Tiringiji je na vlasti premijer, koji dolazi iz Ljevice  - Bodo Ramelow. Ove godine će tu biti izabran novi šef pokrajinske vlade. AfD je po broju glasova birača očito ispred svih drugih stranki, pokazuju istraživanja javnog mnijenja. Širom zemlje raste zabrinutost da bi u Tiringiji, sa izrazito radikalnim političarem AfD-a Björnom Höckeom, po prvi put jedan desničarski ekstremista mogao obnašati visoku državnu funkciju u poslijeratnoj Njemačkoj. I demohrišćani su takođe zabrinuti zbog toga. I to je dovelo do neobičnog saveza u Saalfeldu. Zato malo-pomalo ljudi tamo shvataju da problem desničarskog ekstremizma neće nestati sam od sebe.

Sredinom 1990-ih, na ovom području su se  ujedinili neonacisti,  kako bi veličali Hitlera i širili mržnju širom zemlje. Osnovali su takozvani Thüringer Heimatschutz (Tirinška zaštita domovine). Ovoj organizaciji su se pridružila i dva muškarca i jedna žena koji su, samo nekoliko godina kasnije, kao  desničarsko-ekstremni teroristiubijali strance širom zemlje.  Bio je to trojac: Uwe Mundlos, Uwe Böhnhardt i  Beate Zschäpe.   Kao pripadnici samoproglašenog "Nacionalsocijalističkog podzemlja", skraćeno NSU, ubili su deset ljudi – samo zato što su bili imigranti. Iza ove trojke je stajala  ogromna mreža simpatizera i pristalica.  Također u Saalfeldu.

Ovaj tekst izvorno je objavljen na  njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu