DW: Gospodine Ranžel, većina izvjestilaca Evropskog parlamenta za zemlje zapadnog Balkana najavila je ”prvo čitanje” svojih izvještaja za decembar 2020. godine. Kad možemo očekivati Vaš nacrt teksta o BiH i šta možete da nam kažete o njegovom sadržaju?

Paolo Ranžel: Na izvještaju se radi. Mnogo toga je završeno, ali smatramo da bismo tek kada se okončaju izborni procesi, uključujući i izbore u Mostaru, trebalo da objavimo prvu verziju izvještaja. Smatramo da će održavanje izbora u Mostaru, poslije toliko vremena, biti važno dostignuće i da bi opšta procjena napretka u BiH u ovoj godini trebalo da se zaokruži tim procesom. Što se opšteg sadržaja izvješataja tiče, mišljenja sam da je i pored problema koji su došli sa pandemijom, BiH napravila određeni napredak. To se posebno odnosi na izborne radnje. Dakle, iako u BiH postoji ”korak naprijed korak nazad” u političkoj organizaciji, bilo je kapaciteta i mogućnosti za neki napredak uprkos ozbiljnoj krizi koju je donijela pandemija.

Godinama unazad BiH dobija vrlo kritičke izvještaje o napretku od Evropske komisije, što je bio slučaj i ove godine. Dok su druge zemlje dobijale i kritike i pohvale, u slučaju BiH najčešća ocjena je bila da ”pomaka nema”. Znajući da se izvještaji Evropskog parlamenta oslanjaju na ocjene Komisije, koliko Vam je bilo teško da sačinite ovogodišni izvještaj o BiH, a Vaš prvi, na mjestu izvjestioca?

Pandemija je ove godine stvorila mnogo problema. Teže je kada pišete nacrt izvještaja bez direktonog uvida u situaciju u zemlji i bez kontakta sa NVO i civilnim društvom u zemlji. Sa vlastima smo kontaktirali uglavnom preko interneta. Zato mislim da naše procjene nisu precizne koliko bi trebalo da budu. Jedva čekam da posjetim BiH, kada to situacija omogući, ali to svakako neće biti prije objavljivanja našeg izvještaja. U svakom slučaju, mislim da moramo da damo neku nadu narodu u BiH, koji priželjkuje početak pravog evropskog puta svoje zemlje koji će, nadam se u bliskoj budućnosti, rezultirati pozicijom punopravnog kandidata za članstvo. To moramo imati na umu prilikom procjene sitruacije u BiH, ali isto tako mislim da je bilo moguće da zemlja bude u boljoj situaciji u ovom trenutku posebno u oblasti institucionalnih pitanja. Neka institucionalna pitanja se mogu rješavati relativno brzo, to nisu reforme kao što su one u obrazovanju za šta su vam potrebne godine da vidite rezultate. Moguće je napraviti  institucionalni napredak brže nego što to BiH radi i to je jasno. Fokusirati se na stvari gdje je napredak moguć u razumnom vremenu će biti jedna od poruka ovog izvještaja.

Tokom posjete Briselu, članovi Predsjedništva BiH kažu da su dobili uvjeravanja od EU zvaničnika da je moguće da zemlja stigne do statusa kandidata tokom 2021. godine. Da li i Vi dijelite takvo mišljenje?

Ne. Ja ne kažem da to nije moguće, ali to zavisi od političke volje političara na svim nivoima vlasti u BiH. Ja sam jedan od rijetkih koji zaista vjeruje da je moguće za BiH da u razumnom vremenskom periodu dobije kandidatski status, ali to ne zavsi od EU, niti od moje volje i dobre namjere koju zaista imam u želji da pomognem zemlji u dostizanju tog statusa.

To će zavisiti od kapaciteta političkih lidera širom BiH da sprovedu reforme. Postoje reforme koje se sprovode u srednjem i dugoročnom periodu, ali postoje i one za koje je potrebno kraće vrijeme. Ako se one postignu u BiH možemo biti optimisti. Ako ih ne bude, jedina odgovornost za to će biti na ćorsokaku koji dolazi iz BiH. To je bila moja jasna poruka tokom sastanka sa članovima Predsjedništva BiH u Briselu. Rekao sam im da je moguće da ubrzaju napredak, ali i da to zavisi od njih, ne samo Predsjedništva, već od svih nivoa vlasti. Oni moraju biti spremni na ustupke i da se fokusiraju na stvari koje su zaista važne za status kandidata.

Da li možete da bude konkretniji kada insistirate na brzom ostvarivanju institucionalnih reformi u BiH? Na koja pitanja tačno mislite?

