Čovjeku dođe da više nikada u životu ne dotakne plastiku, a kamoli da pije iz plastične flaše! Međutim, na ovoj planeti, skoro da ne postoji materijal kojeg je toliko teško izbjeći kao plastiku.

„Plastika je praktična, laka i potpuno bezopasna“ – to je decenijama bio reklamni slogan industrijskog lobija. Posljedice uspjeha te reklame u filmu se lijepo vide – slike govore same za sebe: brda igračaka, kućnih aparata, odjeće, kompjutera i televizora koje su porodice u Americi, Evropi i Aziji iznijele ispred vrata svojih kuća demonstrirajući šta je sve u njihovom domu napravljeno od plastike.

Šokantne spoznaje

Plastike ima i u najbjednijoj kolibi, a da ne govorimo o domaćinstvu u SAD ili Austriji koja su je prepuna. Upravo zbog toga su naučnici upozoravali na omekšivače i druge opasne materije u plastici - doduše, do sada samo sporadično. Međutim, niko nije mogao ni da sanja da se mi zapravo lagano trujemo. To je šokiralo i režisera filma „Planeta plastike“:

„Kada sam, na početku, pisao prvi koncept za film, na stolu mi je stajala plastična flaša koju sam bezbrižno, uvijek iznova punio vodom iz česme. Ta flaša je nestala sa mog stola. Te PET flaše… na primjer – mogu da se koriste samo jednom. Niko to ne zna, na njima ni ne piše da su za jednokratnu upotrebu. Nisam ja kao Majkl Mur koji radi po principu – imam tezu i sad ću da je dokažem. Ja sam krenuo da se raspitujem kao potrošač. Ovaj film prikazuje to moje putovanje, taj istraživački trip na kojem sam bio posljednjih 10 godina.“

Naravno da Verner Bote podsjeća na Majkla Mura, kada „velikim ribama“ u industriji prijeti debelim koferom punim naučnih studija o štetnim materijama, kada hoće da ih suoči sa onim što bi industrija najradije ignorisala.

Opasnost iz flaše

Ta „divna“ plastika…koju je režiser obožavao još kao dijete, sadrži supstance koje oštećuju naše gene, izazivaju rak i koje polako uništavaju našu okolinu. Jer čak ni navodno ekološki uklonjena plastika ne prestaje da pričinjava štetu.

U filmu vidimo brod u sred Pacifika, dvije plastične stolice na kojima sjede režiser i Čarls Mur koji mu objašnjava kako sićušni odvratni djelići plastike, zapravo naše smeće, neprimjetno zagađuje mora i okeane…

„Ovo je gospodin Mur ulovio u moru… ribe jedu plastiku čiji djelići plutaju po površini držeći je za plankton…jedu dok se ne najedu - do smrti…crkavaju jer im je stomak prepun plastike.“

Bijes potrošača

Mrtve ribe ili ribe čiji su geni mutirali nisu najveći problem. Radi se o našem sopstvenom zdravlju - i to pri svakom kontaktu sa plastikom. Nema bezopasne plastike – jer industrija ne deklariše precizno od čega se plastika sastoji. To znači da bilo koja štetna materija koja se nalazi plastici može da dopre u naše telo – tako što mirišemo, dodirujemo, jedemo ili pijemo nešto što je zapakovano u plastici ili od plastike.

Režiser Bote je svojim filmom „Planeta plastike“ - htio da nas dobro prodrma – baš kada je riječ o tome. I može se reći da mu je to djelimično pošlo za rukom. U Austriji, gdje je ovaj dokumentarni film prije pola godine počeo da se prikazuje po kinima, reakcije su sljedeće: sve partije, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, postavljale su odgovarajuća pitanja u parlamentu. Potrošači su besni.

„Ova problematika pogađa sve oblasti života jer plastike ima svuda - a nema plastike za koju se zna od čega je. Tu je početak tragedije. Industrija ni sama ne zna, jer su putevi proizvodnje dugi. Tu pomaže samo jedno – testovi. Jer isti proizvod, iste firme može da sadrži nešto sasvim drugo.“

Ova filmska produkcija je upravo to učinila – testirala je proizvode od plastike. I to mada su ti testovi skupi, a budžet za film mali. Tako su na uvjerljiv način dokazana istraživanja sprovedena na drugačiji način.

Bisfenol A - koji dovodi do neplodnosti i izaziva rak – pronađen je i u cuclama za bebe. To je samo jedan od razloga da mi, potrošači, prestanemo da sjedimo skrštenih ruku.

Autor: R.Hajlmajer/D.Roščić

Odg. urednica: Belma Fazlagić