Do sada su se rezerve fosilnih goriva, poput nafte i gasa, smatrale garancijom bogatstva za države u Persijskom zalivu. Zato zalivske države sada počinju da se udaljavaju od fosilnih goriva. Trenutno se u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kataru grade elektrane na obnovljivu energiju, koje su među najvećima u svijetu.

- pročitajte još: Saudijci i nafta: Oproštaj od Zapada?

Katar je, na primjer, izgradio solarni sistem uoči Svjetskog prvenstva 2022. koji pokriva deset odsto energetskih potreba zemlje. U Saudijskoj Arabiji se gradi pustinjski grad, koji će se napajati isključivo obnovljivom energijom. Za Neom, kako ga zovu, kaže se da ima sopstveni solarni sistem za zeleni vodonik. A Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koji su ove godine domaćini klimatske konferencije UN-a, kako kažu, grade najveću centralnu solarnu elektranu na svijetu.

- pročitajte još: Nekad je bila „crno zlato“, danas se nafti bliži kraj

Projekti poput ovih imaju za cilj da pomognu u postizanju klimatskih ciljeva, koje smo sami postavili. Saudijska Arabija želi da do 2030. godine proizvodi 50 odsto svoje električne energije iz obnovljivih izvora energije, a UAE žele da dostignu 44 odsto "obnovljivih izvora" do 2050.

Međutim, trenutno su UAE i Saudijska Arabija među 15 najgorih emitera CO2, zajedno sa ostalim zalivskim državama - Bahreinom, Omanom, Kuvajtom i Katarom. Na vrhu liste je Katar, koji emituje 35,59 tona CO2 po osobi. Poređenja radi: u Njemačkoj se emituje 8,09 tona po osobi.

Dakle, potrebne su ozbiljne mjere za poboljšanje klimatske ravnoteže. Zato region sada pravi velike korake kako bi ostvario svoje ambiciozne ciljeve, kaže u intervjuu za DW Mohammad Al-Saidi, profesor u Centru za održivi razvoj Univerziteta u Kataru.

Obnovljivi izvori kod kuće, nafta za izvoz sa više profita

Međutim, ne prelazi se na obnovljive izvore energije samo zbog brige za životnu sredinu. Prema Al-Saidiju, jedna od glavnih motivacija za promjenu je oslobađanje rezervi fosilnih goriva za izvoz, čime se maksimizira profit.

Saudijska Arabija je 2020. bila četvrti po veličini potrošač nafte u svijetu i šesti potrošač prirodnog gasa, tako da je malo toga ostajalo za unosnu prodaju u inostranstvu.

A očekuje se da će potražnja za naftom nastaviti da raste do otprilike 2040. godine – uprkos svim posljedicama klimatske krize sa porastom temperatura i ekstremnim vremenskim pojavama, čija se učestalost ali i intenzitet povećavaju. No, kada potražnja konačno splasne, svaka kap nafte, koja ostane u zemlji, postaje propuštena prilika za profit za zemlje proizvođače.

Još jedan važan razlog za prelazak na obnovljive izvore energije je privlačenje međunarodnih investicija u zemlju i održavanje dobrog imidža u međunarodnoj zajednici, objašnjava Al-Saidi: „Zato što imidž znači novac“.

Prelazak na ekonomiju, zasnovanu na obnovljivoj energiji, zapravo bi značajno povećao atraktivnost zalivskih država za strana ulaganja, potvrđuje Džon Trubi. Gostujući profesor prava istražuje veze između održivosti i tehnologije na britanskom univerzitetu Njukaslu.

Klimatska kriza snažno pogađa region Persijskog zaliva

Nastavak izvoza nafte napuniće kase zalivskih država, ali bi takođe mogao da ugrozi njihovo postojanje. Kako većina zemalja regiona, međutim, nastavlja da sagorijeva fosilna goriva, globalne temperature će nastaviti da rastu. A region Zaliva će biti nesrazmjerno pogođen.

Globalno povećanje od 1,5 stepeni Celzijusa do 2050. vjerovatno bi značilo povećanje od četiri stepena za zalivske države. Toplotni talasi od preko 50 stepeni Celzijusa već su pogodili region, a prosiječne temperature su znatno iznad onih u ostatku svijeta.

Neki scenariji klimatskih promjena predviđaju da će prosiječne maksimalne ljetnje temperature u većem dijelu Persijskog zaliva vjerovatno premašiti nivoe na kojima je ljudski opstanak moguć. Globalno zagrijavanje će takođe pogoršati pustinjske oluje u regionu, a nizije bi mogle biti pogođene porastom nivoa mora.

„Paradoksalna situacija: s jedne strane zavisite od prihoda od nafte, ali u isto vrijeme vaše zemlje su u velikom riziku od klimatskih promjena“, rezimira Trubi.

Zalivske države se oslanjaju na odvajanje i skladištenje CO2

U nastojanju da nastavi izvoz fosilnih goriva uz ograničavanje rizika od klimatskih promjena, region se okreće odvajanju i skladištenju ugljen-dioksida (CO2), poznatom kao CCS.

Ovim procesom, emisije CO2 se hvataju i premještaju pod zemlju ili se koriste za druge proizvode. Na to se dugo gledalo kao na sveti gral proizvođača nafte jer bi teoretski moglo dozvoliti sagorijevanje fosilnih goriva bez uticaja na povećanje klimatskih promjena.

Ali čak ni decenije istraživanja još nisu dale nikakva rješenja koja bi se mogla brzo i u dovoljnoj mjeri iskoristiti. A klimatski aktivisti vide CCS kao opasno odvraćanje pažnje od stvarnih mjera za sprečavanje klimatskih promjena.

Evropska unija i druge zemlje su se do sada izjasnile protiv ovakvog pristupa. Oni veruju da bi fokus klimatskih akcija trebalo da bude na postepenom ukidanju fosilnih goriva, a ne na tehnologijama za smanjenje emisija CO2.

No, kada se radi o regionu Persijskog zaliva sve kimatske aktivnosti trenutno su zasnovane na modelu daljeg iskorišćavanja rezervi fosilnih goriva za finansiranje tranzicije ka budućnosti bez ugljenika. Za ekologe i aktiviste za ljudska prava ovo je čista ironija. Agnes Kalamar, generalna sekretarka Amnesti internešenela, zato je pozvala zemlje poput Saudijske Arabije da ostave svoje rezerve nafte u zemlji.

„Vrijeme je da Saudijska Arabija djeluje u interesu čovječanstva i započne postepeno ukidanje industrije fosilnih goriva, što je od suštinskog značaja da bi se izbjegla dalja klimatska šteta", kritikovala je Kalamar početkom godine.

Urednik: Tamsin Volker

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu

https://www.dw.com/a-67231445