Mišljenja o Mirovnom planu, koji je predstavljen u Washingtonu, se razlikuju ne samo na međunarodnom planu i u regionu, već i u samom Izraelu. Iako se ipak upravo Izrael smatra najvećim dobitnikom ovog plana. Premijer Benjamin Netanjahu se čini iznenađenim djelomice žestokim kritikama: nastup sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i zajedničko idealiziranje američkog Mirovnog plana za Bliski istok trebalo bi, kako navode kritičari, pokrenuti završnicu za naredne parlamentarne izbore u Izraelu - treće u roku od godinu dana – i osigurati da ovaj put pođe za rukom sve ono što nije uspjelo u aprilu i septembru prošle godine, a to je da Netanjahu bude potvrđen kao premijer. 

No Netanjahu se vjerojatno nadao da će sada, dakle još prije izbora, moći završiti stvar. Drugim riječima: nadao se da će trenutnu realnost u palestinskim područjima zapadno od Jordana uz američku podršku pretvoriti u završeno činjenično stanje. Prije svega što se tiče tamošnjih jevrejskih naselja: Već nekoliko dana kasnije Netanjahu je u vladi želio poduzeti prve korake ka „proširenju izraleskog suvereniteta" na područja na kojima su ova naselja. Jednostavno rečeno: pripremiti aneksiju od strane Izraela. 

Netanjahu je morao odustati

Washington je morao odvratiti Netanjahua od toga: Takvi koraci ne smiju biti naglo doneseni, k tomu su potrebni pregovori i dogovori pogođenih strana, saopćio je Washington. Manje se mislilio na doseljenike, a mnogo više na Palestince i Jordance. Netanjahu je dakle morao popustiti. Pri tome je on takvim jednostranim potezom očekivao jačanje svog Likud-bloka na izborima. Jer ništa se nije činilo prikladnijim od prezentacije „Dogovora stoljeća" kako se brzopleto mjesecima označava mirovni ugovor kojeg je formulirao Trumpov zet Jared Kushner. 

Pri čemu je riječ „mir" od strane Likuda vjerojatno svjesno prešućena. Jer kako bi upravo političar poput Netanjahua sa takvim pojmom mogao dobiti poene kod izraelskih birača? Nije li ipak on bio taj koji je prije nekoliko godina sistematski torpedirao prvi sporazum između Izraela i Palestinaca koji se mogao uzeti ozbiljno, tako da je od Sporazuma iz Osla jedva išta preostalo.

Ovo je u desničarskom taboru Izraela revno potisnuto. Važno se činilo samo sljedeće: Podrška SAD-a bi trebala biti osigurana u tačkama koje međunarodno slove za glavne prepreke za mirovni sporazuma sa Palestincima. Na prvom mjestu je politika naseljavanja u okupiranim područjima tokom šestodnevnog rata 1967. godine. Donald Trump je već učinio neke preliminarne ustupke u tom smjeru priznavanjem aneksije sirijske Golanske visoravni i promjenom statusa Jeruzalema.

I sada je trebao doći naredni korak. Za brojne Izraelce se to činilo konsekventnim. Između ostalog jer su oni od malena – u vrtiću, u školi i u vojsci – odgojeni u smislu da 1967-e godine okupirana područja posmatraju kao „izraelsku zemlju", biblijsku zemlju Izrael.

Sve zavisi od izbora 

Međutim ne misle svi u Izraelu tako: Jedan od najpoznatijih neistomišljenika je Ehud Olmert, Netanjahuov prethodnik na mjestu premijera od 2006. do 2009. godine, koji je 2008. godine i sam bio autor jednog mirovnog plana kojeg je ispregovarao sa palestinskim predsjednikom Abasom. Njegova reakcija na aktualni Mirovni plan Bijele kuće ne može biti jasnija. On, kako je rekao, strahuje da se Izrael tim planom kreće u pravcu aparthejd države. Jer, kako je dalje rekao, nezamislivo je da ovdje jednog dana nastupi mir između dvije države, sve dok jedna vlada nad drugom.    

I kada je riječ o ulozi Jordana postoje glasovi koji upozoravaju da bi se trebalo pažljivo postupati. Izraelska vojska strahuje da bi pretjerano razborito ponašanje Izraela moglo pokvariti Jordan i možda čak prisiliti da okonča mir s Izraelom.

U ispitivanjima javnog mnijenja raspoloženje prema Trumpovom planu je izbalansirao. Da li i kako će se ovo promijeniti do dana izbora, 02. marta, ne može niko reći. Ukoliko izbori ponovo ne budu dali jasne rezultate ovaj Mirovni plan će se vjerojatno moći zaboraviti. Isto važi i ukoliko pobjednik izbora bude pokušao pod svaku cijenu provesti Trumpov plan. Baš kao što je to Netanjahu početkom sedmice još namjeravao.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android