Britanski političar Paddy Ashdown slovio je za veoma principijelnog visokog predstavnika u BiH koji je pokrenuo mnoge reforme u zemlji. Javnosti je poznat po tome  što je smijenio najveći broj zvaničnika, mahom iz RS-a, koji su kršili Dejtonski sporazum. Riječ je o političaru koji je kao visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH najviše koristio svoja ovlaštenja. Mnogi se sjećaju 2004. godine kada je samo za jedan dan smijenio čak 59 političara.

U mjerama smjena Ashdown je smijenio najviše članova Srpske demokratske stranke (SDS), od kojih 11 trajno, dok je donesena odluka da će se preostalih 48 moći vratiti funkcijama nakon što bude uhapšen Radovan Karadžić.

Svi funkcioneri su smijenjeni zbog opstrukcije napretka BiH ka stabilnosti, prosperitetu i vladavini prava, što se odrazilo negativnom odlukom NATO lidera o pristupanju zemlje Partnerstvu za mir. 

On je nedavno, zajedno sa bivšim visokim predstavnicima Carlom Bildtom i Christianom Schwarz-Schillingom, uputio pismo visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnost EU Federici Mogherini povodom sve češće najave "prekrajanja granica" na Balkanu.

Političar čvrste ruke

Njemački mediji su prenijeli o Ashdownovoj smrti i istakli njegovu bogatu političku karijeru. Istovremeno su prenijeli riječi predsjednika Liberalno demokratske stranke Vince Cablea koji kaže da je vijest o smrti Paddyja Ashdowna pogodila sve te da je ovo jako tužan dan za tu stranku. „Poštovali su ga ljudi kompletnog političkog spektra", rekao je Cable.

"S velikom tugom javljamo da je Paddy Ashdown preminuo u ranim večernjim satima, nakon kraće bolesti. Paddy će mnogo nedostajati svakom od Liberalnih demokrata kao drag prijatelj i kolega, i biće upamćen kao neko ko je dao nemjerljiv doprinos jačanju suštine liberalizma", objavila je na tviteru stranka Liberalne demokrate, čiji je Ešdaun bio predsjednik od 1988. do 1999. godine.

„Kao Visoki predstavnik za BiH od 2002 do 2006. godine je čvrste ruke donosio odluke u korist funkcionalnog državnog sistema. Pri tome je otpustio desetine srpskih zvaničnika zbog sumnje da su učestvovali u ratnim zločinima", piše „Tagesschau.de" i podsjeća da je bivši generalni sekretar UN Ban Ki Moon 2008. godine želio da Ashdown na mjestu Specijalnog izaslanika UN-a za Afganistan zamijeni Nijemca Toma Koenigsa. Pošto je to odbila vlada u Kabulu, Ashdown se odrekao te funkcije. Ashdown je za svoje zasluge dobio nekoliko priznanja od britanske kraljice Elizabethe II. Vitezom je postao 2000. godine".

Austrijski list „Die Presse" piše da se Ashdown 90-tih godina zalagao za međunarodne intervencije na Balkanu i da je na mjestu Visokog predstavnika za BiH zamijenio Wolfganga Petritscha. Vijest o Ashdownovoj smrti prenosi i njemački državni radio „Deutschlandfunk“ koji podjseća da se za vrijeme dok je obnašao funkciju Visokog predstavnika u BiH zalagao za funkcionalan državni sistem.

„Tuđmanova salveta"

U Hrvatskoj će Paddy Ashdown ostati zapamćen i što je neumorno povlačio pitanje takozvane „Tuđmanove salvete", skice na kojoj je Bosna i Hercegovina podijeljena između Srbije i Hrvatske. O tome je sin Franje Tuđmana, Miroslav napisao i knjigu „Priča o Paddy Ashdownu i Tuđmanovoj salveti. Hoće li Haški sud sudjelovati u prijevari i obmani", hrvatski mediji su pisali i o njegovoj „podvali", a i hrvatska Wikipedija o Ashdownu ima izuzetno pretenciozan tekst o „izmišljenoj" salveti i spominje se „špekulacija" kako je „zapravo cijelo vrijeme radio za MI6 te da je posao diplomata bila krinka".

Paddy Ashdown je nakon vojne službe doista neko vrijeme radio za britansku obavještajnu službu, a i na zadatku u Sjevernoj Irskoj je izuzetno važna bila i obavještajna djelatnost. Ali u doba dok je bio visoki predstavnik bi se mogao parafrazirati odgovor koji je dao George Soros kad su ga pitali da li radi za CIA: „Ja ne radim za CIA, CIA radi za mene." Ashdown je već po svojoj funkciji u Bosni i Hercegovini tako mogao računati na svaku pomoć ne samo britanske, nego svih tajnih službi članica Vijeća sigurnosti.

Paddy Ashdown je nastupio i kao svjedok u Haagu u postupku protiv Tihomira Blaškića, a i protiv Slobodana Miloševića.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android