Hrvatski dnevni tisak posljednjih dana intenzivno prenosi dojam o velikoj iznenađenosti domaće vlade zahtjevom bosanskohercegovačkih im kolega – prošlog ponedjeljka na zagrebačkom susretu ministara prometa - da se prvo riješi ukupni međudržavni sporazum o granici, a tek potom da se dvije strane usuglase o gradnji Pelješkog mosta i hrvatskog cestovnog koridora u zaleđu Neuma. Ali, prema informacijama Deutsche Wellea iz visokih diplomatskih krugova, prvenstveno se radi o taktičkom odvlačenju pozornosti javnosti s već dogovorene ratifikacije sporazuma o granicama u Hrvatskom saboru, a koji su još 1999. godine potpisali tadašnji predsjednici Hrvatske i BiH, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

"Hrvatski i bosanskohercegovački ministri sporazumjeli su se oko ratifikacije, kojom bi službeno završile rasprave o svim graničnim otvorenim pitanjima, već i prije sastanka u Zagrebu, na prethodnim susretima. I već je bilo jasno da prije konačne saborske potvrde sporazuma, koji je bosanskohercegovački parlament odavno prihvatio, neće biti riješena ni pitanja mosta niti koridora. Uostalom, također se zna i da bi to trebalo biti realizirano prije trilateralnog sastanka u Bruxellesu, zakazanog za rujan", otkriva naš izvor.

Ipak ne bi arbitražu

Značenje sporazuma tako je presudno u kompleksnoj prometnoj tematici koja određuje povezivanje dvaju dijelova Županije dubrovačko-neretvanske, odvojenih teritorijem Bosne i Hercegovine na jadranskoj obali oko Neuma, ali i neke druge dvojbe u blizini toga područja. Tim aktom bi dva sporna otočića u Malostonskom kanalu, Veliki i Mali škoj, definitivno pripala Bosni i Hercegovini, što bi utjecalo i na opseg teritorijalnih voda te države, kao i vezu s otvorenim morem.

No, riječ je o problemu na koji se u dijelu hrvatske javnosti gleda veoma negativno, posebice otkako se, u novije doba, HDZ usprotivio toj nakani svog i državnog prvog predsjednika, a koju danas oživljavaju SDP i HNS. Zato hrvatska vlada posljednjih dana spominje i svoju sklonost međunarodnoj arbitraži, mada naš diplomatski izvor smatra da je i tu riječ o nekoj vrsti zametanja tragova, budući da bi Hrvatskoj arbitraža donijela više komplikacija negoli koristi, što bi osnovni projekt autoceste drastično usporilo.

Hrvatska bi se uz ratifikaciju, međutim, sa susjedom lakše dogovorila o gradnji mosta, ali bi se u njezinu korist riješio i spor oko granične linije na rijeci Uni pokraj Kostajnice. Naposljetku, hrvatska bi strana dobila mogućnost gradnje autoceste između Ploča i Dubrovnika, koridorom preko Bosne i Hercegovine u neumskom zaleđu, dok bi BiH ostvarila pravo na povlašteno korištenje obližnje Luke Ploče, što bi u praksi također bio svojevrsni koridor.

Razmjena dvaju koridora

Kad je posrijedi gradnja hrvatske autoceste preko Bosne i Hercegovine, EU je dosad odobravao izvedbu koridora koji bi u potpunosti bio zatvoren i pod kontrolom Hrvatske – zbog skorog ulaska ove države u Europsku uniju - pa danas obje zemlje nastoje ublažiti takav uvjet i privoljeti Bruxelles na model koji u neumskom zaleđu predviđa jedan priključak na autocestu, s graničnim prijelazom. S druge strane, Luka Ploče je nekoć i bila sagrađena za potrebe bosanskohercegovačke privrede, te Hrvatska nju sama faktički ne može dovoljno iskoristiti samo za svoje potrebe, što znači da bi intenzivniji lučki promet s bescarinskim režimom za potrebe kompanija iz Bosne i Hercegovine, odgovarao interesu obiju država.

Ipak, nejasnim ostaje slučaj Pelješkog mosta. Kao što je poznato, godinama je taj projekt, čija se cijena u predračunu napuhivala i do 800 milijuna eura, figurirao kao razlikovno pitanje između HDZ-a i SDP-a s HNS-om, i također kao alternativa koridoru na bosanskohercegovačkom teritoriju, a nipošto kao paralelna solucija. Odnedavno, pak, SDP i HNS zagovaraju gradnju mosta bez obzira na koridor, i vlada za ključni argument iznosi netom uočenu mogućnost većinskog sufinanciranja projekta sredstvima iz strukturnih fondova EU-a.

Nimalo iznenađujući apsurd

Usljed rokova koje to podrazumijeva, most bi se gotovo sigurno gradio tek nakon koridora. Javnost donekle zbunjuje, doduše, napomena iz vlade da će EU financirati most "ukoliko Hrvatska dokaže da je on najbolje rješenje". Naime, nije jasno što bi se točno još imalo riješiti mostom, uz tada već postojeći koridor, i zašto bi EU pristao na učešće u projektu za koji iz fondova treba izdvojiti oko 150 milijuna eura. Vjerojatno ne zbog osam tisuća stanovnika poluotoka Pelješca, koji bi preko Stona već bili povezani autocestom. Pitanje je, dakle, nije li i ova vlada počela najavljivati gradnju mosta za koju već zna da je neće realizirati.

"Ne bi bilo loše da političari konačno o svemu tome nešto priupitaju i lokalno stanovništvo, pelješko i neumsko. A ne vjerujem da ljudi ne bi pristali na dogovor oko pojedinih uvjerljivo protumačenih i kompariranih, racionalnih opcija, i da im se umjesto toga iznova dade ušančiti na nekakve besperspektivne, tvrde pozicije. Krajnje je vrijeme da politički vrh zaigra otvorenih karata", rekao je za DW novinar Davor Krile, kolumnist Slobodne Dalmacije, inače rodom Stonjanin, svakako dobro upućen i u lokalne prilike.

On smatra da je čitava ova sumnjiva, politikantska kampanja oko graničnog sporazuma, te koridora i mosta, još jedan primjer – bar što se tiče Hrvatske – kako je vlada u stanju loše iskomunicirati određenu akciju, i to jednako loše i među sobom, i prema javnosti, i s nasuprotnom pregovaračkom stranom. "Umjesto da nas iznenade novim, poštenijim pristupom, SDP i HNS više vode računa o dnevnoj relaciji prema HDZ-u. Imam dojam da su sve ovo i zakomplicirali upravo zbog te vrste odnosa, što jest apsurdno, no teško se može reći i da je iznenađujuće", mišljenja je Krile.

Autor: Igor Lasić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić