Hajlbroner Štime (Hajbron): „Zapad od 2011. ima sramotno neaktivnu ulogu. Protiv falange Rusije, Turske i Irana – sila koje navodno garantuju krhku obustavu vatre – on je gotovo nemoćan. To ne mora tako da ostane. Niko ne zna ni šta će učiniti SAD sa Trampom. Sirija ne smije biti puštena da propadne. To svjetska zajednica duguje toj zemlji i njenim građanima. A to posebno važi za Njemačku. Na primjer, kada je riječ o migraciji. Rješavanje problema izbjeglica na licu mjesta – sada smo se cinično prisjetili te ideje.“

Vestfeliše nahrihten (Minster): „Više od šest godina građanskog rata u Siriji – oko polovine od oko 23 miliona stanovnika je u zbjegu: šta ta napaćena zemlja još mora da podnese? Ne čudi što su u tom sukobu popucale sve brane. Nije to prvi put da je u Siriji upotrijebljen otrovan gas. Ali, to što su poslije toga – kao što se to desilo u utorak – žrtve koje su dopremljene u jednu kliniku, ponovo bile cilj napada, jeste poražavajuće, ostavlja nas bez riječi i gnjevne. Stepen surovosti u ovom ratu je dosegao nepodnošljive razmjere. Otvaraju se ljudski ponori.“

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Ovaj slučaj mora što prije pred Savjet bezbjednosti, i Rusija mora da se jasno odredi, iako nije vjerovatno da će to učiniti. Biće zanimljivo da se čuje kako će reagovati predsjednik SAD Donald Tramp. On je svog prethodnika Obamu optužio da je zakazao – a sada sam mora da dokaže koliko je dobra njegova državnička umjetnost. A to nije umirujuća perspektiva.“

Tagesšpigel (Berlin): „Stotine hiljada mrtvih, milioni u zbjegu, a više od 80 odsto djece koja su preživjela, teško su traumatizovana višegodišnjim brutalnim ratom i užasima koje su doživjela. To je današnja Sirija. A ni sutrašnja Sirija ne izgleda mnogo bolje. A mi nemamo drugih briga nego da izolujemo Evropu tako da nijedna izbjeglica više ne može da se probije do nje? Evropska vlade moraju da postave sebi pitanje da li to što nisu primjereno reagovale znači da su zakazale pred istorijom…“

Kelner štat ancajger (Keln): „Režim nije mogao sa više cinizma da odabere trenutak svog sljedećeg masakra. Dok se u Briselu okupilo pola svijeta na donatorskoj konferenciji za Siriju, da lomi glavu oko obnove zemlje ruinirane borbama, diktator je iz Damaska naredio svojim ratnim pilotima da polete, i da na sjevernom području na kojem se nalaze pobunjenici uguše više desetina ljudi otrovnim gasom. Mir za Bašara al Asada – nije opcija. U borbi za vlast je odavno postao prvak u bestijalnosti. A oni koji zbog toga pate su svakog dana nanovo obični ljudi – žene, muškarci i djeca.“

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Klanje u Siriji se nastavlja, iz dana u dan. A ko bi ga i prekinuo? Predsjednik Asad polaže na vojnu pobjedu, a pobunjenici neće prihvatiti nastavak njegove vladavine. Iz tog razloga Zapad je oduvijek smatrao da je svrgavanje Zapada uslov za mir. Moguće je i da će biti ovako: da će tek mir omogućiti Sirijcima da se političkim putem otarase omraženog vlastodršca. Ali to mora ostati cilj.“

 

Priredio: Saša Bojić