Svaka posjeta zvaničnika Srbije, Hrvatske ili Turske Bosni i Hercegovini završi sada već dobro poznatom rečenicom da će se poštovati suverenitet i teritorijalni integritet BiH, bez obzira na sve. To obećanje traje uglavnom do prelaska granice jer je miješanje u unutrašnja pitanja BiH postalo pravilo a ne izuzetak.

Traži se pomoć  za najmanji problem

Da li druge zemlje, prvenstveno se tu misli na Srbiju, Hrvatsku i Tursku misle da posjeduju neku vrstu suvereniteta nad BiH, kako smatraju neki analitičari ili im je dovoljna činjenica da u BiH postoji međunarodna zajednica koju vide kao tutora nekoga ko još nije spreman da se sam o sebi brine.

„Najveći problem ove zemlje je suverenitet. Na najmanji problem pomoć se traži u Beogradu Zagrebu ili Ankari i to urušava kredibilitet BiH. Najveću odgovornost upravo snose oni koji se najviše pozivaju na BiH kao suverenu državu. Dok je takvo stanje mi nećemo imati povjerenjue u BiH. Posebno je poguban način ponašanja tih država prema BiH, kao državi koja apsolutno nije sposobna da riješi bilo kakav problem“, smatra Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle navodeći da upravo to generiše i odnos  političkih struktura  unutar BiH.

Najsvježiji primjer je reakcija zvaničnog Zagreba na hapšenje 10 pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), koje Tužilaštvo BiH tereti za zločine počinjene nad Srbima tokom proteklog rata. Samo nekoliko dana prije hapšenja, novoizabrani hrvatski premijer Andrej Plenković odabrao je BiH kao prvu zemlju za posjetu nakon preuzimanja hrvatske Vlade. Tom prilikom je više puta ponovio da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Matica srpska i matica hrvatska

Neki analitičari smatraju da je slučaj „Orašje" jedan od najboljih primjera miješanja sa strane, ne samo u unutrašnje političke odnose, već i u rad pravosuđa BiH. Kada to miješanje dođe iz druge države, potpomognuto liderima iz BiH, onda je to stvar za uzbunu, za pravu političku odbranu suvereniteta BiH.

„Dok god oni koji odlučuju o ovoj zemlji idu po mišljenje van BiH, nema sreće našim generacijama. Ja ne vidim drugog razloga zbog čega idu van BiH, osim toga da BiH bude raskomadana po interesnim sferama, kako bi dio BiH mogao završiti u `matici srpskoj`  a dio u `matici hrvatskoj`. S druge strane, ja te sve intenzivnije veze sa Turskom  vidim kao razloge za obnovu neoosmanske filozofije na ovim prostorima. Niko od njih sa strane ne kalkuliše sa BiH kao ozbiljnom zemljom, u kojoj žive tri naroda", kaže profesor iz Mostara Slavo Kukić.

Upečatljiv, teatralan je bio i odlazak srpske delegacije iz BiH na konsultacije u Beograd u vezi sa nedavno sprovedenim referendumom u RS. Iako je stav Beograda tada bio jasan, mnogi smatraju da je Srbija zapravo bila uz predstavnike vlasti RS kada je riječ o održavanju referenduma, ali da zbog pritiska međunarodnih predstavnika nije bilo politički korektno to javno saopštiti.

Održava se stanje koje stalno „tinja"

„To traženje stava van granica BiH je nešto što je prisutno već 20 godina sa većim ili manjim intenzitetom. Donekle se to može shvatiti imajući u vidu da su i Beograd i Zagreb opredijeljeni da se brinu za status Srba i Hrvata u BiH. Međutim najbolji način za to je kroz podršku funkcionalnosti BiH. Međutim, na ovakav način se stvara kontraefekat koji samo dodatno slabi BiH i stvara tenzije, ne samo unutar BiH već i u cijelom regionu“, kaže politički analitičar Srećko Latal ističući da i Evropa i Amerika u nekim trenucima koriste i Beograd i Zagreb kako bi kontrolisali neke radikalne elemente i inicijative, te na taj način gase požar. Međutim suštinski održavaju stanje koje stalno tinja.

Ovdje ne treba isključiti ni ulogu zvanične Moskve čiji su uticaj koristili srpski politički predstavnici pred protekle izbore i to kroz priču o podršci referendumu. Upravo to, da je predsjednik Rusije Vladimir Putin nakon sastanka sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom, podržao pravo na referendum, kako je Dodik tada rekao,  direktno je uticala na javno mnjenje u BiH, smatraju analitičari. Slično se desilo i 2014. godine kada je Dodik nakon sastanka sa Putinom rekao da je od njega dobio podršku pred opšte izbore.

Nije manje značajan ni uticaj Turske na ovaj prostor, možda i najveći od pomenutih država, smatraju analitičari. To se ogleda u konstatnoj saradnji bošnjačkog političkog vrha sa turskim zvaničnicima (jedno od njih je obraćanje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića putem video linka na predizbornom skupu kandidata za predsjednika Turske,  Redžepa Tajipa Erdoana , 2014. godine).  Činjenica je da Ankara želi da njeguje jače odnose sa BiH, što je vidljivo u snažnoj saradnji u oblasti kulture, obrazovanja, posebno religijske nastave. 

„Ne želim da nas doživljavaju kao osobe sa ograničenom sposobnošću“

„Nama treba istinska želja da gradimo institucije ove države, koje neće ljude gledati po etničkoj ili religijskoj osnovi već po činjenici da li su građani ove države i da li su se ogriješili o pravo ove države. Kada ih čujem kako govore o napretku BiH, o kredibilitetu naših političara, istovremeno urušavaju i ono malo institucija  što imamo na nivou države. Ja ne mogu prihvatiti da nas drugi doživljavaju kao osobe sa ograničenom sposobnošću i da ne možemo da riješimo problem. Na taj način uništavaju dostojanstvo BiH. Dok god imamo ovakvu strukturu nećemo postati demokratska država“, zaključuje Šehić.