Šta bi se zapravo dogodilo ako bi se osobenjak i ljevičar Jean-Luc Mélenchon ipak odlučio podržati socijalističkog kandidata Benoît Hamon? Aktuelna ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da bi jedan takav savez na (vrlo) lijevom kraju političkog sistema Francuske imao potencijal od oko 26 procenata podrške. Dakle više od konzervativaca sa njihovim poljuljanim kandidatom Francois Fillonom. I vjerojatno više nego medijima omiljenog Emmanuel Macron - čak i ako je on sada sa Francois Bayrou, iz političkog centra, uspio dobiti novog, važnog saveznika.

U tom slučaju dakle neizbježno se u drugom krugu izbora 07. maja vjerojatno sastaju desničarska populistkinja Marine Le Pen i izrazito crveni socijalista Benoît Hamon. Make France great again? Time sigurno ne. Birači bi onda dakle imali izbor između kuge i kolere što bi onda Le Penovoj vjerovatno dalo sasvim dobre šanse da pobijedi u drugom krugu izbora. Srčani infarkt! Samo se Mélenchonu može zahvaliti da se ovaj horor scenario ipak vjerojatno da spriječiti. Stari borac je tačno onoliko tvrdoglav koliko je ljevičar. Suradnja nije njegova stvar.

Nema alternative za Macrona

Prema tome: Francuzi moraju (MORAJU!) uspjeti u tome da u drugi krug izbora pošalju kandidata kojeg mogu birati i konzervativci, ali i socijalisti. Možda tako što će začepiti nos i zatvoriti oči, ali odbojnost ne smije biti prevelika! Time otpada Hamon. I zapravo i Francois Fillon. Kandidat republikanaca se doduše u ispitivanjima javnog mnjenja nešto oporavio, ali skandal oko bivšeg zaposlenja njegov supruge ostaje neoprostiv. To tako vide i brojni birači. 

Stoga ostaje samo Emmanuel Macron. Prije svega sljedeće: Ovaj 39-godišnjak neće moći sam riješiti sve ono što od njega očekuju njegove nadahnute pristalice. Ukoliko bi on zaista bio francuski Obama - što neki tvrde - onda prije Obama u kasnijim godinama, ne mesija iz vremena američke predizborne kampanje 2008. godine. Unatoč svoj podršci Macron također ne može utjeloviti željeno odkoštavanje francuskog političkog sistema. On servira staro vino u nove bačve na kojima svjetluca ime njegovog novog pokreta "En Marche". Činjenica je: Macron je diplomirao na elitnoj ENA (National School of Administration), bio je ministar u katastrofalnoj Hollandeovoj vladi, bio je investicijski bankar. To su već tri crvena rupca za Francusku.

Pomalo Obama

Unatoč tome on ostaje najuvjerljiviji odgovor na Le Penovu. On je shvatio da nema smisla loviti glasove u mutnim vodama Nacionalnog fronta, kao bivši predsjednik i bivši kandidat Nicolas Sarkozy. Birači Marine Le Pen čini se da ionako više skoro ne percipiraju što se odigrava izvan njihove političke sekte. Oni slušaju guru Marine koja se tako lijepo smješka i pri tome koristi otrovne šprice. Le Pen može u svakom slučaju računati sa svojim stalnim biračima čak i ako pravosuđe izda nalog za pretres njenih prostorija i optuži njenu šeficu ureda zbog pronevjere oko 340 000 eura. Teflon-Marine ništa ne može nauditi.

Natrag ka Macronu: U njegovom programu koji je prijateljski raspoložen prema Europi, otvoren prema svijetu, uravnotežen između ljevice i desnice brojni Francuzi će moći interpretirati ono što im se dopada. Zbog toga je on dovoljno neodređen i Macron može koristiti svoju harizmu i svoju ličnu istoriju kao prostor koji nudi mogućnost za projekcije. To je onda već pomalo Obama. Ipak omiljenost Macronove kampanje je u posljednjim anketama oslabila. Iskusni Francois Bayrou poduzeo hitnu operaciju i povukao svoju kandidaturu. Riječ je o pokušaju stabilizacije kako bi se spriječio kabinet straha ostalih kandidata, prije svih Marine Le Pen. Predizborna kampanja u Francuskoj ostaje neizvjesna - unatoč ovoj operaciji.