Kada je Boris Džonson, ranije ovog mjesecapreživio izglasavanje nepovjerenja u Donjem domu zbog svojih korona-zabava u vrijeme lokdauna, bila je to presuda o njegovoj političkoj budućnosti, koja je podijelila duhove. Neki su vjerovali da može da se opusti i da je njegova moć za sada sigurna. Drugi su se plašili da će pod pritiskom sopstvene stranke djelovati još nekontrolisanije. Nažalost, skeptici su bili u pravu. Jer, premijer sada političkom motornom testerom samovoljno demontira Sjevernoirski protokol, najdelikatniji dio sporazuma o Bregzitu.

Nema "trivijalnog" kršenja ugovora

Međunarodni ugovori su obavezujući i ne mogu se jednostrano mijenjati. Takvo kršenje ugovora po međunarodnom pravu nikada ne može biti „trivijalno", kako to tvrdi Boris Džonson, jer uništava povjerenje država. Ali, i ovdje premijer vjeruje da može da prenebregne pravila. On jednostavno izmišlja neku vrstu „klauzule za hitne slučajeve" da bi van snage stavio Sjevernoirski protokol. Navodno, jer ugovor ne bi funkcionisao i ometao bi razmjenu robe između britanskog kopna i Sjeverne Irske.

Da se prisjetimo ovog najtežeg dijela pregovora o Bregzitu: Radilo se o tome da se ne pravi granica između Republike Irske, koja je članica Evropske unije i britanskog regiona Sjeverne Irske kako bi se očuvao Sporazum od Velikog petka. Istovremeno, EU je željela da obezbijedi svoje unutrašnje tržište i pravila kako roba ne bi mogla nekontrolisano da teče sa britanske na evropsku stranu. Ono što je iz toga proizašlo, bio je kompromis koji je i samu Britaniju obavezao na određene kontrole i koji je Džonson tokom potpisivanja pozdravio kao „fenomenalan".

Međutim, premijerova tvrdnja da je ugovor nepraktičan jednostavno je neistinita, uprkos nekim birokratskim problemima. U suštini, Sjevernoj Irskoj je više nego dobro, s obzirom da, uprkos Bregzitu, ostaje dio unutrašnjeg tržišta EU i istovremeno može slobodno da trguje robom sa Velikom Britanijom. U stvari, region je po ekonomskom razvoju na drugom mjestu odmah nakon šireg regiona Londona. Preduzetnička udruženja u Sjevernoj Irskoj i većina lokalnih političara protive se Džonsonovoj akciji.

Briselu je dosta pozorišta

Komisija EU u Briselu želi da tuži Veliku Britaniju ako bude sprovela najnovije prijetnje. Jedan takav postupak se pred Evropskim sudom pravde vodi od prošlog ljeta. Ako se slučaj riješi u njenu korist, Vlada Velike Britanije bi vjerovatno bila novčano kažnjena. A ako se ne povinuje presudi i ne isplati, EU želi da poveća carine na britansku robu. Rezultat bi bio potpuni trgovinski rat. Kao upozorenje, EU je već suspendovala posebne sporazume, na primjer u ribarstvu ili saradnji u nauci.

Briselu su živci na ivici jer Boris Džonson uvijek iznova pravi probleme. Njegova vlada je od samog početka agitovala protiv sporazuma, koji je sama potpisala. Od prošlog ljeta su se vodili dalji pregovori i EU je pristala na neke ustupke. Ali pregovori su mjesecima bili na ledu, jer je britanska strana odbijala dalje sastanke. Činilo se da je namjera bila da se prekinu pregovori kako bi se pronašao izgovor za kršenje ugovora. U EU smatraju da London, kako kažu advokati, ima loše namjere.

Čin političkog ludila

Evropa se trenutno bori sa rastućim cijenama energenata, inflacijom i ekstremnim političkim stresom zbog rata u Ukrajini. I to važi za sve zemlje bez izuzetka. U ovim okolnostima, Evropljanima i Britancima je trgovinski rat potreban taman koliko kuga ili kolera. To je čin političkog ludila za koji nema opravdanja.

Ali Boris Džonson djeluje partijski taktično i iz čistog računa na unutrašnjem poltičkom nivou. On želi da zadovolji svoje desničarske konzervativne pristaše Bregzita i istovremeno svoje prijatelje u sjevernoirskoj Demokratskoj unionističkoj partiji (DUP), koji od svog izbornog poraza blokiraju saradnju u Belfastu.

Pitanje je da li će on te ciljeve ostvariti prijetnjom da će prekršiti ugovor. Ali, Džonson, kockar po navici svejedno pokušava: neodgovorno, iz sopstvenog interesa i sa kockarskom spremnošću da rizikuje. Britanski premijer još jednom dokazuje da nije podesan za svoju funkciju. Ako bi Džonsona ove godine ipak najurili iz Dauning strita, Evropa bi odahnula. 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu