Političke stranke su se u kratkoj, ali intenzivnoj predizbornoj kampanji borile za svaki glas. 2.277 kandidata na 165 lista i 17 manjinskih kandidata žele osvojiti jedno od ukupno 151 zastupničkog mjesta u Hrvatskom saboru. Od toga se 140 zastupnika bira u 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj, tri u posebnoj izbornoj jedinici za dijasporu, a za osam zastupnika nacionalnih manjina se glasa u 12. izbornoj jedinici koja obuhvaća cijelu Hrvatsku.

Milanovićeva politička bomba

14. ožujka je, nakon nepune četiri godine rada, raspušten 10. saziv Hrvatskog sabora i time je počeo teći rok za raspisivanje parlamentarnih izbora. Mediji su odmah počeli špekulirati koje bi se nedjelje oni mogli održati, no i njih i javnost je iznenadio hrvatski predsjednik Zoran Milanović, čija je dužnost raspisivanje izbora. On je naime kao datum odredio 17. travnja, dakle jednu srijedu, koja je time postala neradni dan.

U istom mahu je također najavio da će se kandidirati za dužnost premijera ispred svoje nekadašnje stranke, Socijaldemokratske partije (SDP). I pod geslom „Rijeke pravde dolaze" najavio nemilosrdnu borbu protiv stranke na vlasti, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koju optužuje za masovnu i sustavnu korupciju. Milanović je obećao osnivanje vlade nacionalnog spasa i tzv. treću republiku.

Predsjednikova objava je dovela do trenutačnog naglog rasta popularnosti SDP-a, koji je prethodno sve više tonuo u beznačajnost. A potaknula je i burne rasprave o predsjednikovoj kandidaturi kao o slučaju bez presedana koje su potrajale sve dok Ustavni sud RH nije donio odluku da se predsjednik države ne može kandidirati na izborima ako prethodno ne podnese ostavku. Milanović je potom odustao od formalne kandidature, ali neformalno je i dalje agirao kao mogući budući premijer.

Sraz „kršitelja" i „branitelja" Ustava

Milanovićev potez unio je nervozu u redove HDZ-a, koji je do tog trenutka bio siguran u svoju izbornu pobjedu. Premijer Andrej Plenković(HDZ) se nakon toga još više počeo hvaliti dostignućima svoje vlade i uvjeravati građane da im nikada nije bilo ovako dobro kao sada. Sve oštrije je kritizirao Milanovića, nazivajući ga „kršiteljem Ustava", na što je ovaj odgovarao da je „branio Ustav" od Plenkovića.

No za intenzivni direktan sraz s Milanovićem HDZ je očito bio zadužio svog ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića. Tako se on danima s predsjednikom suočavao na društvenim mrežama i optuživao ga za navodno pogodovanje rođaku koji je, kako tvrdi Butković, na listi osoba sankcioniranih zbog poslovanja s Rusijom. No s vremenom se to pretvorilo u prazno prepucavanje za uveseljavanje naroda.

A onda je samo nekoliko dana uoči izbora tjednik Nacional objavio snimke koje mu je navodno doturio netko iz HDZ-a. Na njima se čuje kako Plenković na zatvorenom stranačkom sastanku kritizira i vrijeđa, među ostalima, i svoje moguće buduće koalicijske partnere iz Domovinskog pokreta (DP) i Mosta. Premijer je pokušao relativizirati te izjave, a HDZ je curenje snimke nazvao „diverzijom". Ostaje da se vidi kako će se i hoće li se to odraziti na izborne rezultate.

Svi kandidati su pokušavali što bolje iskoristiti neuobičajeno kratku predizbornu kampanju. Obilazili su potencijalne birače širom Hrvatske, održavali više ili manje uspješne skupove, a ponegdje se biračko tijelo pokušavalo osvojiti i bizarnim potezima kao što je „svečano otvaranje" bankomata i poslovnice Hrvatske pošte.

Što su ponudile političke stranke?

Većina hrvatskih građana muku muči s neobuzdanim cijenama i inflacijom, a stručnjaci zabrinuto upozoravaju na ozbiljan demografski problem Hrvatske. Političke stranke za te i druge probleme uglavnom nude slična rješenja: veće plaće i mirovine, mjesto u dječjem vrtiću za svako dijete, poticanje povratka hrvatskih iseljenika, obuzdavanje cijena stambenog prostora…

No malo koja stranka je objasnila na koji način bi sve to provela i financirala. Također su se svi kandidati zaklinjali i u nemilosrdnu borbu protiv korupcije, učinkovitiji rad sudova, kvalitetno zdravstvo –a nabrojimo samo neke od velikih ciljeva.

Jedna od tema televizijskih sučeljavanja stranačkih kandidata je bilo i pravo na pobačaj. Desne stranke obećavaju ukidanje tog prava, a ljevica se zalaže za njegovo jamčenje Ustavom.

Tko će s kime?

Ukupno se u Hrvatskoj bira na 6.544 biračkih mjesta te na 109 mjesta u 65 diplomatskih misija i konzularnih ureda širom svijeta, gdje izbori traju dva dana. Prva biračka mjesta su otvorena već sinoć u 23 sata (po hrvatskom vremenu) u Australiji, a posljednje biralište u inozemstvu se zatvara 18. travnja u 4 sata ujutro (po hrvatskom vremenu) u SAD-u u Los Angelesu.

Zadnja ispitivanja javnog mnijenja predviđaju relativnu pobjedu HDZ-a i partnera s oko 60 zastupničkih mjesta u 10 izbornih jedinica, bez zastupnika manjina i dijaspore. Ovisno o tome tko je proveo anketu, SDP bi mogao dobiti 41 ili 44 mandata, a na trećem mjestu su Domovinski pokret i partneri sa 14 ili 15 mjesta, a slijede Možemo s 9 do 11 i Most s potencijalnih 9 zastupničkih mjesta. Izborni prag još bi trebali prijeći i regionalni Istarski demokratski sabor (IDS) s dva mandata te s po jednim zastupnikom Koalicija Fokus-Republika i Nezavisna lista Matije Posavca.

No kao i svaka anketa, i ove su računica s nekoliko nepoznanica. Ali jedno je već sada poprilično sigurno: ni HDZ niti SDP neće moći samostalno formirati vladu. Dakle, nakon izbora će se postaviti pitanje na koje trenutačno još nema uvjerljivog odgovora: tko će s kime?

Pravi posao počinje nakon objave rezultata

HDZ bi vjerojatno najradije s desno-nacionalnim Domovinskim pokretom koji bi, prema anketama, mogao postati treća politička snaga i time poželjan koalicijski partner. A DP-u nije nesklon ni Milanović. Ali on bi za formiranje većine trebao dodatne partnere, kao što je lijevo-liberalni Možemo. No ta stranka je već najavila da ni u kojem slučaju neće sjediti u vladi zajedno s desnicom.

Važan akter mogao bi biti i desno-konzervativni Most, no i tu je još uvijek dosta toga nejasno. Naime, nakon lošeg iskustva iz koalicijskih pregovora poslije prijašnjih izbora Most kaže da više ne želi s HDZ-om. A ako pristane na „brak iz interesa" s ljevicom, toj bi se vezi mogao ispriječiti Možemo.

Naravno, postoji i mogućnost formiranja manjinske vlade, no pitanje je koliko dugo bi se ona održala. Mada ni moguće krajnje šarene koalicije ne bi jamčile da će se održati četiri godine na vlasti.

A što kažu predstavnici manjina, čiji su zastupnici često bili jezičac na vagi? Ništa konkretno. Oni čekaju konačne rezultate i preslagivanje snaga.

U svakom slučaju, ostaje uzbudljivo i nakon što se sutra (17.4.) u 19 sati zatvore birališta. A pravi posao, odnosno koalicijski pregovori, vjerojatno počinje idućeg jutra, nakon što se popije i zadnji pjenušac kojim se slavilo ili pak tješilo zbog ostvarenog izbornog rezultata.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu