Dan drugi nakon katastrofe je bilanca zastrašujuća: 81 žrtva, preko 200 ozlijeđenih, među njima su i mališani. Ljetovalište Mati istočno od Atene više nije pogodno za život. Spasilačke službe su prilično sigurne da je mrtvih još više: „Veoma je vjerojatno da ćemo naći još tijela u kućama do kojih još uopće nismo dospjeli", kaže jedan vatrogasac. Internet je pun slika spaljenih sela i krajolika i očajnih ljudi koji s nevjericom lutaju preko pepela. Neki od njih još traže svoju rodbinu. Mnogi su izgubili baš sve što su imali.

Ovog petka završava trodnevna državna žalost koju je naložio premijer Cipras. Svima će se pomoći, obećava na televiziji – i neće biti pitanja na koje se neće dati odgovor. To je bila poruka onima koji su još u ponedjeljak postavili pitanje krivice. To čekanje dok žalost prođe, da bi se napokon počelo s traženjem odgovora, mnogi u Grčkoj doživljavaju kao nekakvu državnu cenzuru. „Zašto već sad ne bi počeli raspravljati o odgovornosti?" pita jedan grčki novinar na društvenoj mreži.

Solidarnost u čitavoj Grčkoj

Većini ljudi je još uvijek prvo na pameti da se pomogne žrtvama. Još dok je gorjelo su samoposluge i lanci kavana besplatno dijelili vodu i hranu za nesretnike. Stotine ljudi u čitavoj Grčkoj šalju hranu, odjeću, lijekove. U socijalnim medijima se dogovaraju novčani pokloni i donacije krvi. U spontano organiziranim centrima za pomoć se savijaju stolovi od toliko pomoći. Grčka je šokirana, ali nije se ukočila od tog užasa.

To je jedna od najvećih snaga Grčke: da je u trenucima najveće nevolje samo po sebi razumljivo da se drugima pomogne. „Ne možete ljude ostaviti same u njihovoj nesreći", kaže jedna 48-godišnja žena u Solunu koja nosi dvije vrećice pune namirnica na mjesto gdje je u novinama pročitala da se sakuplja pomoć. Ta humanost podsjeća i na prve dane izbjegličke krize 2015. kad su isto tako pomagali tim nesretnicima. Jer Grci već iz vlastitog iskustva znaju da ne treba računati na državu, pogotovo onda kad se pomoć treba dati brzo i bez velike birokracije. Vlastita inicijativa tu nije tek ljubav prema bližnjem, nego mehanizam pukog preživljavanja.

„Kazna Božja"

Od petka će i službeno početi istraga o uzroku požara. Jedno je potpuno jasno: kod takve suše, šikare suhe kao barut i temperature koje su sezale do 40°, tu ne treba mnogo da plane. Onda je još vjetar koji se podigao nosio vatru takvom brzinom da je službama bilo gotovo nemoguće spriječiti katastrofu. Mnogi u Grčkoj govore da je vatra podmetnuta, a ni to ne bi bilo ništa novo: i tamo, baš kao u mnogim primorskim zemljama Mediterana, postoji raširena praksa potpaliti vlastito poljoprivredno zemljište kako bi ga se pretvorilo u mnogo vrednije, građevinsko. Ali čak ni to ne mora biti razlog: dovoljan je nehajno bačen opušak ili bačena staklena boca kroz koju je sunce stvorilo plamen. No trenutno su sve to tek nagađanja.

Jedino je biskup Grčke pravoslavne crkve Amvosios iz Kalavrite na jugu Grčke već u ponedjeljak točno znao tko je kriv za katastrofu. Na društvenoj mreži je objavio svoj stav kako je ova vatra kazna Božja što Grčka ima takvog bezbožnika za premijera kao što je Aleksis Cipras. Što god da je taj biskup očekivao, reakcije su bile suprotne: inače je Crkva i za Grke svetinja, ali na biskupa se obrušilo drvlje i kamenje. I sama Grčka pravoslavna crkva je objavila kako se distancira od takvih nepromišljenih izjava. Jedan mladi svećenik je javno poručio biskupu: „Neka konačno začepi gubicu!"

Očekuje se i politički požar

S izuzetkom izjave ovog biskupa, još uvijek su svi zaokupljeni time da učine sve što se može u ovoj krizi. Čak i oporbeni vođa Kiriakos Mitsotakis je razmjerno suzdržan, makar inače ne propušta bilo koju priliku napasti Ciprasa. Ali sad i on tek marljivo obilazi žalobne svečanosti, razgovara sa žrtvama i pomoćnicima. Jer i on se trudi osvojiti naklonost građana nakon mnogo izgubljenih političkih borbi. Slijedeće godine Grčka opet bira parlament, ali se oporba nada da bi izbori mogli biti i ranije.

Jer i ovaj požar i jedan zakon bi im mogao pomoći da plane i politički požar. Nikos Sahinidis, zapovjednik Društva grčkih dobrovoljnih vatrogasaca i pošumljavanja je i u stranim medijima poput njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung teško optužio grčku vladu za propuste. Dobrovoljna vatrogasna društva su svugdje prva koja se bore protiv šumskog požara, ali jedan zakon iz 2014. čak zabranjuje lokalnim DVD-ovima da djeluju na svoju ruku. Borba protiv požara je zadaća profesionalnih vatrogasaca, ali zbog krize kod njih vlada kroničan nedostatak ljudi i opreme. Sahinidis tvrdi da je i ovaj požar mogao biti mnogo manji da su mu se odmah suprotstavili dobro obučeni i opremljeni dobrovoljni vatrogasci.

Makar je taj zakon donesen još u doba Ciprasovog prethodnika – i stranačkog kolege Mitsotakisa Antonisa Samarasa, taj zakon bi se u Grčkoj sad mogao lako pretvoriti u pravi politički skandal. S druge strane, grčki premijer nema baš previše toga čime bi se mogao pohvaliti: doduše ovoga kolovoza Grčka prestaje biti na financijskom skrbništvu Europske unije, ali mnogi Grci jedva da osjećaju nekakav gospodarski polet s kojim se hvali Cipras.

I sporazum sa Skopjem oko naziva Makedonija za mnoge Grke nije nešto sa čime bi se složili. Raspoloženje je napeto, a emocije su na izborima uvijek važnije od činjenica. U danima koji dolaze će se još vidjeti kako će službena Atena reagirati na ovu katastrofu. No u Grčkoj predizborna bitka nikad ne prestaje, a ova vatrena stihija će svakako imati i politički epilog.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android