Želim da ostavim prostor za manevrisanje za slučaj različitih scenarija, pa zato ne bi trebalo da zalazim u detalje, ali biću konkretniji. Sve što se tiče nezavisnosti pravosuđa, borbe protiv korupcije i kriminala, pravosudnih i zakonskih okvira, sve to može biti pozitivno promijenjeno i relativno brzo jer tu ne treba da ”izmišljate točak” kad on već postoji. Imamo primjere drugih zemlja koje su imale probleme u pravosuđu i demokratskoj tranziciji, koje imaju već dokazane Mape puta koje se mogu lako adaptirati na situaciju u BiH. Ciljeve i instrumente promjena već su definisale i Venecijanska komisija, Savjet Evrope, EU instance. Najveći dio otvorenih pitanja koja su odavno identifikovana u BiH su institucionalna pitanja povezana sa krivičnim zakonom, borbom protiv korupcije, nezavisnim pravosuđem, Ustavnim sudom. To će biti veliki posao, ali nije ga nemoguće uraditi. Mi u EP smo spremni da pomognemo, ali to je uvijek odluka političkih lidera u BiH.

Kažete da je većina otvorenih pitanja u BiH koja se tiču i napretka zemlje na putu evrointegracija identifikovana još prije mnogo godina. Ništa se do sada nije promijenilo. Gdje vidite potencijal za promjenu? Da li kao najavu nekog pomjeranja možemo vidjeti u rezultatima nedavno održanih lokalnih izbora u zemlji?

Razumije se da neću komentarisati da li je dobro što je ova ili ona partija negdje pobijedila ili izgubila. U pitanju je volja naroda koja se poštuje, a sve drugo bi bilo uplitanje u unutrašnja pitanja i bilo bi vrlo pogrešno. Ali, nezavisno od bilo kakvog stranački opredijeljenog pristupa, smatram da je dobro da se u jednoj demokratiji vremenom pojavi alternativa. Promjena je neophodna s vremena na vrijeme. Ono što možemo da vidimo kao pozitivan razvoj situacije jeste da postoji alternativa, ali i kapacitet za poromjenu. Dokaz stabilne, možda ne prefektne, ali stabilne i zdrave demokratije, jeste da možete da skinete jednu partiju sa vlasti i stavite drugu na njeno mjesto i što se to opet može promijeniti na sljedećim izborima. Sistem koji dozvoljava promjenu je sam po sebi pozitivan signal funkcionalne demokratije. Za BiH je jasno da tu nema problema. Ali demokratija je pored slobodnih i fer izbora i vladavina prava. Demokaratija nije samo volja većine već i poštovanje ljudskih prava, nezavisnosti sudstva, medijskih sloboda. Vladavina prava je drugi stub demokratije, a tu BiH ima dosta izazova posebno ako želi da u bliskoj budućnosti postane kandidatkinja za člantvo u EU.

Vaš izvještaj dolazi u trenutku kada BiH obilježava 25. godišnjicu Dejtonskog sporazuma. Kako biste ocijenili put BiH od Dejtona ka njenoj EU budućnosti?

Dejton slavimo kao početak početka. Mi smo još uvijek na početku koji je već trebalo da bude prevaziđen, a BiH da bude u novoj fazi. Dejton je dobar da nas podsjeti da još imamo nada, snova i projekata naroda u BiH, koje moramo da ispunimo. To će biti moguće jedno uz prisustvo volje za reformama u dnevnopolitičkom životu BiH i na evropskom putu zemlje za koji smatram da je prirodan. Za one koji kažu da to nije moguće ostvariti zbog teških posljedica koje BiH nosi iz sukoba u bliskoj prošlosti, ja kažem pogledajte Španiju. I oni su imali građanski rat. Oni su bili sposobni da prevaziđu probleme iz prošlosti. Nekada moramo nešto da oprostimo, ne kažem da zaboravimo, ali da oprostimo. BiH je kao Evropa u malom po svojim različitostima. Zato je EU prirodni dom za BiH jer samo struktura kao što je EU ima, u pogledu kulture, istorije, religije, jezika, tradicije, može da razumije raznolikost BiH koja je i bogatstvo pored toga što je izvor nekih problema. Dakle, od Dejtona i početka moramo da pređemo na novu fazu sa novim ciljevima od kojih je pristupanje EU jedan od najvažnijih za BiH.

 

- pročitajte intervju sa izvjestiocem za Srbiju: Bilčik: „EU ne sme da bude deo političke igre na Balkanu već cilj Balkana“

 

Paulo Ranžel (Paulo Rangel, rođen 1968.) je portugalski je političar stranke Partido Social Democrata, autor i pravnik. Rangel je član Evropskog parlamenta od Evropskih izbora 2009. godine.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android