Jens Špan (CDU) je bio pozvan kao stručni svjedok, аli se tokom ispitivanja pred parlamentarnom Komisijom za ispitivanje pandemije u njemačkomBundestagu vjerovatno osjećao kao optuženi. U javnom saslušanju, nedjelju dana pred Božić, raspravljalo se o njegovoj ulozi na početku pandemije 2020. godine. Demohrišćanin Špan je tada bio ministar zdravlja u vladi svoje stranačke koleginice Angele Merkel.

Da li je Jens Špan preplatio maske?

U centru kritike, čak šest godina kasnije, bila je nabavka zaštitnih maski za koje se smatra da su kupljene po prenaduvanim cijenama. Jedan zaposleni Saveznog ureda za reviziju rekao je da je nabavljeno 5,8 milijardi maski po oko jedan euro po komadu. Više od polovine je navodno moralo biti uništeno. „Utvrdili smo masovnu prekomjernu nabavku“, rekao je stručnjak iz državne institucije koja nadgleda racionalnu upotrebu poreskog novca.

Špan je pak pravdao svoje kontroverzne odluke. Glavni cilj je, rekao je, bio spriječiti kolaps zdravstvenog sistema. Govoreći o nabavci maski, istakao je: „Cijeli svijet je tada želio isto u isto vrijeme." Jedno je bilo jasno: „Radilo se o životu i smrti."

Virolog Kristijan Drosten hvali njemačku kontrolu pandemije

O dramatičnom širenju respiratorne bolesti ranije je pred Komisijom govorio virolog Kristijan Drosten: „Opasnost pandemije proisticala je iz izuzetno dinamičnog prenosa virusa“, rekao je stručnjak iz berlinske Šarite klinike (Charité). Efikasnost kontrole pandemije u Njemačkoj tokom prvog talasa bila je međunarodno priznata.

Upozorio je da je u nepredvidivoj krizi poput korone nemoguće djelovati po šablonu: „Kontrola pandemije će i ubuduće funkcionisati po principu – počinjemo da gradimo brod a već moramo isploviti.“ To je moguće samo uz najnovija istraživanja i ažurne podatke, rekao je Drosten. „Potrebna su dobro finansirana infektološka istraživanja i snažne institucije javnog zdravlja."

Zatvarati škole ili firme?

Osvrnuo se i na kontroverzne odluke o zatvaranju škola. U prvom talasu to je bila mjera opreza radi zaštite djece. U drugom talasu mnoge zemlje su mjere počele drugačije da primjenjuju. To je već bilo političko odlučivanje o tome koje dijelove društva najviše opteretiti.

Drosten je naglasio da odluka o tome da li zatvoriti škole ili firme više nije imala veze sa naučnim savjetovanjem. Ipak, pokazao je razumijevanje za tadašnje donosioce odluka: „Ne želim reći da je politika tada štitila samo poslodavce.“ Ali, Njemačka ima snažnu proizvodnu industriju u kojoj je rad od kuće nemoguć. Uz to, po njegovom mišljenju, zemlja nije ni blizu bila tako dobro digitalizovana kao druge države.

„Mogućnosti nisu iste u svim zemljama“

Kao primjer je naveo švedsku prestonicu Stokholm, sa veoma velikim sektorom usluga. Tamo je 40 odsto radne snage radilo od kuće i to nije predstavljalo nikakav problem. „Mogućnosti primjene mjera nisu iste u svim zemljama“, rekao je virolog i dodao: „Čovjek često dva puta razmisli i povuče oštriju kritiku.“

Pored Drostena, i drugi ljekari su pred Komisijom dali preporuke za suočavanje s budućim pandemijama. Johanes Nisen, do 2024. šef najvećeg zdravstvenog ureda u Njemačkoj, u Kelnu, govorio je o većim stopama zaraze u socijalno ugroženim kvartovima: „Tu postoje teški radni uslovi u kojima je higijena teško sprovodiva. Rad od kuće često nije moguć ljudima koji rade jednostavne poslove."

"Treba ići tamo gdje gori!”

Nedostatak stambenog prostora takođe je jedan od presudnih faktora: „Ako pet osoba živi u 50 kvadrata, to je drugačije nego kad dvije žive u stanu od 200 kvadrata. Ako ste zaraženi, imate manje prostora da se međusobno izbjegavate.“

Nisen je ukazao na vezu između socijalne ugroženosti i zdravstvenih posljedica: veći rizik od kardiovaskularnih bolesti i raka. „To su stanja koja neke ljude pogađaju mnogo teže nego druge.“ Zato je poručio: „Treba ići tamo gdje gori!“

Nisu samo stariji bili ranjivi

Zdravstveni ured je, zajedno sa vatrogascima, na mnogim mjestima u Kelnu omogućio testiranja: „Tamo gdje privatni ponuđači nisu nudili ništa.“ Nisenova glavna lekcija: već na početku treba staviti poseban fokus na sve ranjive grupe — ne samo starije, već i mlađe s hroničnim bolestima, osobe s invaliditetom i socijalno ugrožene.

Pred Komisijom su već tri mjeseca održavana javna saslušanja. Predsjednica Bundestaga Julija Klekner (CDU) definisala je očekivanja ovako: „Pandemija je ostavila rane — vidljive i nevidljive, i udaljila ljude od politike.“ Zato je, rekla je, važno da se političke odluke iz tog vremena i njihove posljedice temeljito, konstruktivno i samokritički analiziraju.

Završni izvještaj stiže 2027.

„Cilj je slušati, razumjeti, učiti i zabilježiti znanje kako bi se buduće pandemije bolje savladale“, rekla je Klekner. Pandemija je bila presudan lom za Njemačku — za zdravstvo, obrazovanje, privredu, ali najviše za svakodnevni život građana.

„Mnogi su izgubili bližnje ili se i danas bore s posljedicama. Posebno smo premalo pažnje posvetili psihičkim posljedicama za djecu i mlade.“ Sve to biće analizirano tokom 2026. godine na daljim javnim saslušanjima Komisije. Završni izvještaj, koji priprema 14 poslanika iz svih frakcija Bundestaga, planiran je za jun 2027.