Opis je dramatičan. Već 20 godina, priča časna sestra Sonja Renš, vodi Diakoniseanštalt Emaus u Gornjoj Lužici na jugoistoku Njemačke. Ova ustanova Evangelističke crkve je za to vrijeme više puta doživjela strukturne promjene. „Ali, april 2020. je nadmašio sve.“

- pročitajte još:Stres, korona i mentalno zdravlje

Emausu, između ostalog, pripada i jedan dom za njegu starih i bolesnih sa 90 mjesta. U roku od jednog dana zarazila se polovina stanovnika doma, ali i njegovatelja. „Korona nas je preplavila", kaže predstojnica Sonja Renš. Ističe da je s mukom uspjela da organizuje najneophodnije. Pozvala je premijera Saksonije i dobila nešto maski, a nekoliko zaštitnih odijela donirali su im molerske firme i policija.

Između očaja i uspjeha

Predstojnica iz Gornje Lužice govorila je na konferenciji Evangelističke crkve u Njemačkoj i drugih organizacija koje su joj podređene - „Pogled unazad. Kako je pandemija promijenila način života“. Fokus je bio na kvalitativnoj dugoročnoj studiji: kako se ljudi u Njemačkoj nose s pandemijom, kakve su psihocoijalne posljedice? U osnovi ovako: način života je izrazito ambivalentan, dakle rastrgan, podijeljen i protivrječan. Kao i kod sestre Sonje Renš: između očaja, upornosti i uspjeha.

- pročitajte još:Pandemija korona virusa povećava socijalnu nejednakost

Ali, što duže traje to se raspoloženje ljudi mijenja na gore. Velika većina ljudi je umorna i ljuta, kaže predsjednik humanitarne organizacije Evangelističke crkve Diakonie, Ulrih Lilie.

Osam korona-tipova

Sociolozi Evangelističke radionice budućnosti „midi“ su za potrebe studije više od godinu dana tokom prva tri talasa korone ispitali 50 ljudi u dugačkim intervjuima iz različitih grupa stanovništva. Pitanja su bila o svakodnevici u pandemiji, o podršci i orijentaciji, o očaju. Prema saopštenju „midi-ja" bila je to prva dugoročna studija na njemačkom govornom području o načinu životu u prve tri faze pandemije. Eksperti su na osnovu istraživanja izradili osam tzv. korona-tipova: „pažljive, sagorjele, misleće, ogorčene, iscrpljene, skromne, kooperativne i pouzdane“.

Evangelistička pastorica Gerlinde Fajne iz Beblingena u njemačkoj pokrajini Baden Virtemberg pojašnjava koliko mnogo ova rastrganost i ambivalentnost pogađa i iskusne crkvene snage. U početku priča vedro. Ali, perspektivne su tmurne. Crkva je zbog mjera za suzbijanje pandemije bila pod pritiskom i sve se odvijalo u digitalnom prostoru. „Sada smo se zbližili jer smo izgubili mnoge. I neće se više vratiti.“

Frustracije pastorice Fajne

Ona govori o tome koliko se tokom bogosluženja u crkvama mora paziti na broj prisutnih, na razmak između sjedišta i druga korona-pravila, dok svaki drugi samostalni organizator vjenčanja pod vedrim nebom ima mnogo više mogućnosti. Gotovo s oduševljenjem priča kako su se ljudi obradovali kada je na Badnje veče 2020. projektorom sa Vijećnice na crkvenom tornju prikazivala božićne priče. Bio je to događaj o kojem su izvjestili skoro svi lokalni mediji. Ovu angažovanu priču prati i vidna frustracija zbog mnogo razumijevanja koje se čak i u crkvenom miljeu pokazuje prema korona-skepticima. „Ja imam koleginicu koja moli za mene jer sam vakcinisana“, priča evangelistička pastorica.

Takođe je već doživjela i situacije, kada neko umre zbog toga što su bolnice prepune i „nije na vrijeme prebačen na intezivnu njegu“. „Pored tuge tu se onda javlja i gnjev."

Ni Sonja Renš ni Gerlinde Fajne nisu bile među ovih 50 ispitanih za dugoročnu studiju, njihov identitet se ne otkriva. Ali, stručnjaci su uvjereni da su njih dvije oličenje egzistencijalnih opterećenja i previranja u korona-vremenima.

Saslušati i razumjeti

Za voditelja midi-studije Daniela Herša studija pokazuje „raskorak“ u doživljavanju pandemije. On pominje „protivrječnosti, nesigurnosti i neizvjesnosti“. Na osnovu rezultata studije on je uvjeren: „Materijalne i psihosocijalne posljedice korone će još dugo da prate ovo društvo.“ Crkvama i dobrotvornim organizacijama je neophodno „bolje razumijevanje“. Herš računa sa rastućom potrebom za stručnim savjetovanjima i širokom ponudom. Pri tom izričito napominje „oko tri miliona djece u relativno siromašnim domaćinstvima“.

Jedan od upečatljivih rezultata studije je, prema riječima autora, sa kakvom otvorenošću ispitanici odgovaraju na pitanje: „Kako ste?“. Minhenski evangelističi teolog Kristijan Albreht smatra „pomalo sramnim za crkvu" kvalitet ovih iscrpnih odgovora. „Možda crkva suviše rijetko postavlja ovo pitanje“, kaže. U pandemiji je postalo jasno da ljudi od crkve očekuju „nešto što im može konkretno pomoći“. Ljudima nisu potrebne samo velike i uopštene riječi, već i djela.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu