Vrhovni predstavnik Vatikana po prvi put na Arapskom poluotoku, u kolijevki islama. To putovanje ulijeva nadu u napredak u dijalogu religija, komentira Christoph Strack.
Oglas
Jedno putovanje poput provokacije. U vremenima cvjetajućeg populizma u kojima se grade zidovi i sije mržnja, u kojima se iz religijskih razloga progoni i tlači ljude. U takvim vremenima posjet pape Franje u Abu Dhabiju, prvi posjet jedne katoličke crkvene starješine Arapskom poluotoku uopće, djeluje poput jedne protuteze.
Papino putovanje je uvijek i inscenacija. Dirljivi trenuci i velike emocije. To važi i za 27. papino putovanje. I ovaj put su tu šarene slike. Ali, koja slika je više simbolična od scene u kojoj se glavni muftija, šejk i papa drže za ruke?
Papa i glavni muftija su potpisali i zajednički dokument o striktnom odbijanju nasilja i terorizma, poziv za razvitak i pravednost, jačanje ženskih i dječjih prava. Neki od aspekata bi se mogao shvatiti i kao upozorenje Emiratima, zemlji domaćinu, koji trebaju štošta nadoknaditi po pitanju ljudskih prava i religijskih sloboda, a ipak su svjetlo u jednoj tamnoj regiji.
Nitko neće moći nijekati
"Dokument o bratstvu i sestrinstvu među ljudima za svjetski mir i suživot" je poruka svijetu, poruka međunarodnoj zajednici. I iako su taj dokument potpisali samo ta dva vrhovna predstavnika - nitko to ubuduće neće moći nijekati.
Stoga je 27. papin posjet inozemstvu dosad možda i najvažniji. Putovanje povijesnog značenja, veliki iskorak. A za to se dugo pripremao, u Svetoj zemlji i u Turskoj, u Srednjoafričkoj Republici i u Azerbajdžanu, u Egiptu, Mjanmaru i u Bangladešu. Peti put se Franjo susreo s glavnim muftijom al-Azhara Ahmedom al-Tayyebom. Bit će zanimljivo hoće li taj Egipćanin spomenuti dokument kod kuće glasno pročitati. Mogao bi biti u problemima u tom slučaju.
Prije tog papinog posjeta je podsjećano na to da je prije točno 800 godina mirom opsjednuti Franjo Asiški za vrijeme petog križarskog pohoda stigao u dolinu Nila i tamo u taboru muslimanske vojske propovijedao ispred sultana al-Kamila. Luđak, taj Franjo, rekao bi danas neki realni političar. Isusovac iz Argentine je prvi crkveni starješina koji je kao svoje papinsko ime izabrao utemeljitelja franjevačkog reda: Franju.
Za vrijeme "Međureligijske konferencije", a i za vrijeme velike mise u Abu Dhabiju je papa i sam pričao o Svetom Franji i njegovim uputama o tome kako se njegova braća trebaju ophoditi sa Saracenima i ne-kršćanima. "U ono doba, kad su mnogi krenuli s teškim oklopima, Sveti Franjo je podsjetio na to da Krist kreće opremljen samo sa svojom poniznom vjerom i svojom konkretnom ljubavlju." Danas previše njih kreće ponovno na put u teškim oklopima.
Papa Franjo je u Abu Dhabiju jasno govorio. "Bratstvo svih ljudi od nas kao predstavnika religija zahtijeva obvezu odbaciti svaki oblik odobravanja riječi rat. Njegova katastrofalne posljedice su nam pred očima", kazao je papa i spomenuo u tom kontekstu Jemen, Siriju, Irak, Libiju. "Dajte da zajedno nastupamo protiv logike naoružane sile." Pritom su Ujedinjeni Arapski Emirati angažirani u ratu u Jemenu.
Nediplomatska jasnoća
Prema političkim kriterijima bi se moglo reći: Franjina jasnoća nije bila diplomatska. Prema kriterijima njegovog aktualnog posjeta se može reći: ona je bila na mjestu. Domaćini u Emiratima su prethodno istaknuli da Franjo - vrhovni religijski vođa i ujedno državni predstavnik (Vatikan) - može kazati što god hoće. On je to koristio, ali ne i iskoristio.
Neće sve biti bolje nakon tog papinog putovanja, tih govora i tog pojašnjenja. I ubuduće će biti ekstremista koji ubijaju i kršćana koji - bilo da je to u Pakistanu ili na Arapskom poluotoku - bivaju proganjani zbog svoje vjere. Ali obje strane ne mogu nijekati riječi potpisanog dokumenta u Abu Dhabiju. Za muslimansku, sunitsku stranu je to dug put. I doći će do situacija u kojima će ih se morati podsjetiti na obećanja.
Jedna od posljednjih scena papinog putovanja: prestolonasljednik šejk Mohammed bin Zayed al Nahyan se u zračnoj luci oprašta od gosta iz Rima. Stajali su tu i pričali jedan s drugim. Mirno. Nekoliko minuta. To nije djelovalo kao završna točka. Možemo se barem nadati da se neće sve završiti na ovom posjetu.
Uz svu poniznost: Pet godina pape Franje
Već pet godina se papa Franjo bavi reformom Katoličke crkve. On sam utjelovljuje kurs propovijedanja poniznosti, koju očituje sopstvenim primjerom. Zbog toga je pobrao mnoge aplauze - ali i kritike.
Foto: picture-alliance/dpa/Agentur Andina/J. C. Guzmán
"Buona sera!"
Jednostavno s "Dobra večer!" pozdravio je Horhe Mario Bergoglio publiku na Trgu sv. Petra, nakon konklava i njegovog izbora za novog papu. Tim činom je on naglasio taj prizemni ton, koji od tada slijedi kao vrhovni poglavar Katoličke crkve.
Foto: Reuters
Vijeće za reformu "K9"
Jedva da je stupio na svoj novi položaj, Franjo se već prihvatio tema o kojima se raspravljalo u pripremi za konklavu njegovog izbora. Osnovao je Vijeće devet kardinala, čiji zadatak je organizacijska i sadržajna reforma Katoličke crkve. Cilj njegovog postupka: Crkva nije sama sebi svrha, već je njen zadatak širenje Evanđelja. U to spada i približavanje Vatikana i njegove baze.
Foto: picture-alliance/AP Photo/L'Osservatore Romano
Protiv ravnodušnosti prema slabima
Smrt migranata koji pokušavaju iz Afrike doći u Evropu se „poput trnja zabada u srca“, izjavio je papa Franjo tokom svog prvog putovanja u Lampeduzu. Već tada, u ljeto 2013. godine, hiljade izbjeglica, koji su se brodovima domogli Evrope, iščekivalo je na italijanskom ostrvu legalni nastavak svog putovanja ka Evropi.
Foto: AFP/Getty Images
Simbol poniznosti
To se savršeno uklapalo u njegovu poruku o "siromašnoj crkvi": Prizori pape Franje sa 30 godina starim Renaultom 4 koga mu je darovao pastor iz Verone. On bi ga rado provozao, rekao je, ali mu je iz sigurnosnih razloga to bilo uskraćeno. No, simbol te skromnosti je ostao i ta poruka dalje živi.
Foto: Reuters
Pop zvijezda Franjo
Zbog svog sekularnog stila on brzo postaje ikona progresivnih katolika i drugih kršćana. Čak i nevjernici su aplaudirali prijemčovom papi i trlljali oči začuđeni kontrastom naspram konzervativnih, akademski orjentisanih obraćanja njegovog prethodnika Benedikta. Poslije samo deset mjeseci, on je postao prvi crkveni velikodostojnik koji je dospio na naslovnu stranu kultnog magazina "Rolling Stone".
Foto: picture alliance/dpa/ROLLING STONE
Kontroverzni graditelj mostova
Svoju uloga Ponifexa ("graditelja mostova") Franjo je shvatio ozbiljno: U Centralnoj Africi i Kolumbiji posredovao je između strana u građanskom ratu. Posredovao je i u odmrzavanju odnosa između Washingtona i Havane. A u vezi sa Meksikom, on je upozorio američkog predsjednika Donalda Trumpa da umjesto zidova treba graditi mostove.
Foto: picture-alliance/dpa/Agentur Andina/J. C. Guzmán
Vjernici cijelog svijeta... i svih religija
Franjo želi izgraditi mostove među konfesijama i religijama: On se u Jeruzalemu pomolio na Zidu plača i sastao se sa jeruzalemskim velikim muftijom Muhamedom Husseinom. U Kairu je posjetio koptskog patrijarha Tavadrosa II, kao i velikog imama Ahmada Al-Tayyiba. U Mjanmaru je razgovarao sa budističkim monasima a u Havani se sastao sa patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom (na slici).
Foto: Getty Images/AFP/A. Roque
Spontan i blizak ljudima
Na svom putovanju u Čile i Peru u januaru 2018. godine, Franjo je spontano vjenčao jedan par u avionu. Stjuardesa i stjuard su mu tokom leta na relaciji Santiago-Iquiquea očigledno objasnili da namjeravaju sklopiti brak.
Foto: Reuters/Osservatore Romano
Skandali zlostavljanja unutar crkve
Posjeta Čileu je predstavljala ispit koji papa nije položio: Katolička crkva u Čileu je godinama bila u teškoj poziciji, a posebno nakon objavljivanja slučajeva zlostavljanja. Biskup Huan Barros (na slici d.) bio je svjestan onoga što se događa, ali je šutio. Franjo je te optužbe, sve dok se ne utvrde, opisao kao klevetu. Kasnije se izvinio zbog tih riječi, ali je Barros ostao na svojoj poziciji.
Foto: Getty Images/C. Reyes
Kritika iz Vatikana
Franjin reformski kurs je posebno za klerike radikalan: On ne pokazuje milost u crkvi, kritikuje ovaj poster. Također, kako se kaže, on ne podnosi bilo kakvu protivrječnost u Vatikanu. Čak i za mnoge vjernike je njegov kurs previše okrenut svijetu, njegova poniznost je plakativna, a njegova izlaganja isuviše medijalna. Duhovnost kao suština religije, kako neki strahuju, mogla bi se izgubiti.