1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

PEN: 100 godina borbe za slobodu izražavanja

Stefan Dege
5. oktobar 2021

Udruženje pisaca PEN osnovano je u Londonu prije 100 godina. Ono se od tada bori za slobodu izražavanja. To je zadaća koja postaje sve važnija.

Symbolbild Schriftsteller Gefängnis Exil
Foto: Fotolia/ArtHdesign

U velikom broju zemalja - bilo je riječ o današnjoj Bjelorusiji, Kini, Turskoj, Iranu ili Eritreji, ili u nacionalsocijalističkoj Njemačkoj ili u komunističkom istočnom bloku: kada vladari ugrožavaju slobodu izražavanja, autori bivaju progonjeni, zatvarani i nerijetko ubijeni. Međunarodno udruženje pisaca PEN se tome suprotstavlja već čitav vijek. "100 godina PEN -a", kaže Regula Venske, predsjednica njemačkog PEN centra, "prilika je da slavimo, da se osvrnemo na ono što je bilo, da razmislimo i da tugujemo".

Mnoge hrabre žene i muškarci životom su platili svoja ljudska prava, kaže Venske. Pisci širom svijeta i dalje su progonjeni i potrebna im je podrška. "Riječ je oružje koga se vladari u autoritarnim režimima širom svijeta najviše plaše", ističe Venske u intervjuu za DW. "Uvijek prvo bivaju uhapšeni pisci i novinari." U Njemačkoj, gdje je situacija povoljnija, smatra ona, književnost je „skliznula u zabavni kutak", pa je to više zabava nakon posla. "Ali riječ je ključna za pojave poput slobode, istine i ljudskog suživota općenito. To je ono što ona predstvlja."

Glas progonjenih autora

PEN predstavlja kraticu za pojmove „pjesnici, dramaturzi, esejisti i romanopisci”. Osnovan u Engleskoj 1921. godine kao literarni krug prijatelja, PEN se ubrzo proširio po cijelom svijetu, prije svega kao glas progonjenih i potlačenih autora.

Regula Venske: Mnoge hrabre žene i muškarci životom su platili svoja ljudska prava...Foto: picture-alliance/dpa/B. Thissen

Sve je pokrenula jedna hrabra žena prije tačno 100 godina: u utorak 5. oktobra 1921., engleska književnica Catherine Amy Dawson Scott je na osnivačkoj večeri u jednom londonskom restoranu okupila najmanje 40 istomišljenika. Okupljeni su se na toj večeri pojavili u odijelima i večernjim haljinama, razgovarali su pod raskošnim lusterima i držali govore. Tokom obroka koji se sastojao od šest jela, prvi predsjednik PEN-a, John Galsworthy, održao je zdravicu. Tom prilikom je rekao da pisci sebe vide kao "povjerenike ljudske prirode". Međutim, istakao je još, književna kultura se mora kloniti politike. To je jedini način da PEN osigura svoju nezavisnost.

Ideja o literarnoj mreži je uspjela. U roku od godinu dana novi PEN centri su počeli djelovati u Parizu, New Yorku, Briselu, Oslu, Barceloni i Stockholmu. Krajem tog desetljeća PEN je imao više od 40 klubova s ​​preko 3000 članova u Africi, Aziji, Evropi, Okeaniji, Južnoj i Sjevernoj Americi. Londonski klub djelovao je kao centralno uporište PEN-a. Međunarodni kongresi održavali su se na različitim lokacijama, a mjesečni bilteni su osiguravali protok informacija.

PEN se suprotstavio nacistima

Do sredine tridesetih godina prošlog stoljeća, djelovanje PEN-a je uveliko preraslo granica Evrope; tada su postojali i centri u Johannesburgu i Cape Townu, u Tel Avivu i Buenos Airesu, u Pekingu, La Pazu, Bagdadu i Bombaju, u Kairu i Tokiju. Djelovao je čak i neteritorijalni jevrejski PEN sa centrima u New Yorku, Varšavi i Vilniusu. U svom „Apelu svim vladama" 1931. godine, PEN je prvi put apelovao na vlasti da poštuju „prava autora koji su pritvarani iz vjerskih ili političkih razloga". Uslijedili su naredni apeli - koji su zvučali sve političnije.

