1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Plačem 20 godina, svaki dan i svaku noć“

16. maj 2012

Ove srijede (16.5.) je počelo suđenje Ratku Mladiću, optuženom za genocid i druge ratne zločine za vrijeme rata u BiH. Iza toga rata su ostale brojne izbjeglice, brojne majke koje su izgubile muževe i sinove.

Ajša Hukić pokazuje fotografije svojih sinova
Foto: DW

Mirna oblast s bijelo okrečenim kućama, malim baštama i vešom prostrtim ispod prozora: naselje Drafnići na sjeveroistoku Bosne djeluje idilično. Ipak, taj utisak vara. Tamo mahom žive stare žene koje u to mjesto nisu došle svojom voljom. Riječ je o izbjeglicama čiji su sinovi i muževi ubijeni u ratu.

Izbjegličko naselje DrafnićiFoto: DW

Spasio je Srbin, a kad se vratila sinovi joj poginuli

Ajša Hukić ima 73 godine i uvijek je u pokretu. Navikla je da sve sama radi jer je njen muž rano umro. Početkom rata u BiH Ajša Hukić odvedena je sa kućnog praga, iz sela Sase kod Srebrenice, u logor. Mjesec dana bila je u Bratuncu, poslije u Šekovićima. „U Bratuncu su me tukli. Jedna žena me udarala i onesvijestila me. Mjesec dana nam nisu davali vodu, ni da pijemo ni da se umijemo“, priča ona.

Nepoznati čovjek spasio je Ajšu i njenu komšinicu. „Šta je ovo? Ovako se ne ponaša ni sa govedima u štali. Sramota je tako maltretirati žene!“ - prepričava Ajša reakciju nepoznatog Srbina koji ih je spasio.

Kada se poslije vratila kući, nije našla nikoga. Svih pet sinova su u roku od dva mjeseca poginuli u borbama oko Srebrenice. „Prvo je poginuo Sadidin, pa Nijaz, pa Hajro, pa Sabit, i onda Sado, najmlađi“, nabraja ova majka na pet prstiju desne ruke imena svojih sinova i maramom počinje brisati suze.

Najljepše godine života otišle u nepovrat

Ajši su ostali još jedino četverogodišnji unuk Fuad i njegova majka, Ajšina kćerka Hajra Golić. Ona je razvedena, muž je otišao u nepoznatom pravcu. Hajra potvrđuje majčinu priču i dodaje kako su sve izgubili te kako su u nepovrat otišle najljepše godine njenog života.

Hajra Golić s njenom majkom Ajšom HukićFoto: DW

„Izgubila sam komšije, školske drugove, svoju braću“, govori Ajšina kćerka dok pokazuje uvećane uramljene fotografije. „Ovo mi je najmlađi brat Sado, ovo je njegova fotografija iz prvog razreda osnovne škole u Sasama, u Srebrenici. Druga slika je Hajrina, iz vojničkih dana, služio je u Sloveniji u Škofija Loci. A ovo je Sabit, studirao je u Sarajevu a radio u Olovu, u firmi Stupčanica. Ovo smo uspjele iznijeti iz Srebrenice, sve drugo nam je ostalo“, govori Hajra plačnim glasom.

Mama, vidi Alija! Šuti sine, zaklaće nas!

Nakon 11. jula 1995. i pada Srebrenice sa hiljadama žena i djece žene su autobusima evakuirane u smjeru Tuzle. Ajša, Hajra i Hajrin tada još mali sin Fuad u prepunom autobusu. Fuad je danas student student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i još se dobro sjeća autobusa koji ih je odvezao na sigurno. „Bili smo u autobusu. U jednom trenutku ulazi nepoznati čovjek, i ja sam povikao, ne znam zašto: 'Mama, vidi Alija Izetbegović!' Mama me stegnula i kazala: 'Šuti sine, zaklaće nas'. Ja sam zašutio. Bila je to jaka trauma. Tri godine više nisam progovorio“, priča Fuad.

Srebrenica: još uvijek otvorena rana

04:27

This browser does not support the video element.

Ni Fuadova majka Hajra ne može da zaboravi prošlost: "Nikada neću zaboraviti moju braću, nikada neću zaboraviti šta se dogodilo. Uzeli su mi moje djetinjstvo.“ Ona ne može da oprosti generalu Ratku Mladiću i kaže da "Haški tribunal ne treba da mu dozvoli da ima advokata, on treba da dobije najvišu kaznu. I to treba da bude javno, da svi znaju, da se to završi.“

Fotografijama osvježavaju uspomene

Posljednjih 15 godina ova porodica živi u izbjegličkom naselju Drafnići, nadomak Gračanice. U pet kuća smješteno je jedanaest porodica iz istočne Bosne, uglavnom iz Srebrenice i Bratunca. Hajra radi u lokalnoj pekari, a njena majka Ajša i više od 15 godina od završetka rata ne prestaje da plače. Kao i u logoru, ona i ovdje ne može da se umije. Naselje nema tekuću vodu, tako da im s vremena na vrijeme dovezu cisterne i napune veliku plastičnu burad.

Naselje nema tekuće vode, ona se u cisternama dovoziFoto: DW

Naselje se nalazi u brdskom dijelu i ovaj problem je teško rješiv. Dok pripremaju kafu, listaju zajedno album. Fotografije su, kažu, jedini opipljiv način kojim se svakodnevno osvježavaju uspomene. Ajša i Hajra se neće vratiti u Srebrenicu. Hajrin sin i Ajšin unuk Fuad Golić opet kaže kako s majkom često razgovara o tome i kako je njegova želja da, kada završi Fakultet islamskih nauka, bude imam u Srebrenici, jer to je njegov grad i samo tamo sebe vidi, ističe ovaj mladić.

Autori: Mirsad Čamžić i Zoran Arbutina

Odgovorna urednica: Marina Martinović