Revolucija unutar crkve? Papa iz Argentine je pojednostavio postupak crkvenog poništavanja brakova. Mnogi već govore o “katoličkom razvodu”.

No postavlja se pitanje zašto su mnogi do te mjere iznenađeni? Franjo je papa koji želi biti blizak narodnim masama. Odbacio je živjeti u raskošnoj papinskoj palači, u svom je elementu kada može biti blizu onima koji su gurnuti na rub društva: izbjeglice, zatvorenici, bolesni...

Franjo traži blizinu masa

Sve su to odlike Jorgea Maria Bergoglia, poznatijeg kao papa Franjo. Još je kao nadbiskup Buenos Airesa tražio blizinu masa. Vozio se na posao podzemnom željeznicom, umjesto luksuznom limuzinom koja mu je stajala na raspolaganju. Svake godine je tijekom Velikog tjedna prao noge zatvorenicima. Zato i zna što tišti običnog vjernika. Još je kao nadbiskup redovito slušao ispovjedi svojih „ovčica“. I to mu, za razliku od crkvenih velikodostojnika koji su čitavu karijeru proveli u centru moći Vatikanu, daje veliku prednost.

Sada taj isti papa, kojeg se, da ne bude zabune, mirno može opisati i kao pobožnog i konzervativnog, traži načina kako da još jedan aspekt svakodnevnog života vjernika spoji s vjerom i crkvom. Postupci za poništavanje brakova bi trebali biti jednostavniji i brži. Trenutno, u Njemačkoj npr., ovaj postupak, zbog brojnih instanci, lako može potrajati i do tri godine. To traje toliko dugo jer se želi ustvrditi može li neki brak i s crkvene strane biti proglašen važećim ili ne. No u budućnosti ostaje jedna iznimka. Neki bi rekli i sporedni ulaz.

„Milosrđe“. Ovaj pojam sve više stoji za aktualni pontifikat pape Franje. On je crkvenu godinu, koja počinje 8. prosinca, proglasio pod sloganom „Obljetnica milosrđa“. U srpnju 2016. putuje na Dan mladih u Krakov, jednu manifestaciju koja također stoji u znaku pojma milosrđe.

I Isus je, prema Novom zavjetu, propovijedao milosrđe. Papa Franju samo podsjeća na to da crkva ne stoji samo za stroga pravila nego i za milosrđe.

Glasine o puču u Vatikanu

Papa je osvrćući se na pojam braka po drugi put u samo nekoliko dana odaslao jasan signal. Prije toga je prekršio još jedan tabu govoreći o tomu kako se tijekom ispovjedi treba odnositi prema pobačaju. Pritom je ustvrdio da nije sve što su njegovi prethodnici rekli kad je u pitanju crkveno pravo i dogme, uklesano u kamen. No papa Franjo se niti u jednom trenutku ne odvaja od crkvenih dogmi: jedan brak sklopljen u katoličkoj crkvi jeste i ostaje neraskidiv.

Papa Franjo ujedno daje i uputstva sinodi i na temu seksualnog morala i obitelji. Za neke reformske korake poput ubrzanog postupka pri poništenju brakova, papa ne treba sinodu. Konzervativne struje tako o ovome ni ne mogu raspravljati unutar ovog gremija.

U međuvremenu se čak, doduše u potaji i ne baš utemeljeno, šuška i o puču u Vatikanu. “Je li papa uopće još katolik?”, pita se američki tjednik Newsweek. Jedno je jasno: konzervativni krugovi unutar kurije se distanciraju. No nije li upravo to na što se čeka nakon svih ovih tmurnih godina u Vatikanu? Da se pojavi jedan papa koji će unijeti novi život? No uza sve novosti treba ostati realan, novi vjetar je moguć ali ne i revolucija.