Nekoliko minuta je sve izgledalo tako kao da će situacija potpuno eskalirati. To je bilo prije nego je Pegida počela sa protestima u Drezdenu. Oko 16 sati su pripadnici Saveza "Herz statt Hetze" - "Srce umjesto huškanja", koji su pozvali na demonstracije protiv neprijateljstva prema strancima, u četiri kolone pokušali da se približe Pozorišnom trgu, gdje su trebali početi protesti Pegide. No taj put je policija zatvorila kako bi spriječila sudar pripadnika Pegide i njihovih protivnika.

Ali, većina pripadnika Pegide se nalazila na putu ka Pozorišnom trgu u momentu kada su protudemonstranti stigli u stari grad, tako da su se njihovi putevi ukrstili. U tom momentu su se mogli čuti zaglušujući zvuci zviždaljki, uz to povici "Stidite se!" i "Nikada više Njemačka!".

Počelo je guranje a onda su se odjednom pojavili muškarci sa crnim čarapama na glavama koji su povikali "Ovdje maršira pokret nacionalnog otpora" i počeli da pale i bacaju petarde na protivnike Pegide i protudemonstrante. U jednom momentu se činilo da će policija izgubiti kontrolu ali onda je upotrijebila biber sprej i na taj način spriječila još goru eskalaciju.

Političari kao "narodni izdajnici"

U 18.30 su pripadnici Pegide - "Patriotskih Evropljana protiv islamizacije Zapada" pozvali svoje pobornike na "Jubilarne demonstracije". Prvi su stigli dva sata ranije pred zgradu drezdenske opere (Semperoper), na čijoj fasadi se u znak protesta Pegidi nalazio ekran na kojem se moglo pročitati "Mi nismo platforma za mržnju prema strancima". Pripadnici Pegide su na to bijesno reagovali. Organizator demonstracija Pegide Lutz Bachmann je na svojoj Facebook stranici napisao da je to djelo "antidemokratskih i lijevo-zeleno-fašističkih huškača".

Sve otvorenije već osuđivani Bachmann huška okupljenu masu od desetak hiljada ljudi protiv izbjeglica ali i protiv političara. Masa mu aplaudira i skandira. "Mi ćemo pobijediti" povikao je Bachmann masi, ponavljajući svoje parole i svoj govor mržnje. Migrante je nazvao beskorisnim i nekulturnim azilantskim šljamom, koji se poput pljačkaša i silovatelja vuče po njemačkim gradovima. Njemački političari su za njega i njegove pobornike narodni izdajnici.

Nakon što je proteklog ponedjeljka napravljeno vješalo na kojem su simbolično obješena dva plakata na kojima je pisalo 'rezervisano za Angelu mamicu Merkel i za Sigmara Gabriela' (vicekancelara), ovaj put je u oči upao plakat njemačke kancelarke obučene u vojnu uniformu koja podsjeća na nacističku. Na crvenoj traci na ruci mogao se vidjeti euro.

Plakate su nosili i protudemonstranti."Poduzmi nešto protiv pobornika desničara i Pegide", bio je plakat, koji su nosili Zeleni iz Saksonije, predvođeni predsjedavajućom partije na saveznom nivou Simone Peter. Ona je zatražila u Drezdenu jasno distanciranje od huškanja protiv stranaca. "Pegidine parole i govor mržnje su plodno tlo za desničarsko nasilje, od paljevine izbjegličkih domova do pokušaja ubistva Henriette Reker", rekla je Simone Peter osvrćući se na atentat na kelnsku kandidatkinju, koja je na izborima, dan nakon napada, izabrana za gradonačelnicu. "Moramo prestati da podcjenjujemo Pegidu!"

Tako na stvari gleda i većina stanovnika Drezdena. Ogorčeni su što je Pegida ruinirala imidž ovog grada. Turizam je druga najvažnija grana prihoda a stranci se sve više pitaju da li su poželjni i prije svega sigurni u Drezdenu. I to je jedan od razloga zbog čega su se u ponedjeljak mogli mobilizirati toliki ljudi da izađu na ulicu protiv Pegide. Velikog dejstva je imala i kampanja protiv Pegide na socijalnim mrežama.

Gradonačelnici između rezignacije i otpora

To opet ne znači da u Drezdenu ne raste zabrinutost u pogledu toga kako i može li politika uopšte savladati izbjegličku krizu. Dok kancelarka nepokolebljivo istrajava na svojoj rečenici "Uspjećemo!", gradonačelnici i gradske skupštine su se predajući se podigli bijele zastave. 28.000 izbjeglica širom Njemačke još uvijek živi u šatorima bez grijanja. "Sve to ne možemo da izdržimo", je rečenica kojom je Gerd Landsberg iz Saveza njemačkih gradova i opština opisao stanje u ponedjeljak ujutro na konferenciji za štampu u Drezdenu.

Svugdje nedostaje smještaj za izbjeglice i personal. Pored toga smještaj je sve skuplji. Tako vam funkcionira tržišna privreda - po zakonu ponude i potražnje. Kontejneri za stanovanje koštaju 40 do 50 posto više nego prije pola godine.

I kirije za prazne parcele i hale su eksplodirale. Savez saksonskih gradova i opština je izračunao da je jedan izbjeglica u prosjeku godišnje tokom 2014. godine koštao 6.440 eura a da sada košta 10.552 eura. Sa saveznog nivoa isplaćuju međutim paušalu od 7.600 eura.

I azilanti koštaju. Kada se jednom izbjeglici odobri pravo na postupak za dobijanje azila, onda on dobija Hartz IV, a ako je traumatizovan i ne može raditi socijalnu pomoć. Tu pomoć moraju plaćati opštine, koje su nadležne i za smještaj izbjeglica kojima je priznato pravo na azil. "U izbjegličkoj krizi nema brzih rješenja, to će nas zaokupljati još godinama", kaže Gerd Landsberg. A upravo za integraciju tih ljudi se mora investirati kako se ne bi ponovile greške iz prošlosti.