Ernst Toller: "Glas istine nikada nije bio ugodan"Foto: picture-alliance/dpa

Najkasnije kada su nacionalsocijalisti došli na vlast u Njemačkoj, PEN je bio prisiljen zauzeti svoj stav. Razlog su bili sve žešći progoni pisaca, cenzura, spaljivanje knjiga i konačno nametanje nacionalsocijalističke ideologije njemačkom PEN-u. Na kongresu PEN -a u Dubrovniku održanom u maju 1933., jevrejski pisac Ernst Toller, koji se tada nalazio u egzilu, govorio je o posljedicama nacističke vladavine.

"Milionima Nijemaca nije bila dozvoljena sloboda izražavanja"

On je tada nabrojao imena šezdeset pisaca čije su knjige spaljene dvije sedmice ranije u Berlinu: "Milionima ljudi u Njemačkoj nije dozvoljeno da govore i pišu slobodno", rekao je Toller. "Oni na vlasti se pozivaju na velike njemačke umove. Ali kako intelektualni zahtjevi Goethea, Schillera, Kleista, Herdera, Wielanda, Lessinga mogu biti kompatibilni s progonom miliona ljudi?" Moćnicima je glas te duhovnosti tek fasada koju koriste u političke svrhe. "Nedajmo se zavarati ", rekao je Toller, "političari nas tek toleriraju i progone kada im postanemo neugodni. A glas istine nikada nije bio ugodan".

Svojom "Canby rezolucijom" (1933), PEN je osudio "progon zasnovan na rasnim predrasudama", dok je "Raymond rezolucija" (1934) zahtijevala pravo na slobodu izražavanja za sve autorke i autore u egzilu. Nakon Drugog svjetskog rata, PEN je konačno 1948. godine usvojio povelju sa jasnim ciljevima - analognu Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. "Književnost ne poznaje nacionalne granice", kaže se u tom dokumentu, "i mora ostati zajednička vrijednost za sve ljude i u vremenima unutarpolitičkih ili međunarodnih potresa". Zaštita umjetnosti i slobode izražavanja do danas su ostali najvažniji zahtjevi PEN-ove povelje.

Kongres PEN-a u Frankfurtu (20.07.1959.) Foto: picture-alliance /dpa/UPI

Najveća literarna mreža na svijetu

U međuvremenu je PEN postao najveća literarna mrežu koja djeluje u više od 100 zemalja i jedna od najvažnijih organizacija za ljudska prava. Poznate autorke i autori za koje se PEN žestoko zauzimao su, između ostalih, Federico García Lorca, Stefan Zweig, Musine Kokalari, Wole Soyinka, Salman Rushdie, Ngũgĩ wa Thiong'o, Ana Politkovskaja, Hrant Dink i Svetlana Aleksijevič.

Danas PEN ima nekoliko odbora za svoj rad. "Komitet za pisce u zatvoru" (Writers-in-Prison-Committee), na primjer, vodi kampanje za oslobađanje progonjenih autora, izdavača, urednika, ilustratora i novinara. Program stipendiranja "Pisci u egzilu" (Writers in Exile) podržava pisce koji su progonjeni u sopstvenim zemljama.

U Njemačkoj je tačno na godišnjicu, objavljena informativna publikacija o inspirativnoj istoriji PEN-a: "Za slobodu riječi. 100 godina PEN-Internationala". Ona sadrži do sada neobjavljeni materijal i bogato je opremljena fotografijama, bilješkama i rukopisima. "Sloboda riječi nije nešto za šta se borite jednom da biste je osvojili zauvijek", citat je njemačke književnice Juli Zeh naveden u publikaciji, koji dalje glasi: "To je vječna borba za temeljne vrijednosti ljudskog zajedništva. Koja bi to zadaća za nas pisce mogla biti časnija!"

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu