Prvi papa iz Latinske Amerike, bio je ujedno i prvi jezuit na čelu katoličke crkve. Nikada ranije nije neki papa izabrao to programsko, obavezujuće ime – Franjo, u spomen na Svetog Franju Asiškog (1182-1226). On je bio sin trgovca, koji se odrekao bogatstva smatrajući da ga je Isus pozvao da živi u siromaštvu. Franjevački red, koji je on osnovao, zagovarao je te principe. Dakle, papa koji uzme to ime ne simbolizuje raskoš vatikanskih palata ili moć poglavara države i crkve.

Argentinac Horhe Mario Bergoljo izabran je za papu 2013, a ime Franjo bilo je i njegov program. Nijedan papa prije njega se nije toliko zalagao za beskućnike i izbjeglice ili za zaštitu stvorenog svijeta i prirode. Sada je umro poslije skoro 11 godina na dužnosti. Sa 87 godina bio je stariji od najvećeg broja svojih prethodnika.

Vatreni govor

Prije nego što je izabran, javio se za riječ na skupu na kojem uoči konklave kardinali raspravljaju o stanju u crkvi. Njegov govor ostaće upamćen kao vatreno zalaganje za „smjelu slobodu govora“ u crkvi koja prema njemu ne smije da kruži sama oko sebe. Snaga tog izlaganja mogla se osjetiti i u filmu Vima Vendersa „Papa Franjo – čovjek od riječi“, snimljenog 2018. I tu se moglo vidjeti da se papa zalaže za bliskost crkve sa marginalizovanim ljudima. Od početka je to i sam činio.

Bio je kritičar globalizacije i kapitalizma. U svojim prvim godinama njegovi politički govori bili su najsnažniji. Nastupao je kao advokat siromašnih i globalnog juga. To je činio i 2014. pred Evropskim parlamentom u Strazburu, i godinu dana kasnije u američkom Kongresu, kao i u Ujedinjenim nacijama u Njujorku.

Papa je govorio o „ostarjeloj i opterećenoj Evropi“, o „kulturi bacanja u đubre" i o „nezajažljivom konzumerizmu".

„Ekonomsko i socijalno isključivanje je potpuno odbacivanje ljudskog bratstva i krajnje težak napad na ljudska prava i čovjekovu okolinu“, rekao je on septembra 2015. pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija. „Najsiromašniji su ti koji najviše trpe te napade – i to iz trostruko teškog razloga: Njih je društvo odbacilo, a istovremeno su prisiljeni da žive od odbačenog i nepravedno moraju da trpe posledice zloupotrebe okoline. Ti fenomeni formiraju danas tako rasprostranjenu 'kulturu odbacivanja'."

Papa Franja je opomenuo svetsku zajednicu da su neophodne brze reforme i veći angažman u pomoći u razvoju i zaštiti klime. On je toj temi posvetio svoju najvažniju encikliku „Laudato Si" iz 2015. U njoj se zalaže za očuvanje svijeta i iznosi oštre političke optužbe. Ali, njih rijetko ko čuje. Papa je 2023. sastavio spis „Laudate Deum". Što je duže bio na toj dužnosti, papa je bio sve nestrpljiviji.

Putovanje siromašnima

Važnija putovanja u inostranstvo – a bilo ih je 44 – odvela su papu u Aziju, Afriku, Latinsku Ameriku, arapski svijet. Stalno je tražio blizinu siromašnih, odlazio je u sirotinjske krajeve. U Evropi je takođe odlazio u manje razvijene zemlje kao što su Albanija ili Rumunija.

Papa nije bio u Kini i Rusijiali je bio u BiH2015. godine, gdje je, kako se tada pisalo, probudio duh multietničke BiH. Rekao je i da Sarajevo i BiH imaju poseban značaj za svijet. 2024. godine je izrazio sućut stanovništvu, pogođenom poplavama.  Februara 2022. uložio je napor za uspostavljanje dijaloga sa moskovskim patrijarhom Kirilom, kojeg je upoznao na Kubi 2016. Međutim, veliki ruski napad na Ukrajinu to je sprečio.

Rimokatolička crkva i vjernici mnogo su očekivali od pape. Njegovi prethodnici su imali konzervativan, centralistički stav. Mnoga očekivanja se nisu ispunila. Ali, on je ipak omogućio debatu unutar crkve. Sinodi u Vatikan,u na kojima je rasprava trajala i po nekoliko nedelja, prije pape Franje bili su dosadni skupovi sa čitanjem pripremljenih referata. On je omogućio da se tu ponovo raspravlja i govori.

Papi Franji možda je ipak nedostajala hrabrost da sprovede konkretne promjene. Jednom je rekao da je htio da unese „nemir" u crkvu. Ali nije bio sklon teškim reformskim poduhvatima. Uprkos tome, 2023. je sproveo temeljnu reformu Rimske urije, vatikanskog upravnog aparata i vlade.

Stalno je bio suočavan sa skandalima koji su se odnosili na seksualna zlostavljanja u crkv u razniom dijelovima svijeta, ali i sa spletkama i intrigama u Vatikanu. Papa Franjo je jednom obećao „nultu toleranciju“ prema zloupotrebi i njenom prikrivanju. No. konkretnim odlukama je razočarao mnoge ljude u Njemačkoj i Evropi, jer su rijetko povlačene disciplinske mjere odnosno lične kadrovske konsekvence. Kao da mu je teško palo da sprovede mere protiv počinilaca iz svog okruženja.

Bliskost sa Jevrejima i muslimanima

Upečatljiv  je i njegov drugačiji odnos prema Jevrejima i muslimanima. Čak i kada je postao papa Franjo rado se predstavljao kao „brat biskup". Tako je sretao i predstavnike drugih monoteističkih religija.

Papa je prvo posjetio Arabijsko poluostrvo i to više puta. U Abu Dabiju je s predstavnicima islama kao i sa predstavnicima drugih crkava potpisao temeljni dokument. Marta 2021. otputovao je u Irak trudeći se da sa šiitima uspostavi dijalog o sestrinstvu svih religija. S godinama je njegov kontakt sa islamom bio sve snažniji.

Od 2021. imao je sve veće zdravstvene probleme. Morao je više puta na operacije pod punom narkozom. Zbog problema s koljenom sve češće je bio u kolicima. U posljednjih nekoliko mjeseci često je otkazivao sastanke i nastupe zbog problema sa gripom ili bronhijama.

Papa je sve češće upućivao riječi upozorenja, jer je svet bio izložen pandemiji, ratovima i podjelama. Snimak pape Franje, koji na tamnom Petrovom trgu u vrieme pandemije koronavirusa, za Uskrs 2020. kao da preklinje Boga usred velike patnje, ostaje jedna od najupečatljivijih slika njegovog pontifikata.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu