„Morate li da platite veći račun za grijanje?“, pita televizijska novinarka jednu građanku, pred ulazom u kuću. Ona iz džepa vadi papir i kaže: „Do sada smo plaćali 40 maraka mjesečno, a ubuduće ćemo morati da plaćamo 80 maraka. To je duplo više.“ Samo valuta otkriva da je riječ o televizijskom prilogu iz arhive njemačkog javnog servisa ARD. „Energetska kriza pogađa sve zemlje zapadnog svijeta“ - to bi mogla da bude i izjava njemačkog kancelara Olafa Šolca. Ali to su riječi bivšeg kancelara Vilija Branta (Willy Brand), takođe socijaldemokrate, kojima je u novembru 1973. godine promovisao „nedjelju bez automobila".

Više paralela

Paralele između sedamdesetih godina i situacije koju imamo danas, prema riječima profesora ekonomije Petera Tilmana sa Univerziteta Gisen, su očigledne: „Tada se učetvorostručila cijena nafte, sada se, prije svega, drastično povećala cijena gasa.“ Kao i tada, cio svijet je u šoku zbog poskupljenja: sljedeća paralela.

Naftnu krizu i tadašnji rast cijena pamti Eberhard Flamer, koji je tada imao dvadeset godina i počeo da radi u banci. U roku od nedjelju dana cijena na benzinskim pumpama se udvostručila, na više od jedne marke. Cijena lož-ulja je, prisjeća se, skočila sa 10 na 60 feninga. Oni, koji su u rezervoaru imali samo malo ulja, isključili su grijanje.

Reakcija društva bila je energična: „Naftni tajkuni na Bliskom istoku postali su neprijatelji. Neka pojedu i popiju svoju naftu, mi je više nećemo uzimati“, opisuje Flamer tadašnje raspoloženje. Da li će njemačko društvo sada reagovati na sličan način, pokazaće naredne nedjelje i mjeseci.

Lekcija za Centralne banke

U ono vrijeme, rastuće cijene energije rekordno su povećale stopu inflacije. U decembru 1973. godine poskupljenje je iznosilo 7,9 odsto – identično kao prošlog mjeseca u Njemačkoj. I tada, kao i danas, postojao je konsenzus među ekonomistima: kada cijene naglo rastu, glavni zadatak Centralne banke je da snizi stopu inflacije kroz višu kamatnu stopu. Mišljenja su se razlikovala samo po pitanju pravog vremenskog trenutka i visine kamatne stope.

Stručnjak Tilman smatra da je iskustvo iz istorije sada veoma važno. U SAD i Evropi se tada pokazalo da previše neodlučna akcija može da dovede do još većih problema. „Barem je Centralna banka SAD naučila svoju lekciju“, kaže Tilman. On zahtijeva odlučnu akciju Evropske centralne banke (ECB). ECB je prošle nedjelje donijela odluku o najvećem povećanju kamatne stope u svojoj istoriji, podigavši ključnu kamatnu stopu za 0,75 odsto, na 1,25 odsto.

Ponovo masovna nezaposlenost?

Rastuće kamatne stope su, međutim, otrov za ekonomski razvoj i mogu da povećaju stopu nezaposlenosti. Upravo to se dogodilo prije oko 50 godina, kada se broj nezaposlenih za kratko vrijeme povećao sa 273.000 (1973) na 1,1 milion (1975).

Upravo tu postoji najveća razlika: umjesto smanjenja broja zaposlenih, sada su veliki problemi demografske promjene i nedostatak kvalifikovanih radnika. Najbolji primjer za to je bivši mladi bankar Eberhard Flamer koji već decenijama rukovodi kompanijom koja je dobavljač za automobilsku industriju, sa 1.300 zaposlenih širom svijeta. Kaže da je posljednjih godina u toj kompaniji uložio mnogo truda za obuku i dalje školovanje. „Ne bismo sebi učinili uslugu, ako bi unijeli neizvjesnost", kaže šef kompanije Flamer.

Povratak masovne nezaposlenosti se izgleda isključuje – što je umirujuće u ovim vremenima. Ali, da li je inflacija tu da ostane? „Krizu koja je tek počela ne smijemo potcijeniti.“ Procjenu Vilija Branta danas bi vjerovatno doslovno mogao da ponovi kancelar Olaf Šolc.

Tagesschau.de/br

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu